Svakom svačije

Tišina, hodnici dugi, puni pacijenata na čijim licima se vide zabrinutost i umor. Sam ulazak u bolnicu je težak, noge kao od olova. Ne ulazite tu zbog radoznalosti, već zbog najvećeg blaga koje trebate, zdravlja. Ipak, kada uđete, a dočeka vas neko nasmijano i prijatno lice, nekako bude lakše. Kao da dobijete i krila i onda sami sebi kažete kako možete sve...

A ljudi koji tu rade i oni su samo ljudi. I oni imaju porodice i probleme. Ponekad im treba odmor i da pobjegnu od svega. Bez obzira na vlastite probleme, pokušavaju pomoći i ohrabriti. Mene jesu uvjerili da ljudskost nije izumrla. Vratili su mi vjeru u ljude i dobra djela.

Najteže je biti čovjek

Kada pomislite da vam se sve raspada, da nema dalje i da je ljudskost iščezla, pojave se neki ljudi u vašem životu, iznenada, bez poziva. I ne, ništa na ovom svijetu nije slučajno, jer slučajnost ne postoji, sve je s razlogom. Izgubili smo vjeru u sistem naše države, u školstvo, zdravstvo... a onda, kao da vas neko probudi, pokaže i osvijetli put. Radni dan jednog ljekara ne postoji. On radi stalno.

Mnogo njih sam kroz život i životnu oluju vidjela. Neki su me razočarali, bili bahati, drski, bez empatije. Klinika za neurohirurgiju na KCUS-u mi je pokazala da nisu svi isti i da uvijek treba vjerovati. Prof. dr. Ibrahim Omerhodžić, sestra Jasmina, njihova ekipa i kompletno osoblje svjetlo su na kraju tunela našeg zdravstvenog sistema. U rijetkim trenucima ostajem bez riječi, a ovaj put to jesam. Kompletno osoblje ove klinike opravdava ono izrečeno - heroji u bijelom. Toliko empatije, ljudskosti i topline na jednom mjestu. Možete li da vjerujete da vam se osoblje ovdje obraća s riječju mila?

Danas je najteže biti čovjek. Svi smo se povukli, osamili i trčimo za poslom, novcem, materijalnim stvarima. Svi su tu kada se smijemo i radujemo. Mali broj njih je tu kada plačemo, strahujemo i kada nam je teško. Na svu sreću, život nam pokaže da nismo svi isti i da nam se sunce pojavi kada se najmanje nadamo. Za sve one koji sada prolaze kroz teške trenutke i vode životnu bitku ma koje vrste, zapamtite - osmijeh i lijepa riječ ne koštaju ništa, a tako mnogo znače.

Sve po zaslugama

Dok se vi u jednom trenutku svog života borite sa izazovima koji su pred vama... zdravlje, posao, školske obaveze djece, neki potajno kuju planove kako da vam otežaju sve to, jer nemaju sopstvenog života. Sve to s osmijehom na licu, beskrupulozno vam tepajući. Raditi loše, a dobru se nadati, stara je narodna koja neće izumrijeti za vijeke vijekova. Šta učiniti? Ništa. Valja živjeti i preživjeti sve oluje.

Na kraju ipak svi dobiju ono što zasluže, a svjedočili ste tome bezbroj puta, zar ne? Mnogi ljudi koji vam uđu u život izađu iz njega ostavljajući trag kao vojska poslije bitke. Mali broj njih je koji se zadrže tu i daju vam osjećaj spokoja i topline. Sat pokazuje vrijeme, a vrijeme pokazuje ko je ko. Dobre stvari dolaze onima koji vjeruju, još bolje dolaze onima koji ne odustaju, a najbolje dolaze onima koji nikada ne gube nadu.