Strah zvani eksterna matura

Već dugo godina osnovno obrazovanje u Bosni i Hercegovini je devetogodišnje. Već dugo godina naš obrazovni sistem je zastario i nema ama baš nikakvog smisla. Već dugo godina u školama su sve sami odlikaši. Već dugo godina su roditelji ti koji prosvjetnim radnicima određuju kako će raditi i na koji način ocijenjivati. Već dugo godina prosvjetni radnici se bave papirologijom, ispunjavanjem formulara, a ne djecom i njihovim znanjem. I tako unedogled bismo mogli nabrajati...

Kada sam ja išla u školu, učitelj, nastavnik i profesor bili su uzori. Oni koji su ti davali znanje, pomagali ti da savladaš gradivo, objašnjavali na razumljiv način. Da se moralo učiti, moralo je. Govorili su – zagrij stolicu, pa da vidiš kako znaš. Bubaj, sine, pa ako treba i napamet, nikog nije briga... Nastavnik se poštovao više nego roditelj. Hajde, stisni pa kaži nešto ružno ili ne nauči zadate lekcije. Roditelj je išao na roditeljske sastanke samo u određeno vrijeme. I roditelji su slušali nastavnike. Roditelji su bili ti koju djecu uče lijepom ponašanju, kulturi i odnosu s drugima. Nastavnici su ti koji djeci daju znanje i trude se da njihove na početku male glave shvate gradivo.

Danas? Ni blizu. To kada sam ja išla u školu (a bilo, što moja djeca kažu, u prošlom stoljeću), možda je i imalo nekog smisla. Danas nema gotovo nikakvog. Danas su roditelji više u školi nego djeca. Danas roditelji za vrat hvataju nastavnike ako je ocjena manja od pet. Danas roditelji štite svoju djecu. Valjda moju generaciju i one prethodne roditelji nisu voljeli, ko će ga znati. Ove nove generacije imaju opravdanih izostanaka u jednoj godini kao moje što su imale za sve vrijeme školovanja. Danas je djeci previše da uče, sekiraju se, ne stižu sve, gradivo je preobimno. A ta djeca danas dolaze u školu sa najnovijim automobilima i da roditelji mogu, svoje četverotočkaše parkirali bi na samom ulazu u hol škole, da se djeca ne umaraju.

Sve nam je nakaradno, pa i obrazovni sistem. Učenje i nastavno gradivo po sistemu moje generacije su zastarjeli i to podobro. Ne možete današnju djecu privući na takav način. Ova djeca ne “bubače”, njih morate privlačiti na drugačiji način. Njima morate ponuditi nešto novo. Pa pobogu ljudi putuju u svemir, vještačka inteligencija na svakom koraku, a naša djeca još u nekoj polutami. Išlo se korak po korak. Najprije im je oduzeta jedna godina bezbrižnog djetinjstva, pa se svake godine uvode novi predmeti, jer kao malo im je... a o nastavnom osoblju da ne govorim. Kroz cijelo školovanje, devet godina osnovne škole, nema istog nastavnika za - recimo - bosanski jezik. Zaboga, tu su konkursi, procedure, pa svake godine dolazi neko novi. Dok se naviknu jedni na druge, prođe godina. Za znanje koga je briga? A onda, kao šlag na kraju osnovnog obrazovanja, dolazi eksterna matura. To bi trebalo da začini kompletno devetogodišnje školovanje.

Stres, strah, komplikacije, katalozi. Ne znaš ko je luđi, roditelji ili djeca. Naravno. Prvo se završi deveti razred, pa se ode na ekskurziju, pa divno matursko veče... Djeca se opuste, drago im što je sve prošlo. Razmišljaju koju srednju školu upisati, kako će izgledati nastavak njihovih života. Pa nekoliko dana pauze, a onda se začuje kucanje na vratima...

- Dobar dan, ja sam eksterna matura. Da vas vidim sada.

Na eksternoj maturi predmeti bosanski i engleski jezik, matematika. Ruke se znoje, ne spava se, histerija po kućama...

Matematika kao i svake godine kiks. Najmanje bodova iz ovog predmeta, pa nije baš da u svakoj školi u Sarajevu samo nekoliko učenika zna za maksimalnih deset bodova? E, tu se vraćamo na početak priče i silne petice. Ukoliko tokom devetogodišnjeg školovanja imaš sve petice iz matematike, kako je moguće da na eksternoj maturi ovojiš samo četiri boda? Šta nam to govori?

Obrazovni sistem u našoj zemlji pod oznakom HITNO treba riješiti. Roditelje ostaviti kod kuće da odgajaju djecu. Nastavnike obučiti da budu dobri u svom poslu, prenose znanje i iskažu se kao vrhunski pedagozi. Ocjene ostaviti od 1 do 5, jer ocjena nije mjerilo znanja niti je ikada bila, ali nas sistem tjera da stvaramo pritisak na djecu zbog petica. Glavna rečenica roditeljima je da im te petice trebaju zbog upisa u srednju školu. Zatim ukinuti eksternu maturu i vratiti prijemne ispite u srednje škole. Neka onda po svom odabiru i znanju djeca biraju škole. Tada se nećemo dovoditi u situaciju da se zahtijeva petica iz matematike nekome ko želi upisati medicinsku školu ili zanat za recimo frizera. Dok se sve to ne desi, ostaćemo osakaćeni za generacije i generacije koje nemaju osnovno znanje i koje će biti ni na nebu ni na zemlji. Za sve to nisu kriva djeca, krivi smo mi.