PAVLE MIJOVIĆ: Smrt u prijenosu uživo
Javnost će moći gledati pogubljenje bivšeg bojnika američke vojske strijeljanjem, izjavio je recentno američki ministar rata Pete Hegseth. Bivši major američke vojske, sada osuđenik na smrt, Nidal Hasan 2009. godine je u Centru za pripremu vojnika za raspoređivanje u vojnoj bazi Fort Hood u Teksasu izvršio brutalni napad - smatra se da je njegov najzloglasniji primjer terorizma koji su počinili pojedinci koji djeluju samostalno (lone-actor terorrism) - koji je završio smrću 13 nenaoružanih pripadnika američkih oružanih snaga, dok su još 32 osobe ranjene.
Prema podacima Amnesty Internationala za 2025. godinu, organizacije koja se na globalnoj razini opire svakom obliku smrtne kazne, u svijetu je izvršeno najmanje 17 javnih smaknuća, od toga 11 u Iranu, a šest u Afganistanu. Ovakva izvršenja smrtne kazne u tim državama pokazuju visoku dozu javnog spektakla, izrazito okrutnog doduše, koji imaju za cilj disciplinirati društvo, gušiti prosvjede i smanjiti gotovo svaku mogućnost javne kritike režima. U Iranu dominiraju vješanja pomoću kranova na javnim trgovima, dok su sportski tereni u Afganistanu omiljeno mjesto za javne egzekucije. Zemlje s najvećim brojem pogubljenja su Kina, Iran, Saudijska Arabija, Jemen i SAD, dok je 113 zemalja potpuno ukinulo smrtnu kaznu, a ukupno 145 zemalja ukinulo je smrtnu kaznu u zakonu ili praksi.
Hegseth, inače bivši novinar američkog FOX-a, planirao je prenositi izvršenje smrtne kazne strijeljanjem u prijenosu uživo, live streamingu. Američko društvo je izrazilo negodovanje i neslaganje - statistike govore da je oko 80% populacije bilo protiv, a nakon što su se Hegsethu suprotstavile vjerske zajednice, nevladine organizacije, te dio aktualne predsjedničke administracije, Trump je reterirao i odbio mogućnost javnog prijenosa smrtne kazne, ponajviše zbog reakcije javnosti.
Pogubljenje Nidala Hasana zakazano je za 3. prosinac, u vojnoj bazi u kojoj se zločin i dogodio, a radi se o prvom takvom činu unutar američke vojske od 1961. godine, te prvim strijeljanjem u vojsci od 1945. godine. Hasan je rođen u Americi, palestinskog je porijekla, te je nakon strašnog zločina koji je počinio postao gotovo omiljeni istraživački predmet raznih znanstvenih i profesionalnih disciplina. Iako se na tisućama stranica analizirao njegov lik i djelo, te motivi suludog čina, razlozi radikalizacije Hasana ostaju i dalje nejasni. Njegov život je, biografske epizode svjedoče, bio poprilično tipičan, no nakon smrti majke koja koincidira s početkom novog milenija, njegove ustaljene kategorije počinju se mijenjati. Tražio je smisao vlastite patnje, a brinuo se, ističu istraživači, za sudbinu majčine duše nakon smrti.
Naime, u trgovini koju su njegovi roditelji vodili prodavala su se alkoholna pića, te je smatrao da je njegova majka tim odabirom osigurala sebi vječnu kaznu. Kako bi je iskupio, morao je sam nadići njen grijeh i posvetiti se dobrim djelima. Nidal Hasan je u tom trenutku egzistencijalne drame povezane sa sigurno pokojim mentalnim problemom naprosto idealan kandidat za radikalizaciju svakog tipa. Oduševljava se propovjednikom Anwarom al-Awlakijem, koji širi ideologiju Al-Kaide u virtualnom svijetu, te guta njegove tekstove, sluša njegovo CD-ove i piše mu. Uz osobni procjep u kojemu se našao, ni izvanjske okolnosti, koje su oduvijek uzete u obzir kada se promatra proces radikalizacije, Hasanu ne idu u prilog. Tih godina kada njegova radikalizacije zadobiva opasnije oblike, Amerika intervenira u Afganistanu, a kasnije i u Iraku, te Nidal Hasan ulazi u začarani krug: njegova realna domovina Amerika napada njegovu duhovnu domovinu, s kojom, osim ideološke indoktrinacije ne posjeduje nikakav drugi kontakt. Tijekom razgovora s povjerenstvom koje je procjenjivalo njegovo duševno zdravlje nakon suludog napada, Hasan je istražiteljima rekao da je neposredno prije napada počeo sumnjati u vlastite planove. Svjestan da će napadom završiti svoj dotadašnji život, ipak se opredijelio za svoj plan, uvjerivši samoga sebe da je “borba za Boga plemenito djelo”.
Početkom novog milenija, paralelno s vremenom kada je postupak radikalizacije obuzeo Nidala Hasana, američki ministar rata Pete Hegseth, koji je služio u Iraku i Afganistanu, počinje svoj proces društvene i političke radikalizacije. Radikalizacija suštinski nije drugo nego proces u kojem osoba ili grupa počinje zagovarati duboke, temeljne promjene postojećeg poretka prihvaćenjem ekstremnijih logika i ideologija koje često idu pod ruku s nasiljem i militarizacijom. Za vrijeme studija na prestižnom Princetonu pokazivao je sklonost konzervativnim stavovima, no tek je s američkom vojnom intervencijom shvatio svu draž vojničke kulture i heroizma. Iz Iraka se vratio potrošen, sam će priznati. “Iz ratne zone odjednom sam se našao u stanu na Manhattanu… Nisam puno radio i mnogo sam pio, pokušavajući procesuirati sve ono što sam proživio, dok sam se istodobno pokušavao nositi s civilnim svijetom kojem, iskreno, kao da uopće nije bilo stalo.” Kasnije će kao nova zvijezda FOX-a podržati Trumpa koji će ga zatim nagraditi mjestom ministra obrane, čiji je službeni naziv supstituirao s onim mnogo militantnijim, ministrom rata. Još od prvih dana svoje političke karijere Hegseth je obećavao pokazivanje američke snage - “mi možemo projicirati svoju volju bilo gdje na svijetu”, a ovaj zadnji pokušaj live streaminga smrtne kazne samo je još jedna u nizu potvrda posve radikalizirane političke agende koju provodi i koja će možda biti kažnjena na međuizborima (midterms) u Americi, zakazanim za 3. studenoga.