Slovenska je tuga pregolema

Ima se, može se, to bi nekako bio najkraći opis vile u centru Portoroža koja se ovih dana pominje u slovenskim medijima, kao nekretnina koju je za Milorada Dodika kupio srbijanski državljanin Đorđe Đurić. Dvospratnica sa bazenom u samom je centru grada, zauzima 1.200 kvadrata i tamošnja je geodetska uprava procjenjuje na 1,2 miliona eura. Pažnju slovenskih vlasti privukla je transakcija - vila je plaćena 750.000 eura, nije bilo nikakvih kredita za nju, a mediji su se raspisali i o silnim kvadratima kupljenim u Ljubljani, razgranatoj mreži i enormnim iznosima novca sklonjenog u ovoj zemlji, nudeći argumente za tezu da je Slovenija Dodiku zabranila ulazak koliko zbog Bosne i Hercegovine i onog što ovdje radi, toliko i zbog Slovenije, kojoj predstavlja sigurnosni rizik. Vlada Slovenije je odluku donijela jednoglasno, uz debelo obrazloženje koje ne želi obznaniti, no procurilo je kako je slovenska obavještajna služba jedva dočekala ovu zabranu, zamjerajući bivšem predsjedniku Republike Srpske i osuđeniku iz Laktaša redovita druženja s ruskim generalom Nikolajem Patruševom, savjetnikom Vladimira Putina i ključnom figurom u ruskim obavještajno-sigurnosnim krugovima.

Odluka Slovenije Dodika je zatekla neraspakovanih kofera, samo što je došao iz Moskve, gdje je nastupao gotovo svakodnevno. Nije pominjao večere sa sumnjivim generalima niti ručkove s obavještajcima, pohvalio se sastankom sa sekretarom Savjeta bezbjednosti Ruske Federacije Sergejom Šojguom, s kojim se lako usaglasio: obojica, naime, dijele stavove o malignom uticaju Zapada na Balkanu koji je - kažu - “u završnoj fazi i prijeti opasnost da srpski narod prođe još gore u tim konačnim rješenjima, kako oni to zovu”. Kad je neko posvađan s činjenicama, a Dodik je odavno, onda i nema potrebe za argumentima, posve mu je dovoljno da svoje laži kalemi i njeguje. A Rusija je plodno tlo, i sama nerijetko rasteže stvarnost pravdajući svoju specijalnu operaciju, kako od milošte zove agresiju na susjednu zemlju. Pokazao je to ponovo i to u punom sjaju niko drugi do ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov. Diplomata s respektabilnom karijerom dužom od četiri decenije morao je imati ozbiljan razlog da podijeli sto s osuđenikom koji je netom prije otplatio godinu zatvora. Zato nismo dugo čekali da čujemo o čemu je riječ: brutalno se miješajući u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine i grubo nasrćući na njezine institucije - Sud BiH, koji je izrekao kaznu i CIKBiH, koji mu je oduzeo mandat, plus Ustavni sud, koji je kriv zato što postoji - Lavrov je dao punu podršku kreatoru balkanskih problema, a sve da bi optužio Zapad kako tobože ugrožava mir i stabilnost u regionu. “Sada se u BiH zbiva državni udar”, kazao je šef ruske diplomacije i još dodao kako su meta “pravoslavci u BiH”.

Zato će se Rusija temeljito pripremiti za sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a 31. oktobra, kada je zakazana redovna šestomjesečna rasprava o stanju u našoj zemlji. Nije pomenuo da je u tom času Rusija bila više no spremna za invaziju svojih dronova na Poljsku, bit će zato što su - njegovim jezikom rečeno - na meti bili katolici, ali je nadugo i naširoko optužio Zapad što nije skrštenih ruku pristao na rusku okupaciju Ukrajine i što pomaže odbranu pravoslavaca, koji su od februara 2022. za njega legitimna meta ruske vojske. Kada je Kremlj krenuo na Ukrajinu, saopćenja koja su kreirana u Moskvi neodoljivo su podsjećala na ona beogradska iz vremena Miloševićevih ratova. Ukrajinci su granatirali sami sebe, onako kako su to činile Sarajlije aprila i maja 1992. godine, pa je Lavrov nastavio u istom tonu: masakr u Buči - u kojoj je najmanje 300 ljudi ubijeno - nazvao je namještenim, isto onako kako je samo koji dan ranije Dodik, gostujući u američkom podkastu, govorio o Markalama. Sjedeći uz Lavrova, naš laktaški vožd nije propustio priliku da pohvali rusko masakriranje Ukrajine i još zaželi uspjeh “specijalnoj operaciji”. A onda ga je krenulo, pa je nizao uvredu za uvredom - ruskim ušima gode priče o propaloj Evropi i mrskim Nijemcima, tope se od sreće kada naš domaći osuđenik gordo ustvrdi kako je baš on zaustavio evropski put Bosne i Hercegovine i ne kriju osmijehe kada obećava konačna rješenja iako je samo čas prije za njih optuživao druge.

Koliko Rusi promoviraju mir i dobrosusjedstvo s Ukrajinom, toliko se i on zaklinje u mir u našoj zemlji, a i na Balkanu. U Moskvi se, istina, nije zaklinjao u Donalda Trumpa, to je radio uoči puta, u onom podkastu američke novinarke Lare Logan. I njoj je naširoko objašnjavao zapadne promašaje, ali umjesto svojih ruskih afiniteta, posvetio se naklonosti američkom predsjedniku. Naravno, prilagodio je činjenice, pa je OFAC-ove sankcije, s kojima je započeo karijeru na američkim crnim listama, pomjerio u mandat Baracka Obame. Neće valjda priznati da ga je sam Trump žigosao kao kršitelja dejtonskog mira? No, nije propustio priliku - koju je i dobio zahvaljujući lobistima, izdašno plaćenim iz budžeta RS-a - da se pohvali kako je baš on posljednja brana kršćanstva i da nasrne na islam i muslimane jezikom kakav mu i priliči. Pohvalio je Trumpa zbog susreta s Putinom, no nije ulazio u detalje - svoju rusku ulogu na Balkanu intenzivno je prešutio. Ni vile ni milione ni brojne firme koje su zbog njega završile na crnim listama nije spominjao. Pa ne može se centar Portoroža takmičiti sa Floridom!

Na pobjedonosnu američko-rusku eskapadu Slovenija je odlukom Vlade pustila hladan tuš. Dodikov bijes je pao na pleća Save Minića, entitetskog premijera upitnog legitimiteta, koji je dobio zadatak da brže-bolje sazove kabinet i obznani zabranu ulaska predsjednici Slovenije Nataši Pirc Musar i ministrici spoljnih poslova Tanji Fajon. Što je eklatantno kršenje Daytona, onog najizvornijeg, koji spoljne poslove striktno definira kao mandat Predsjedništva BiH. No, uopće nema dvojbi da je naređenje Vladi RS-a da povuče ovaj posve neustavan potez dao osuđenik iz Laktaša, koji je početkom aprila pod prijetnjom sile p(r)otjerao njemačku ministricu za Evropu i klimu Annu Luhrmann iz Banje Luke. Baja iz Laktaša silu voli demonstrirati nad ženama, slovenskog premijera Roberta Goloba niko u RS-u i ne pominje, čak ni potpredsjednika Vlade Mateja Arčona, koji se slovenskim novinarima i pohvalio da su odluku da Dodiku zabrane ulazak u zemlju donijeli jednoglasno.

Rusi, bez sumnje, zadovoljno trljaju ruke, svoje špijune uvijek mogu poslati na sastanak s Dodikom u Mađarsku, Balkanu su bacili nove dimne bombe, a ni dronovi nisu isključeni. Dodik je dovoljno dugo njihov najistureniji vojnik na granici Evropske unije da imaju razloga da ga nastave sokoliti. Na njihovom cilju on istrajava i drži Balkan s druge strane EU. Američki su lobisti u problemu: ako su do sada i uspjeli prodavati priču o mirnom transferu vlasti s Mileta na Željku, potkopani su u temelju. Koga će uvjeriti da Dodik koliko sutra neće i svoju nasljednicu protjerati? Nije Dodik džaba započeo karijeru kao Mile Ronhill. Od šverca cigara preko šverca ideala dogurao je do najprizemnijeg političkog udvarača koji u ovom času vodi odsudne bitke. I nije nimalo bezopasan. Golemo je Dedinje, ali u Portorožu je 1.200 kvadrata.