Svijet u lancu blokova

Sredinom novembra prošle godine američki predsjednik Donald Trump najavio je uvođenje zakona New Structure Bill, zapravo zakona o modernizaciji američke finansijske infrastrukture, na osnovu kojeg će cijeli postojeći finansijski sistem preći na blockchain. Trump je pri tome postojeći finansijski sistem nazvao “drevnim”, dodajući da će se pomenutim zakonom napraviti nadogradnja tog sistema korištenjem najsavremenije kripto tehnologije.

Nešto kasnije američki potpredsjednik JD Vance je naglasio da se ide ka tome da bitcoin postane strateški važna imovina za Sjedinjene Države, a zatim je i Jamie Dimon, direktor i jedan od glavnih dioničara JPMorgan Chase, najveće američke banke i četvrte po veličini u svijetu (prve tri su kineske), najavio da ova banka radi na razvoju stablecoina. Dodao je, također, da blockchain tehnologija postaje sve “efikasnija i efikasnija” za upotrebu i u mainstream finansijama, ističući da je banka tokom samo jednog dana, zahvaljujući novoj tehnologiji, prebacila 16 triliona dolara.

Ne treba biti baš veliki finansijski stručnjak pa da se predvidi da će ostatak svijeta pratiti Sjedinjene Države. Stoga je pravo vrijeme da se upoznamo sa osnovnim terminima, jer bitcoin i stablecoin, iako su slični, nisu isto. A i prilično se razlikuju od digitalne valute CBDC (Central Bank Digital Currency). Kada se tome još doda činjenica da i druge zemlje, poput Kine, Rusije i Indije, aktivno rade na modernizaciji finansijske infrastrukture, onda upoznavanje sa ovim osnovnim terminima postaje zapravo uslov bez kojeg se dalje ne može. Jer, sve će to veoma brzo doći i na naše prostore.

Krenimo redom. Prvo, šta je blockchain? Blockchain je termin koji je posuđen iz informacione tehnologije i prevodi se na “lanac blokova”. Predstavlja decentralizovanu digitalnu knjigu u kojoj se bilježe sve transakcije u hronološkom i nepromjenjivom nizu podataka. Svaki “blok” u lancu sadrži grupu transakcija, a kada se jednom doda u lanac, te se informacije praktično ne mogu izmijeniti ili obrisati, što teoretski osigurava visok nivo bezbjednosti.

Prednost blockchaina je decentralizacija, jer umjesto da podaci stoje na jednom serveru, oni se distribuiraju širom mreže na više računara. Pri tome svako u mreži može vidjeti istoriju transakcija, izuzev ako ne koristi privatni “permissioned blockchain”, što će banke sigurno koristiti. Nakon što se neki podatak zapiše u blok i doda u lanac, veoma je teško - teoretski gotovo nemoguće - da se falsifikuje. Kriptografska zaštita osigurava integritet podataka. No, tu treba, kao i obično u informatici, biti prilično oprezan. Sve pomenuto za sada stoji teoretski. Ali, ne zaboravite, hakeri su uvijek nekoliko godina ispred ostalih.

Blockchain je u svijet finansija došao sa bitcoinom. Bitcoin je kriptovaluta, što je digitalni (ili virtualni) oblik novca koji koristi kriptografiju za bezbjednost. U popularnoj TV seriji “Teorija velikog praska” Sheldon Cooper, jedan od junaka serije, opisao je bitcoin kao valutu koja je ista kao i dolar, a od dolara se razlikuje “samo” po tome što fizički zapravo ne postoji.

Bitcoin zaista i ne postoji u fizičkom obliku. Otprilike kao sa kreditnom karticom. Sa karticom možete platiti šta hoćete, ali suštinski novac vam je u banci, a ne kod vas. Razlika između bitcoina i kartice je u tome što u slučaju kartice novac zaista postoji u banci, a u slučaju bitcoina nema ga nigdje. Bitcoin, kao i druge valute, nema nikakvu “podlogu”. Osmislio ga je navodno 2009. anonimni milijarder Satoshi Nakamoto, o kojem se danas, u 21. stoljeću, ne zna apsolutno ništa - ni ko je, ni gdje je, niti čime se bavi. Popularni američki novinar Tucker Carlson nudi logički daleko prihvatljiviju verziju: on tvrdi da je bitcoin stvorila američka Centralna obavještajna agencija (CIA), a ne Nakamoto.

Nakon bitcoina pojavljuje se mnoštvo drugih kriptovaluta - ethereum, solana, cardano, ripple, litecoin i tako dalje. No, za kriptovalute je veoma važno zapamtiti jedan detalj. One su decentralizovane, odnosno ne postoji centralna banka ili vlada koja ih emituje, kontroliše i nadgleda. I kriptovalute, također, nemaju nikakvu stvarnu, realnu podlogu iza sebe. Naprimjer, nemaju podlogu u zlatu, srebru, drugim valutama i slično. Tvrdi se da je ponuda bitcoina ograničena na maksimalno 21 milion bitcoina, ali i to je samo teoretski. Jer, ko će to uopšte kontrolisati? Egon von Greyerz, švajcarsko-švedski investicioni bankar, kaže da nikada ne treba vjerovati bilo čemu što se može stvoriti u neograničenim količinama, bez potrebe za ikakvom imovinom. Pri tome je mislio i na sadašnji papirnati novac, ali i na kriptovalute.

Za razliku od bitcoina, postoje i stablecoini, na čijem razvoju radi JPMorgan Chase banka. Direktor ove banke je skeptičan prema bitcoinu, ali ne i prema stablecoinu. I bitcoin i stablecoin su kriptovalute, ali dok iza bitcoina nema nikakve realne imovine, stablecoin je “pokriven” najčešće dolarom, eurima ili zlatom. Dakle, stablecoin je znatno ozbiljnija priča. Stablecoini su tether, USD coin, DAI, BUSD i tako dalje, ali je njihov problem pouzdanost. Tether je, naprimjer, više puta do sada optuživan da nema dovoljno pokrića.

I drugo, jako važno, stablecoine emituju kompanije ili komercijalne banke. A to ujedno znači da vam svaka ta kompanija može zamrznuti vaš novac doslovno kada poželi (slučaj Silicon Valley Bank). Naprimjer, vlasnik kompanije ne gleda baš blagonaklono na kupovinu robe, recimo, iz Irana ili Venecuele - i vi ćete jednostavno ostati bez novca. Odnosno, bit će “zamrznut”, ali suštinski vama to ne znači previše.

Sada na red dolazi CBDC. I to je digitalna valuta zasnovana na blockchainu, samo koju za razliku od prethodnih emituju centralna banka ili vlada. U Kini, naprimjer, odavno postoji digitalni juan (eCNY), koji izdaje Centralna banka Kine. Odnos digitalnog juana i običnog, papirnatog juana je 1:1, a koriste ga većinom kompanije pri trgovini. Digitalni juan mogu koristiti i građani, ali nije obavezan, tako da iznosi samo oko 1,2 posto ukupnih transakcija.

Usput, vrijedi napomenuti i da je bitcoin zakonom zabranjen u Kini, te da digitalni juan, koliko to god čudno zvučalo, zapravo nije kriptovaluta. Smatra se da će digitalni juan biti jako važan u narednom periodu, jer je Kina izgleda dogovorila sa arapskim monarhijama plaćanje njihove nafte digitalnim juanom. U tom će slučaju digitalni juan postati digitalni petro juan, a obzirom na brzinu transakcije (par sekundi umjesto par dana preko SWIFT-a), ogromnu kinesku proizvodnju, te velike otpornosti eCNY-a na američke sankcije, vjerovati je da će postati i omiljeno sredstvo za kupovinu nafte i plina sa Bliskog istoka.

Na sve to sada dolazi i nova digitalna valuta zemalja članica BRICS-a, nazvana unit, koja je podržana strukturom od 60 posto zlata i 40 posto diverzificiranih valuta zemalja članica BRICS+. Dakle, i to je prilično ozbiljna priča. Ali opet nešto zbunjujuće - unit nije ni kriptovaluta ni stablecoin nego digitalna valuta zasnovana na cardano blockchainu i digitalnoj valuti ada. JPMorgan Chase ocjenjuje unit kao “najtemeljitije razrađen prijedlog dedolarizacije koji postoji u prostoru prekograničnih transakcija BRICS-a”. I od unita se očekuje mnogo. I da ne nabrajamo uopšte pojedinačne slučajeve. Naprimjer, Saudijska Arabija aktivno radi na digitalnom riyalu i tako dalje.

Zaključimo. Postoje, dakle, brojne alternative postojećem papirnatom novcu i “drevnom” finansijskom sistemu. Koja će alternativa zaživjeti, za sada je jako teško procijeniti. Ali neke od njih sigurno hoće. A ako vas sve ovo i dalje zbunjuje, morat ćete se brzo snaći. Jer, transakcija sa papirnatim novcem, koja je nekada trajala tri dana, sada se digitalno obavi za tri sekunde. Dobro došli, dakle, u vrli novi svijet.