Svijet po mjeri Fondacije Heritage
Nedavno održani TradFest 2026 - Festival tradicije i konzervativnih ideja - u Zagrebu izazvao je, posve očekivano, poprilično veliku reakciju regionalne javnosti. Taj festival govornika iz većinom konzervativnog spektra za cilj je imao afirmirati tradicionalne vrijednosti, ukazati na nove kulturne ratove, posebno protiv islama, iregularnih migracija, a onako, usput, en passant, ponuditi novo memorandumsko redefiniranje Bosne i Hercegovine na nacionalnoj osnovi u vidu trećeg entiteta. Logika prijatelj/neprijatelj, teme civilizacijskih i drugih ratova, pad liberalizma i uspon novog svjetskog poretka, dominirale su panelima, ponajviše na pseudoznanstveni, poluobrazovan, posve selektivan, te nerijetko ostrašćen način. Ionako lako zapaljive regionalne političke dinamike objeručke su dočekale teme alternativnih političkih imaginarija kako bi se javni diskurs mogao dodatno polarizirati. No, ispod javnog radara ostalo je jedno, po našem mišljenju, suštinsko pitanje, ono samog suorganizatora i financijera, konzervativnog američkog thinktanka - Fondacije Heritage (The Heritage Foundation), koja od 1973, kada je osnovana, promovira konzervativne javne politike, minimalnu državu, individualne slobode, te jaku nacionalnu obranu, a čije ideje regionalni partneri u maniri copy/paste multipliciraju dalje po svijetu.
Njezini osnivači Edwin Feulner, Paul Weyrich i Joseph Coors su, po mišljenju mnogih, među važnijim ideolozima američkog konzervativnog vala koji kombinira socijalno konzervativne ideje s onima ekonomskog liberalizma, a začinjava ih populizmom, militarizmom te dozom vjerskog ekskluzivizma. Čudna je to bila kombinacija za sedamdesete godine u Americi, imajući u vidu dominaciju liberalnog trenda iz šezdesetih godina, koji će se kasnije s predsjednikom Reaganom stubokom promijeniti. Upravo je taj predsjednik Fondaciju Heritage nazvao borbenijim blokom među konzervativcima, a njegova se administracija inspirirala na knjizi tog thinkanka - radi se o svojevrsnom manifestu naslovljenom “Mandat za liderstvo: Načela za ograničavanje vlade, širenje slobode i jačanja Amerike”, objavljene 1981. godine. Iako je gotovo nemoguće izbrojati, čini se kako je Reaganova administracija već u prvoj godini mandata primijenila gotovo šezdeset posto ideja iz navedene knjige vezanih za ekonomske politike, slobodno tržište, nacionalnu sigurnost i druge. Trend utjecaja na predsjedničku administraciju koja dijeli sličan credo nastavio se, tako će izdanje iz 2016. godine istog djela utjecati na Trumpovu prvu administraciju, koja je prihvatila 64 posto prijedloga iz ažuriranog manifesta. Fondacije Heritage pripremila je navedeno djelo i za Trumpovu drugu administraciju, a tradicionalnom naslovu su pridodali bombastičnu sintagmu konzervativno obećanje, brendiravši djelo kao Projekt 2025.
Na voluminoznih 920 stranica, više od 400 eksperata iz akademskog svijeta, stručnjaka za razvoj politika, ekonomista i veterana opisalo je američku budućnost u četiri slike: američka obitelj i djeca će biti u središtu - to je antiteza i borba protiv woke kulture, nemorala, pornografije; povratak na samoorganiziranje Amerike i reforma administrativne države predstavlja vraćanje izvornom američkom ustavu; obrana nacionalnog suvereniteta, granica i globalnih prijetnji protuteža je međunarodnim organizacijama koje uništavaju Ameriku, a očuvanje slobode i potraga za srećom je inspirator svega. Koliko su američki pragmatizam i komunikacijski kapacitet snažni, najbolje govori činjenica da su ove četiri slike inspirator gotovo svakog pokreta ili političke platforme koja se samorazumijeva kao desna. Kada ovom generalnom okviru pridodate lokalne specifičnosti, ekspresno dobijete gotovu platformu za realizacije gotovo svih ideja koje pripadaju desnom spektru.
Vezano za samu prirodu konzervativnih thinktankova, kakva je i Fondacija Heritage, u navedenom manifestu je o tome pisao i Max Primorac, poznat po generalno tvrdim stavovima, opisavši kako treba razmontirati USAID, najpoznatiju američku razvojnu agenciju, i uskladiti je s američkim nacionalnim interesom dobrog upravljanja i spriječiti financiranja radikalnih ideologija koje Amerikance dijele u vlastitom dvorištu, kako je naveo. Demontaža USAID-a, koji je unatoč brojnim deficitarnostima imao brojne pozitivne aktivnosti u kontinuitetu, otvorila je prostora za realokaciju sredstava iz liberalnih u konzervativne riznice. Fondacija Heritage je u godini kada je osnovana, davne 1973, imala godišnji budžet od oko 250.000$, da bi izvješća iz 2024. pokazala operativni budžet od oko 140 milijuna dolara, uz imovinu koja prelazi vrijednost od 415 milijuna američkih dolara, što svjedoči o velikom ekonomskom rastu platforme za širenje ideja iz konzervativnog spektra te veliku mogućnost utjecaja pogotovo u manjim državama.
Iako se trenutno misija Fondacije u dobroj mjeri podudara s ciljevima Trumpove administracije - eksperti govore o 53% primijenjenih mjera iz Projekta 2025. dok Donald sam negira povezanost i primjenu iako ga stvarnost, a i odabir kadrova iz tog miljea posve demantiraju - što joj daje veliku političku i drugu snagu, objektivne kritike svode se suštinski na činjenicu da Fondacija razvija prijedloge autoritarnih politika koje su ugroza za demokratičnost svakog društva, ne samo onog američkog. Nadalje, Fondacija agitira za razvoj izolacionističkih politika, a doza vojne moći i latentnog nasilja je također prisutna kao, uostalom, i u svakim sličnim političkim konstrukcijama. Ako su nekada američke fondacije širile ideje demokracije i slobode, Fondacija Heritage artikulirano zagovara opcije koje su suštinski autokratske, a koje ljude, narode, države vraćaju u neke predmoderne faze. Takav je naprosto svijet po mjeri Fondacije Heritage.