Svjedočanstvo o neuništivosti dobrosusjedstva

Kotezi su tipično hercegovačko mjesto, smješteno na razmeđu mediteranske i kontinentalne klime, gdje od pamtivijeka žive jedni uz druge; muslimani, katolici i pravoslavci. Mjesto se nalazi na uzvisini, odakle se pruža divan pogled na tipični hercegovački krajolik, gdje dominiraju kamenjar i strmi teren na kojemu je nisko rastinje kroz koje se mora probiti da bi se došlo do ono malo plodnih uvala gdje je plodna zemlja koja daje svakojake mirisne plodove juga, a dolje u nizini plodno Popovo polje i plodna zemlja za obradu koje ima u izobilju. Kotezi su u prošlosti bili centar za brojna okolna mjesta, puni života i vrijednih ljudi koji su svojim predanim radom osiguravali da mogu opstati u tom tvrdom mjestu. U predanjima Kotezlija sačuvano je da je iz okolnih mjesta na džumu u njihovu džamiju Muje Kotezlije dolazilo šezdeset konjanika. No, vremenom sve se izmijenilo, stanovništvo iseljavalo, zub vremena kuće nagrizao, plodne bašče u korov zarastale, a Kotezlijina džamija, koja slovi za najstariju u Donjoj Hercegovini, 1942. godine ostade bez krova, a njena vješto građena valjkasta i jedinstvena munara ostade da stoji uspravno svjedočeći da je to bilo mjesto odakle su se dragome Bogu uzdizali pozivi na namaz i spas i gdje su se muslimani okupljali da nađu nadu, utjehu i moralnu snagu. Trebalo je proći više od osam decenija da u svom punom sjaju i ljepoti zasija džamija i prateći objekti vakufa Muje Kotezlije. Bog dragi je dao da se zahvaljujući pregnuću bračnog para Gavrankapetanović, Farisa i Alme, oživi, oplemeni i osigura trajanje Mujinog vakufa.

Događaj svečanog otvorenja obnovljene džamije upriličen 5. jula 2025. godine potvrdio je i odaslao važnu poruku o tome da isprepletene niti zajedničkog života među narodima i vjerama u Hercegovini itekako postoje i da one idu ispred politikā i zvaničnih hijerarhijā. Komšije katolici i pravoslavci radovali su se ovome svečanome danu, a kroz period njene obnove u proteklih pet godina i moralno i materijalno nastojali su da dadnu doprinos da se nakon obnove crkve Sv. Nikole i pravoslavne kapelice uzdigne i treći Božiji hram u Kotezima. Potpisnik ovih redova je u maju 2015. godine, dok je Kotezlijina džamija bila još u ruševnom stanju i bez ikakvih naznaka da bi u skorije vrijeme moglo doći do njene obnove, razgovarao sa staricom Ružom Kukrika koja mu je prenijela svoja sjećanja o džamiji dok je bila u funkciji i njenoj gorljivoj želji da dočeka da se ona ponovo obnovi i uredi da može primiti vjernike na molitvu. Razboriti stav bake Ruže dijelili su svi katolici Kotezlije, koji danas mahom žive u Dubrovniku i priželjkuju da će ovaj pitomi hercegovački kraj postati i atraktivno turističko odredište u zaleđu Mediterana. Svjesni su da će on to lakše postati sa obnovom i naše i njihove džamije Muje Kotezlije, magične ljepote i privlačnosti. Lijepa i inspirativna priča o prošlosti Koteza najglasnije je naglašena kroz zajedništvo tamošnjih narodā da su uprkos svim kušnjama koje su ih pratile sačuvali duh bosanskohercegovačkog dobrosusjedstva. Taj duh nije narušen u prošlosti, sačuvan je i, evo, svjedočili smo i na primjeru obnove džamije da je postojan i danas. I to u ovoj našoj zemlji jeste važno i vrijedno, jer to govori u prilog o izvjesnosti i mogućnosti zajedničkog života uprkos svima onima koji nas iz dana u dan uvjeravaju u suprotno, unoseći time nemir i neizvjesnost među pripadnike svih naroda.

Za Bošnjake uzdizanje džamije u Kotezima treba da bude putokaz da trebaju istrajavati na obnovi zdanja svoje vjere i kulture u svim mjestima gdje još postoje vidljivi tragovi, jer je to dug prema prošlosti, vlastitoj zemlji, kulturi i vjeri. Oni koji su obnavljali i podržavali obnovu Muje Kotezlije (Hafizove džamije), shvatili su to kao svoju obavezu koja se treba ispuniti radi naše historije i višestoljetnog trajanja u ovom prostoru, radi duga prema obnovi naših simbola i ustanova vjere koje su uspostavljali naši dobri prethodnici u Trebinju, Ljubinju te u pitomim krajevima i naseljima uz plodno Popovo polje. I obaveza nam je tako bila postupiti, da mi učinimo ono što je do nas, a sve drugo ćemo prepustiti Gospodaru svjetova, jer samo u Njegovu je znanju šta će biti u budućnosti, ko će i koliko obitavati, dolaziti i prolaziti ovim krajevima. Ovdje su se i vakifi i graditelji i organizatori s nivoa medžlisa trebinjskog i Muftijstva mostarskog rukovodili hadisom Allahovog Poslanika, a. s, u kojemu stoji: Ako u ruci nekog od vas, pred nastup Sudnjega dana, bude sadnica palme te bude u stanju da je zasadi prije nego nastupi, neka to i učini!”

(Autor je mostarski muftija)