Susret laskavaca, Trump i Meloni

U centar pažnje evropske javnosti proteklih dana izbačeno je ime italijanske premijerke Giorgie Meloni, vođe partije neobičnog imena Braća Italije. Ona je formirala vladu koja ima najdesniji spektar još od vremena fašiste Benita Mussolinija. Ovih dana ona se susrela sa američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, koji je kao i ona skroz desno u političkoj ravni svijeta. Ova posjeta ne bi dobila na takvoj važnosti da se odigravala za vrijeme predsjednika Bidena ili Obame, kada su odnosi između zapadnih saveznika bili uravnoteženi. Ali, dolaskom Trumpa došlo je do kataklizmičnog potresa u odnosima Amerike sa svojim dojučerašnjim saveznicima.

Susreti koje je imao Trump sa kolegama Keirom Starmerom i Emmanuelom Macronom bili su mnogo nervozniji od susreta sa italijanskom premijerkom, koja je u SAD ispraćena sa nadama iz evropskih metropola kao neko ko bi mogao odobrovoljiti Trumpa. Ispostavilo se, međutim, da je Italijanka postigla jačanje ličnih veza sa Trumpom, koji se o njoj izražavao neobično lijepim riječima, neki kažu hiperboličnim, ali da ta posjeta ipak ništa nije donijela ni Italiji ni Evropi koje trgovinsku politiku vode kolektivno kroz Evropsku uniju. Sumnje iz Pariza i Bruxellesa da bi Giorgia Meloni mogla odigrati ulogu samo u kontekstu Italije, a ne Evropske unije, pokazale su se tačnim. Ona je stavila do znanja da dogovor ne može postići u ime bloka evropskih zemalja. Ovo je kod njenih evropskih kolega protumačeno kao svojevrsna izdaja, a francuski ministar industrije Mark Ferracci je rekao da Evropljani moraju ostati ujedinjeni, jer ako počnu da se vode bilateralni razgovori, taj zamah će biti prekinut.

Meloni ispraćena sa podijeljenim osjećanjima. Ako je suditi prema informacijama iz SAD-a, Trump nije ponudio nikakve garancije da će se eventualno sastati sa Evropljanima, samo je nagovijestio da će uzvratiti posjetu Italiji. Meloni je pak kazala da će povećati uvoz američkog gasa i da će vojne troškove podignuti na viši nivo. Italijanska premijerka je tokom razgovora povlađivala Trumpu i tako izbjegla da bude naružena kao Volodimir Zelenski tokom nedavne posjete. Trump je nakon razgovora s njom napisao na svom profilu “da je na sve ostavila fantastična utisak”.

Ipak, Meloni, koja je igrala podređenu ulogu tokom ovih razgovora, jasno se stavila na stranu Ukrajine, kazavši da su agresori ruski predsjednik Putin i Rusija, što nije izazvalo reakciju Trumpa, koji se u svijetu politike smatra ruskim igračem. Neki pak kažu da je nakon razgovora sa Melonijevom Trump imao pomirljiviji ton prema EU, što je protumačeno iz njegovih riječi da mu je Evropa veoma važna. Nakon toga ponovo se vratio na staru priču o carinama, potvrdivši svoju namjeru da Evropljane njima urazumi iako ih je pauzirao na 90 dana. U principu, vođen je prilično nekoristan razgovor u smislu ja tebe hvalim, ti mene hvališ, uz mnogo laskanja, gdje su se strane trudile da predstave sebe kako čine čast ili ustupak drugoj strani, a zapravo nije bilo velike vrijednosti ni za jednu stranu. Više je to bila zanimljiva predstava za javnost, a Trump se pokazao kao nenadmašni showman u politici.

To je sadržaj razgovora vođenog u Washingtonu između nepredvidivog Trumpa sa izrazitim nacionalističkim i antievropskim uklonom i njegove gošće koja se trudila da govori ono što bi Trump volio da čuje.

BiH nije bila na dnevnom redu. Iako je Bosna i Hercegovina itekako osjetljiva i neobično važna tema, ona nije ni spomenuta u ovim razgovorima. Amerikanci su o bh. krizi kazali svoju riječ na početku, u izjavi saveznog sekretara Marca Rubija, koja nije ostavila dilemu u kojem pravcu ide administracija. Ponovili su podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH. Na kraju Amerikanci su bili glavni arhitekti u izgradnji nove bh. platforme u Daytonu i sigurno ne mogu dopustiti razvaljivanje svog djela. Iako Italija formalno nije bila u grupi zemalja svjedoka u Parizu, ona je dobila ulogu u Vijeću za implementaciju mira (PIC). Bosna se nakon 30 godina od potpisivanja Daytona pokazala kao isuviše mala zemlja, sićušna ekonomija, da bi se o njoj razgovaralo čak i na marginama ovakvog skupa, koji, kako se vidi, nije ni dao očekivane rezultate u bilateralnim odnosima dvije snažne države.

Za BiH bi bilo dobro da Amerikanci ne mijenjaju svoju politiku i ne uhvate se na Dodikov mamac kojim Trumpu nudi litijum, strateški važan metal za kojim je poludio Zapad. Jer, pokazalo se da Dodik ne preza ni od čega što će mu sačuvati vlast. BiH je tako na kraju prepuštena sama sebi, a kriza isuviše dugo traje. Zabrinjavajuće je što se Meloni dosad nije direktno oglašavala povodom aktuelne političke krize u BiH koju predvodi bjegunac od pravde Milorad Dodik, koji je ideološki blizak evropskim desničarima. Istina, Italija, koja ima puk u sastavu EUFOR-a, obratila se preko svog ministra Tajanija izrazivši zabrinutost zbog Dodikovih postupaka. On je kazao da Dodikove radnje riskiraju podrivanje stabilnosti BiH i regije te je pozvao na dijalog i izbjegavanje eskalacije koja može dovesti do kriznih situacija. I to je bilo to, što u principu ne rješava bh. problem.

S druge strane, Melonijeva je više puta dosad naglašavala podršku Italije evropskom putu BiH. U martu 2024. izjavila je da je Italija spremna podržati otvaranje BiH na putu reformi ka EU. Pet mjeseci kasnije tokom susreta s predsjedavajućim Predsjedništva BiH Bećirovićem, Meloni je ponovila da će Italija i dalje čvrsto stajati uz BiH naglašavajući važnost jačanja ekonomske saradnje između dvije zemlje. Iako nije direktno komentarisala Dodikove poteze, jasno je da Italija kroz izjave svojih najviših zvaničnika ipak izražava makar (samo) zabrinutost zbog situacije u BiH i podržava njen evropski put.

Mnogo je tu priče, a premalo konkretnih djela. Sve ukazuje da se BiH mora osloniti prije svega na vlastite snage i da ne smije izgubiti vjeru u bh. ideju koja je starija i važnija od poteza bjegunaca i udruženih neprijatelja, ma sa koje strane dolazili.