Šta je starije, kokoš ili istina?

Veličanstveni skup u Beogradu odjeknuo je planetom. Impozantni snimci rijeka ljudi koji su preplavili srbijansku prijestonicu nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Britanski Financial Times piše o drastičnom padu podrške predsjedniku Aleksandru Vučiću, pozivajući se na istraživanje rađeno za potrebe srbijanskih vlasti u koje je londonski dnevnik imao uvid. “Srbi stižu u Beograd: Vrijeme je za kraj režima”, kaže Financial Times, objašnjavajući da studenti protestuju zbog Vučićeve represije i korupcije. Slično o skupu 15. za 15 izvještavaju i ostali mediji, pritom koristeći podatak MUP-a Srbije o 107.000 prisutnih, mada je Arhiv javnih skupova procijenio da je bilo između 275.000 i 325.000 ljudi, ostavljajući mogućnost da je broj bio i veći.

I pariski Le Monde koristi zvanične policijske podatke, ali skup ocjenjuje historijskim, o otporu korupciji i diktaturi izvještava i Le Figaro, njemačka dpa kaže kako je riječ o vjerovatno najvećim demonstracijama u historiji Srbije i zaključuje kako je poruka jasna - građani žele drugačiju zemlju. Studenti, organizatori srbijanskih protesta, to i ne kriju: od 3. novembra prošle godine oni jednako traže da institucije rade svoj posao i ponesu odgovornost za tragičnu nesreću na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, kada je 15 ljudi poginulo pod srušenom nadstrešnicom. Hrpa laži, spinova i pokušaj mazanja očiju javnosti kako baš ta nadstrešnica eto jedina nije renovirana još od šezdesetih godina prošlog stoljeća isprovocirali su mladost Srbije, a demonstranti, kako to formulira BBC, krive korupciju i loše izvedene građevinske radove za gubitak ljudskih života i vjeruju da ta nesreća oslikava više od decenije vladavine Vučićeve Srpske napredne stranke, koja je povezana sa renoviranjem stanice. Američka agencija Associated Press u svom iscrpnom izvještaju citira demonstranta Dejana Simića, koji ističe da masovni protest u Beogradu nije kraj borbe za Srbiju sa više demokratije, već “samo početak kraja”.

Jedino je Vučić proteste razumio kao svoju pobjedu i u još jednom u nizu vanrednih prekida programa televizijskom auditoriju se pohvalio kako je vlast zaslužna što nije upotrijebljeno oružje, pričao o nekim tamo skrovištima i tajnovitim pronalascima, rekao čak i da je vlast shvatila kako se mora mijenjati, ali odmah potom dodao da su studentski zahtjevi ispunjeni, mada se on grdno kaje što je pomilovao privedene?! Ne pada mu napamet da sebe zamijeni institucijama sistema, bio je posve jasan, i naravno nastavio da hvali decu koja samo hoće da uče, kako zove svoje kontrademonstrante smještene u Pionirskom parku iz kojeg su i krenuli napadi na studente u blokadi, zbog čega su studentski redari i obznanili kraj protestima, ne želeći incidente koje su SNS-ovi batinaši provocirali i tražili. Na kraju svog patetičnog nastupa srbijanski predsjednik - koji jednako pokušava inkriminirati studente svojim podvalama o bijesnim autima kojima putuju, ogromnim parama koje troše i optužbama da su obojeni revolucionari u službi mrzitelja Srbije - zaprijetio je Bosni i Hercegovini, nama će, kaže, morati mnogo ozbiljnije da se bavi u narednim danima pošto je studente (valjda) apsolvirao.

U Pionirskom se parku, tokom protesta, sa svojim ratnim drugovima slikao i predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić. Vučićevi studenti se ne vole slikati, za razliku od Stevandića, koji je u Beograd dospio uprkos nalogu Tužiteljstva BiH da bude priveden, skupa sa premijerom entitetske Vlade Radovanom Viškovićem i predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom. Protiv njih trojice se vodi istraga zbog antiustavnog djelovanja, praktičnih koraka koje provode na rušenju države Bosne i Hercegovine, Dejtonskog mirovnog sporazuma i entitetske secesije na djelu. Neću upasti u zamku citiranja svih njihovih laži izrečenih posljednjih dana, u samom NSRS-u pokušali su ih upozoriti poslanici opozicije i zato su uz pomoć službenog obezbjeđenja izbačeni iz sale, a Nebojši Vukanoviću - redovito glasnom - zapaljen je i porodični automobil. Svi koji se ne slažu sa službenom verzijom Milorada Dodika - a ona u najkraćem glasi: nema tog zakona koji njemu može zabraniti korupciju, autokraciju, diktaturu, izborne krađe, napade na novinare, neistomišljenike, NVO sektor - kao i svi oni koji ga pokušavaju urazumiti, neprijatelji su svega srpskog jer je, naime, on jedinica mjere za narod, vjeru i otadžbinu, i kada gomila djeci firme i tendere i kada svjesno krši Ustav BiH i kada vrijeđa i progoni.

Naš dopisnik iz Banje Luke Goran Dakić tek je jedan od napadnutih novinara, Dodik, naime, ne trpi pitanja koja njegov PR tim nije osmislio, zato je Goranu zabranio i pristup Palati predsjednika, opet izdajući naredbe obezbjeđenju. Hvala svima koji su reagirali na ovaj brutalni predsjednički napad, Goran se poslije šalio kako je samo htio predsjedniku RS-a čestitati rođendan, ali eto - i to je zabranjeno, jer zapravo zaista moraš biti totalitarista i diktator njegova kalibra da za svoj rođendan pošalješ Viškovića i Stevandića da nameću entitetski ustav po svaku cijenu. To nije ni pomama ni ludilo, kako Dodika neki pokušavaju opravdati, to je realizacija dugo smišljanog plana i obezbjeđivanje opstanka na vlasti u kojoj onda niko neće ni smjeti da se drzne i pita za silne porodične firme finansirane budžetskim novcem, to je karta za novu vrstu identifikacije sebe i RS-a. To je praktično zamjena devetog januara predsjedničkim rođendanom.

U te je svrhe predsjedateljica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović potegla čak do Bakua, da u glavnom gradu Azerbejdžana ponovi Dodikove mantre: BiH je stara tek 30 godina, slagala je ne trepnuvši, valjda da ima ulaznicu za čitav spektar voljenih neistina - od one o nametanju zajedničkog identiteta, preko instrumentalizacije pravosuđa do već poznatih objeda visokog predstavnika. Da bi se laž primila, treba joj i malo istine, pa smo barem čuli da je uzrok krize koja trese zemlju presuda Dodiku, ali smo i saznali da je do nje došlo jer je BiH neuspjela država?! Boreći se protiv stranaca, Cvijanović se divila novoj Trumpovoj administraciji, koja se - kao i Dodik - obračunava s dubokom državom. Marca Rubija nije pominjala, s njim se Dodik sam obračunao.

I nema sumnje, obračuni će se nastaviti. Jer diktatori teško odustaju. Onaj stranac protiv kojega se Dodik kao bori, visoki predstavnik Christian Schmidt vjeruje da vrh RS-a ne želi eskalaciju. I Vučić kaže kako je ne želi u Srbiji, ali je srećom stampedo spriječen. Kako god, s obje strane Drine stanje je teško: u Srbiji se demonstranti bore za institucije, u BiH se vrh RS-a bori protiv institucija. I koliko god istina bila uz studente i institucije BiH, ni Vučić ni Dodik se ne povlače. Već i dalje prijete.