Smije li se Trumpu u lice smijati?

Predsjednik se vratio iz Minska, u udarnim terminima saopćava RTRS, javni entitetski emiter, u zadnje vrijeme naročito sklon promjenama programske šeme: kad god Milorad Dodik poželi da se negdje osjeća kao kod kuće, eto ga u studiju. U udarnim terminima. I onda obično sam pita i odgovara, a ako se uredniku (?!) omakne da proba (sa)učestvovati, prođe otprilike kao onaj servilni nesretnik što je onomad - kad je Narodna skupština listom ukidala zakone kojim se trsila, a i birala v. d. predsjednika Republike Srpske - lakonski upitao gosta/domaćina šta kaže na optužbe opozicije. Koje opozicije, kakve opozicije, o čemu pričaš, zabrundao je netom smijenjeni, a kad je čuo konkretno Aleksandra Pandurević je na svom status profilu... osuo je takvu mizoginu, uvredljivu i ružnu paljbu da se vrli pitac u pokušaju na naše oči samo preznojavao.

No, zato je Dodik, grohotom se smijući, po(d)učio auditorij: moraš tražiti sve, da bi dobio nešto, ja to tako radim! Kada je govorio o izboru Ane Trišić Babić na v. d. funkciju, objasnio nam je kako je ona tu samo da potpisuje, a on će, veli, nastaviti da radi svoj posao. Tu se samo smješkao, a jedino je smrtno ozbiljan bio kada je na red došla njegova odanost Rusiji, kojom je - na fonu svojih maksimalističkih prohtjeva - zaprijetio ne samo Bosni i Hercegovini već cijelom Zapadu i zapadnoj politici, najavljujući spektakl i obračun u Vijeću sigurnosti UN-a, jer Moskva predsjedava, a kao krunski argument ponudio sjednicu 31. oktobra. Vidjet ćete, ne mogu sve otkrivati, mrmljao je oblizujući se.

Na stranu sad cirkusijada koju je napravio od Narodne skupštine, kad Stevandić i družina pristaju na to - do njih je, čitav je intervju i bio snimljen prije nego je famozna većina u NSRS-u kleknula i popljuvala sama sebe, shodno dobijenim nalozima. Njima je Dodik očito rekao šta će dobiti zauzvrat, ne od Rusije već od Sjedinjenih Država. Sklopljeni deal, težak 20 miliona eresovskih budžetskih dolara koji su torpedirali Željku Cvijanović do Christophera Landaua, zamjenika državnog tajnika SAD-a Marca Rubia, kako je procurilo u javnost, označio je Dodikov povratak na fabričke (američke) postavke: ukidanje sankcija njemu, njegovoj užoj i široj porodici i njegovim firmama za povlačenje sa funkcija, brisanje svega spornog donesenog u NSRS-u i podršku euroatlantskom putu Bosne i Hercegovine. Cinici bi rekli, OFAC-ova crna lista zamijenjena je check listom Trumpove administracije fokusirane na mir i stabilnost Zapadnog Balkana.

Paket crnolistaša trljao je ruke pretprošlog petka, OFAC-u je valjda trebalo više vremena da ih sve pronađe pa su posao završili kasnije, da bismo u četvrtak, prije američkog svitanja, svi čekali famoznu objavu o ukidanju sankcija. SAD su se i javno ponadale konstruktivnijoj saradnji sa RS-om, a ni 24 sata kasnije započelo je njujorško zasjedanje i to jednoglasnim usvajanjem Rezolucije kojom je produžen mandat EUFOR-ove misije Althea u BiH za narednih 12 mjeseci. Slušajući govornike - računajući i američku ambasadoricu - spektakl je izostao. “Nova postava u State Departmentu odlučila je zaigrati na stabilnost, bez mnogo uplitanja u izgradnju države. To je klasični primjer američkog pragmatizma”, objasnio je kolega Ivica Puljić, podsjećajući da je na OFAC-ovoj crnoj listi ostao Nikola Špirić, ali i SDS, što zaista puno govori o Srbima do kojih je Dodiku stalo. Puljić, naravno, nema dilemu, lični interesi su jedina ideja vodilja lidera SNSD-a.

Podjela na Dodikove i sve druge Srbe naljutila je Aleksandra Vučića. Srbijanski predsjednik, tvrde dobro obaviješteni, nije bio u toku dealanja, pa je patetično, nabrajajući kome sve nije prav, prvi put spomenuo i Banju Luku. Njegov trbuhozborac i imenjak Vulin, nositelj laskave titule Dodikovog senatora, i javno je zamjerio vrhu RS-a odustajanje od najavljenog referenduma (baš kao da je to Dodiku prvi put!), a cirkusijadu u NSRS-u nazvao pravim imenom - potpunim porazom. Iz ugla srpskog sveta. Vulin nije išao tako daleko da proglasi pobjedu institucija Bosne i Hercegovine, ali mu je malo nedostajalo, pa je Dodik brže-bolje otputovao u Beograd da naprave zajednički selfie.

Usput je svratio patrijarhu na ispovijed, no u širokom je luku zaobišao čak i ćacilend, a kamoli ostale destinacije na kojima se uobičajeno ukazuje Vučić. Famozni Informer, barometar predsjedničkog raspoloženja, ukidanje sankcija Dodiku tretira na razini obične vijesti, očito usklađen s vrhom - Vučić, naime, ne prati zbivanja u RS-u?! Ova iznenadna neinformiranost nema veze sa srbijanskim nedaćama, one su svakako pritisle prijeteći da se sruše na režim svom silinom novosadske nadstrešnice, mnogo više liči na uvrijeđenost izostavljenog control freaka, no tek će doći na red ozlojeđenost lidera koji se voli(o) pohvaliti kako je imao snage odbrusiti Emmanuelu Macronu da se ne miješa u unutarnje stvari RS-a i BiH.

Doduše, ničim izazvan, srbijanski ambasador je u Vijeću sigurnosti nasrnuo na izborni legitimitet Željka Komšića, no ni ruski poticaj da replicira bosanskohercegovačkom ambasadoru dr. Zlatku Lagumdžiji, koji je podsjetio na Ustav i zakone BiH, nije ga motivirao da opet progovori. Ostao je nijem, ali je i pokazao kako su Beograd i Zagreb istomišljenici jedino kada je u pitanju naša zemlja. I eventualno divljenje spram Rusije, kojem u Hrvatskoj javno podliježe tek predsjednik Milanović, i sam Dodikov jaran. No, to je već dio onog populističkog folklora svojstvenog autokratskim ambicijama i potajnom priželjkivanju Putinove moći. Tu je Dodik do sada bio bez premca i to najmanje ima veze sa silnim fotkama u i oko Kremlja.

On je Rusiji sustavno isporučivao ono što je Moskva od njega tražila: destabilizaciju Balkana, što je uvijek najlakše izvedivo kroz nasrtanje na BiH. Upravo je američka senatorica Jeanne Shaheen, reagirajući na skidanje sankcija Dodiku i družini, podsjetila na to: Dodik je potkopavao Dejtonski mirovni sporazum, zbližio se s Putinom i profitirao od korupcije, rekla je, upozoravajući da je odluka preuranjena. Smije li se Dodik nasmijati Trumpu u lice i zaboraviti na check listu njegove administracije? Ako je suditi po obaranju budžeta BiH, njemu stabilnost BiH nije na listi prioriteta, ni blizu koliko je dokazivanje odanosti Rusiji. Jasno je svakome i zašto je tako, izraditi Putina naprosto je opasno po život. Trumpu se zakleo na puno manje, ali to isključuje nastavak služenja Moskvi. Američki predsjednik se možda ne opterećuje detaljima, ali posve je jasno da u njegovom svijetu ni Rusija ni Dodik nisu kakvi igrači. Sve dok je on na vrhu. Kod Dodika je već pao u kanal komunikacije: po povratku iz Minska upravo je tamo smjestio SAD, hvaleći se kako RS čuva iskreno prijateljstvo s Rusijom i traži put u odnosima s Kinom. Toliko o čekiranju.