Sabina Ćudić. Predsjednica, a ne rezerva
Sabina Ćudić nova je predsjednica Naše stranke, progresivnijeg političkog subjekta koji od 2022. godine participira u vlasti na državnom i drugim nivoima. Ćudić preuzima stranku svega godinu prije općih izbora u Bosni i Hercegovini, predviđenih za jesen 2026. godine, pa, iako je ostvarila veliku podršku stranačke baze, a zatim i delegata na kongresu na kojem je postala predsjednica, njezin izbor je ipak last minute i visoko rizičan, ponajviše za nju samu. Kroz zadnje tri godine - to je aktualni period Naše stranke u vlasti - javnost je već stekla određeni bazični dojam o tom progresivnijem političkom subjektu, pa je posve logično da će preferencije biračkog tijela ići u smislu nagrade ili kazne. Upravo je zbog toga njezin početak kao predsjednice Naše stranke rizičan: javno mnijenje je već dijelom definirano no, istovremeno, period od godinu predstavlja priliku za uvođenje ponekog elementa disrupcije i nečeg novog koji bi, makar nešto progresivnije orijentirani birači, mogli i dodatno honorirati.
Sam izbor žene za predsjednicu stranke koja participira u vlasti Bosne i Hercegovine predstavlja radikalnu promjenu u političkom sistemu. Ženske kvote u politici daleko su od prosjeka razvijenih zemalja, a ženama u bosanskohercegovačkoj politici većinom su dodijeljene uloge kvalitetnih i rezervi ili pak klonova svojih stranačkih pandana muškog spola. Izbor Sabine Ćudić za predsjednicu predstavlja ne samo njenu osobnu stvar već dijelom odražava i borbu za političkom emancipacijom žena u javnom prostoru, čiji je politika i najzanimljiviji, ali i najkontroverzniji dio. Jednostavnije rečeno, Ćudić je odabrala da ne bude rezerva, već lider stranke i da se upusti u neizvjesne političke dinamike. Njezini neistomišljenici, čak i unutar vlastite stranke, smatraju da se radi o preambicioznoj i agresivnoj osobi, drskoj također, no, istini za volju, ambicija nije ništa drugo nego pokretačka sila političkog djelovanja. Istovremeno, dok bosanskohercegovačko društvo slavi muške političke ambicije koje se podrazumijevaju, koje su pohvalne, ženske ambicije i to ne samo političke već i one karijerne, pa i osobne, najčešće se tumače kao problematične, agresivne i neautentične. To je, naravno, ne samo politički već širi društveni problem.
Sabina Ćudić spada u relativno mlađe političarke, rođena je 1982. godine, kvalitetne akademske izobrazbe - diplomirala je političke znanosti i međunarodne odnose, a kasnije se specijalizirala iz oblasti ljudskih prava i demokracije - i prisutna je aktivnije u politici od 2012. godine. Posjeduje kvalitetnu retoriku, televizična je i s dobrim javnim nastupom. Ponekad je drska i svadljiva - to vjerojatno odražava inherentni dinamizam koji Ćudić kao osoba posjeduje i kojega onda primjenjuje - no ne prelazi onu crvenu liniju sile i vulgarnosti koja često karakterizira bh. političku zbilju. Njezin jezik je sadržajan, njezini govori su kvalitetni i zasićeni suvremenim temama i izazovima. Politički talent koji posjeduje možda je i ponajviše dolazio do izražaja kroz njezin rad unutar Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope (PSVE). Politika je igra koja se odvija na dvije fronte, domaćoj i međunarodnoj, a upravo ova potonja kao da je stvorena za političarku profila Sabine Ćudić. Na toj poprilično prestižnoj pozornici Ćudić je kvalitetno adresirala mnoge problematične aspekte ljudskih prava: borila se za novinare i ženska pitanja, inkluzivne politike, kvalitetno upravljanje migracijama. Briljantan govor, makar po našem sudu, bio je o Gazi, kada je rekla da genocid koji se provodi nad Palestincima nije moguće opravdati niti kroz jedno vjersko učenje, niti jednom teorijom, niti jednom isprikom. Njezini govori daju glas svim onim marginaliziranima po nekoj osnovi i generalno pozivaju na djelovanje.
Ćudić je vješt vizualni pripovjedač: njezini profili na društvenim mrežama puštaju followere u njezin svijet koji poprilično kreativno i umjetnički predstavlja. Spada u progresivne političarke, ali stalo joj je do onoga što bi konzervativci nazvali imenom tradicionalnih vrijednosti. Drage ljude Ćudić predstavlja na simpatičan način, dijeleći poneku od životnih epizoda. Da se rodila u nekoj razvijenoj demokraciji zapadnog tipa, s velikom vjerojatnosti bismo mogli reći da će ostvariti uspješnu političku karijeru, relativno predvidljivu, kao primjerice Tanja Fajon, Sanna Marin, Kaja Kallas i druge političarke suvremenog kova.
No, budući da dolazi iz bosanskohercegovačkog društva, sporoga i neotpornoga na čak i minimalne promjene, uronjenog u tridesetogodišnje fiksne hegemonističke obrasce moći, politička budućnost Sabine Ćudić je neizvjesna i rizična. Njezin politički personality koji je potreban ovom društvu prisiljen je baviti se identitetskim pitanjima, ratnim ranama, te zasjenjuje veliku većinu progresivnih političkih pitanja. Progresivne ideje koje zagovara šira javnost će percipirati većinom kao prijetnju ravnoteži ili funkcionalnom ortakluku između strana s etničkim predznakom. Kao žena njezini politički antagonisti, ali i mogući partneri ljudi su starijeg kova s već dobro erodiranim političkim kapitalom, koji autoritarno i klijentelistički menadžeriraju etnicitet. U visokoj politici Sabina Ćudić će se susresti s protagonistima “zagađene političke scene” - kako je to nekada u intervjuima nazivala, sa svime onime čemu se organski opire. Najdelikatniji zadatak politike možda se sastoji upravo u tome da se s osobama potpuno drugačijima od naših shvaćanja uspostavi smislena komunikacija i funkcionalna suradnja. Sabina Ćudić posjeduje specifični politički rizz ili karizmu, zaslužuje poštovanje što je odlučila biti protagonist, a ne rezerva političkog života. Istovremeno, s njezinim izborom otvaraju se vječna pitanja - jesu li istinske političke promjene uopće moguće u aktualnom bh. sistemu?