Samo SDA i još pride Vučić

Carl Bildt, nekadašnji švedski premijer i ministar spoljnih poslova, prvi visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, prošle sedmice je napisao tekst “Zvona za uzbunu na Balkanu”. Objavljen je na platformi Project Syndicate, koja povezuje vrhunske svjetske intelektualce, ekonomske stručnjake i političke lidere s čitateljima diljem svijeta. Piše tu i pokoji nobelovac, a zahvaljujući širokoj mreži suradnje s više od 500 medija u svijetu - među kojima je naše Oslobođenje - čita se u 156 zemalja. E, tom širokom auditoriju Bildt je predočio stanje na našim prostorima, koji ponovo proganjaju mračne politike. Referirajući se na sahranu osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću, zastoj na EU putu Srbije i posljednja zbivanja na Kosovu, nakon presude Hashimu Thaciju i liderima OVK-a, Bildt strahuje i za Crnu Goru, koja je skoro pred vratima Evropske unije: “Ako Srbija ima interes da destabilizira svog susjeda, može to lako učiniti”. Za izbore u Beogradu, krajem oktobra, ne isključuje scenarij “u kojem populistički režim predsjednika Aleksandra Vučića jednostavno proglasi pobjedu, izazivajući još veću nestabilnost”. Uz konstataciju kako se izjalovila nada da će kombinacija evropskog puta i suočavanja s prošlošću, zahvaljujući radu međunarodnih tribunala, donijeti stabilnost i pomirenje regionu, Bildt skreće pažnju da, za razliku od decenija kada su se Evropa i SAD uglavnom slagale u podršci krhkom političkom procesu u Bosni i Hercegovini, to više nije slučaj: administracija Donalda Trumpa pokazala je tolerisanje, čak i podršku tvrdokornim srpskim nacionalistima u BiH. Zvona za uzbunu su i naši izbori jer, ovisno o ishodu, “tvrdokorne srpske snage mogle bi se udružiti s tvrdokornim hrvatskim snagama, kako bi promijenile okvir upravljanja zemljom. Vrijeme za takav potez je idealno jer bi SAD očito okrenule glavu. Ali, ako u tome uspiju, bošnjačka (muslimanska) zajednica će se sigurno osjećati ugroženo i reagovat će u skladu s tim”, što povećava rizik u BiH i regiji. “Sve to ne znači da idemo prema novom krugu balkanskih ratova. Ali, čak i ograničeni sukobi mogli bi biti dovoljni da gurnu čitav region na nesigurniji i opasniji put”, upozorava Bildt, siguran da politički lideri Evrope moraju čuti alarm: Balkan je dvaput u prošlom stoljeću donio velike ratove Evropi, a lako bi mogao stvoriti nestabilnost i u ovom stoljeću.

Nije Bildt jedini koji ovako razmišlja. Kad je radio u Sarajevu, čaršija ga je zvala paljanskim zetom, što dovoljno govori o domaćem stavu spram njegova angažmana, no čini mi se da i to daje dodatnu težinu njegovom tekstu. Da krenemo od tvrdokornih srpskih nacionalista: mračna politika Milorada Dodika je secesionizam, koji se vidi golim okom i iz Stockholma. Lider SNSD-a, kako papagajski ponavljaju skidači američkih sankcija, odstupio je s funkcija, no čak i oni što okreću glavu vide da i dalje vuče konce u Republici Srpskoj. Uspio je razbucati opoziciju i minimizirati glasove koji ukazuju na pogubnost njegove vladavine, naročito kada je riječ o trošenju budžetskih para. Ozbiljni ekonomisti spominju da je samo prošle godine, na različite načine, preusmjerio oko 400 miliona maraka iz javnih dobara u privatne potrebe?! Opasnu i prljavu kampanju je pretvorio u referendum za i(li) protiv osuđenog Mladića, pri čemu je Mladić - heroj srpstva i utemeljitelj RS-a. U takvoj atmosferi birači su pred jednostavnim izborom - podržavaju li (ili ne) entitet, koji Dodik redovito naziva državom. Opozicija se gotovo ni oko čega nije uspjela usaglasiti, zato Željka Cvijanović ima dva protukandidata za srpskog člana državnog Predsjedništva, a RTRS niti jednu debatu o ovoj temi. Nebojša Vukanović je prije koji dan obznanio da su mu iz vrha entitetskog javnog emitera to obrazložili tehničkim (ne)mogućnostima, no kako je i sam primijetio - za debate o predsjedniku i potpredsjedniku RS-a ima prostora za svih 12 kandidata. Postizborni scenarij je već u opticaju: pod šapom SNSD-a okuplja se srpsko jedinstvo, koje je, po brojnim analitičarima, dirigirano iz Beograda i lična ambicija Aleksandra Vučića.

Ni tvrdokorni hrvatski nacionalisti nisu posebna enigma. Tek je u posljednje četiri godine opozicija HDZ-u BiH oživjela, sada hrvatska petorka ima i kandidata za člana Predsjedništva, a o prljavštini kampanje valjda sve govori podatak da je nominirani Zdenko Lučić prošlog vikenda optužio Dragana Čovića da nije Hrvat?! Treći kandidat u ovoj utrci je DF-ov Slaven Kovačević, koji zaista nije uvijek bio Hrvat - po potrebi izbornih ciklusa izjašnjavao se i kao Srbin i kao pripadnik Ostalih - no, u hrvatskom biračkom tijelu, ali i u Zagrebu, slovi kao produkt bošnjačke politike koja Hrvate u ovoj zemlji sprečava da sami izaberu člana u Predsjedništvo BiH. Kovačević ima i državljanstvo Hrvatske, pa se toj činjenici pripisuje razlog što je grubo raskrinkan pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu, koji je njegovu tužbu odbacio, uz konstataciju kako je na neprimjeren način pokušao utjecati na suce i donošenje odluke. Kovačevićevu kandidaturu treba posmatrati i iz još jednog ugla, onog samo SDA. Bakir Izetbegović se zeleni sa svakih desetak metara sarajevskih ulica (ne sumnjam da je slično i u ostatku zemlje), uz slogan partije i (očevo) prezime. Samo SDA i samo prezime jasno ukazuje na to kakvo je lice tvrdokornih bošnjačkih nacionalista. A nije Alijino, već puno prije karikaturalnih zahiragića, onih koje je samo Bakir - svojom rukom - umetao i pozicionirao na liste. O kakvim je spodobama riječ, govore spotovi, koji neodoljivo podsjećaju na Vučićeve, a kada je Senad Hadžifejzović, na Face TV-u, podijelio s javnošću saznanja da je baš srbijanski predsjednik poslao u Sarajevo svoje piarovce za kampanju SDA, izložen je progonu i grubim uvredama. Iz partije nisu stigla demantiranja, ali ni podaci otkud im toliki novci da su potukli argetu iz najslavnijih dana.

Zahiragićeve metode ni u samoj SDA nisu cijenjene: po FB-u se dijele svađe i skoro pa tuča sa sjednica kantonalnog sarajevskog odbora, koji upravo Haris i Dia tretiraju kao vlastite prćije. Njihovi istupi po skupovima i grubo vrijeđanje svih koji ne misle kao oni, a kojima će se osvetiti čim se dokopaju vlasti, njihovi ratni pokliči, možda nisu dovoljno tretirani u ovdašnjoj javnosti, ali su se prijetnjama Schmidtu i antizapadnom retorikom probili do Bruxellesa. Ima jedna ilustrativna zgoda, kad već pominjemo Schmidta. Na onom famoznom bošnjačkom protestu pred OHR-om, zbog zakonske zabrane manipuliranja nacijom za potrebu mandata, Zahiragić je izveo dva performansa: pokušao je isprovocirati incident, koji je obuzdao - fizički - nekadašnji slavni sarajevski specijalac, a navodno je angažirao nosača transparenta koji Bakira optužuje za tešku korupciju, samo da bi ga on poderao?! No, Bakir se primio, zainteresiran samo za vlastiti o(p)stanak u liderskoj fotelji: otuda i toliko bošnjačkih kandidata za Predsjedništvo države, jer su Vučićevi PR-ovi izračunali da, rasipanjem bošnjačkih glasova, baza SDA može iznijeti današnjeg Izetbegovića, koji bez mrve mudrosti kolje vola za kilu mesa. Šta će biti ako uspije? Samo Bakiru nije u interesu razbijanje savezništva Dodika i Čovića, on im se želi pridružiti i zato krajnje neodgovorno pušta svoje bijesne pse da kidišu na državne institucije i prozapadna nastojanja koja promoviraju. Njega mračne politike ne brinu, samo SDA.