Slovenija napušta NATO?

Za jedne je to iznenađenje, za druge nije, ali kako god, Slovenci će na referendumu, koji će uskoro biti raspisan, odlučiti: da li će njihova država ostati u NATO-u, ili će ga, nakon više od dvije decenije, napustiti? Problem je 5 posto izdvajanja iz bruto društvenog proizvoda za obranu do 2035. godine, na šta su se obvezale članice NATO-a na samitu u Haagu, što za Sloveniju znači više od dvije milijarde eura godišnje, a što je, prema mišljenju vlasti u Ljubljani, neodrživo za tako malu zemlju koja ima oko 6.000 profesionalnih vojnika. Danas Slovenija troši manje od 2 posto BDP-a na vojsku i spada među članice ovog vojnog saveza s najmanjim vojnim proračunom. Podsjetimo, Slovenija je pristupila NATO-u 2004. godine, također nakon referenduma i tada je 66 posto građana glasalo za. Sada bi se povijest mogla ponoviti, ali u suprotnom pravcu, jer sve više Slovenaca izražava nezadovoljstvo visokim vojnim troškovima i sve većim pritiscima iz Bruxellesa.

Kad je Slovenija primljena u NATO, njeni zvaničnici su isticali da je za suverenitet i otpornost države velika stvar to što je postala dio kolektivne sigurnosti i da je ovaj vojni savez jamac njene sigurnosti, ali su pri tome “zaboravili” da to članstvo košta. Naime, u Sloveniji se, i ne samo u njoj, pogrešno tumači sistem kolektivne obrane koju pruža NATO, plasiranjem teze da će Savez članicu braniti u slučaju bilo kakve vanjske ugroze i da ona, sa svoje strane, ne mora mnogo učiniti.

To nije točno, jer su članice NATO-a obvezne prvenstveno iz vlastitih sredstava financirati svoje oružane snage i po potrebi ih upućivati u zajedničke misije NATO-a. Ukoliko su neki obrambeni sistemi izuzetno složeni i preskupi za pojedinu članicu, razvijeni su odgovarajući programi koji omogućuju da se tim članicama pomogne u dostizanju pojedinih standarda ili pokrije onaj obrambeni segment za koji konkretna članica nema dovoljno resursa – bilo da se radi o financijskim, materijalnim ili ljudskim resursima. Članica se može osloniti na NATO u smislu opremanja i svake vrste druge pomoći, ali sve to košta i svaka takva pomoć itekako se plaća.

U protekla dva desetljeća rukovodstva Slovenije (kako ovo sada, tako i ona prije) izdvajala su za vojsku iznos ispod razine održivosti obrambenog sistema, tako da je sporo tekao proces moderniziranja oružja i opreme. Inače, Slovenci imaju dvije motorizirane pješadijske, protivzračnu i zračnu brigadu, mornarički divizion, obavještajno-izviđački bataljon i jedinicu za specijalno djelovanje i ove formacije smještene su u vojarnama bivše JNA koja je do ukidanja imala dva korpusa u Sloveniji.

Vojni analitičari u Ljubljani smatraju da stanje u slovenskoj vojsci jeste teško, ali nije toliko kako se prikazuje i ističu zapaženu ulogu njihovih jedinica u misijama mira u Libanonu, na Kosovu i u EUFOR-u u BiH. Oni upozoravaju da nije sve u manjku proračunskih sredstava, nego da ima konceptualnih nejasnoća i nedostatka jasne vizije razvoja. Kad se uz to doda i podatak da ovoj vojsci nedostaje najmanje 1.000 vojnika, onda je slika lošeg stanja potpunija i na to su upozorili i ocjenjivači iz NATO-a koji su testirali neke jedinice.

Zanimljivo je da svaka zemlja može istupiti iz vojnog saveza, a otkazni rok je jedna godina i nije potrebno navoditi razloge, sve je vrlo jednostavno. Za razliku od Europske unije, u kojoj do prije nekoliko godina izlazak Velike Britanije, u okviru Brexita, uopće nije bio predviđen, pa tako nije bila definirana ni procedura – kod NATO-a, od samog osnivanja postoji mogućnost da se Savez i napusti. Doduše, u dugoj povijesti NATO-a nije bilo slučajeva da neka zemlja napusti Savez, ali je bilo istupanja iz savezničke vojne strukture. To znači da je više država ostalo u NATO-u, ali neko vrijeme nisu htjele da njihove vojne snage podliježu zapovjednoj strukturi Alijanse. Sve one kasnije su se, ipak, vratile na staro. Najpoznatiji primjer je Francuska, čiji su oficiri napustili zapovjedne organe NATO-a, nakon čega je sjedište ovog vojnog saveza, koje je bilo u Parizu, premješteno u belgijski Bruxelles. Tek kad je predsjednik postao Nicolas Sarkozy, Francuska se 2009. godine ponovo vratila u vojne strukture NATO-a.