Ruska opasnost na poljskom nebu

Na simetrični datum, onaj u kojemu je dan jednak mjesecu, 9. 9. 2025, poljski vojni izvori su prvo detektirali, a zatim i prijavili višestruke prelete ruskih dronova preko istočne granice Poljske. U danima koji su prethodili upadu u poljski zračni prostor aktivnosti ruske vojske u Ukrajini su bile mnogo intenzivnije nego prethodno, pa je nivo pripravnosti poljskih snaga bio nešto viši. U zanimljivoj autorskoj analizi za prestižni New York Times, dopisnik iz Varšve Michael Schwirtz je, pišući o spomenutoj noći, naveo kako je sve započelo kao mala točka na radaru poljskih vojnih snaga, ispostavilo se da se radi o dvadeset dronova koji su narušili suverenitet poljskog zračnog prostora, a dovelo do vojne operacije NATO-saveznika bez presedana u zadnjih osamdeset godina. Poljske snage su promptno reagirale na opasnost iz zraka, avioni su ekspresno poletjeli, te su nakon vizualne identifikacije dronovi, za koje se smatralo da su ruske provenijencije, neutralizirani, dakle srušeni. Kada je utvrđeno da se dronovi nepredvidljivom putanjom nesmetano kreću poljskim zračnim prostorom, poljski general Macieja Klisza, kako prenosi autor teksta, pitao je svoje suradnike “da li su spremni za rock’n’roll”? I bili su spremni: od dvadeset dronova koji su ušli u poljski zračni prostor, većina ih je bila ono što se stručno naziva “glupi dronovi” (dummy drones), bez oružja, koji se koriste u vojne svrhe, obmane i testiranje protuzračnih sustava, dok su tri drona (shaded-style drone) predstavljali vojnu opasnost, te su srušeni. Srećom, ljudskih žrtava nije bilo. U akciji neutralizacije dronova oštećena je samo jedna kuća u Poljskoj, čini se ne zbog ruskih dronova već zbog projektila iz aviona NATO-a. Jedan od “glupih dronova” je pao na kavez sa zečevima, ali su, izvori se podudaraju, zečevi, srećom, preživjeli.

Medijske informacije su se očekivano, u prvim satima nakon upada dronova u poljski zračni prostor, podudarale. Poljska strana je, detektiravši upad, konstatirala kako se radi o kršenju njihovog suvereniteta na koji su bili prisiljeni zajedno s NATO-partnerima reagirati. Poslovično suzdržani komunikati Kremlja su demantirali tvrdnje riječima kako njihovi dronovi nemaju kapacitet da dođu do granica Poljske. Mediji su, očekivano, predimenzionirali sve: rat između NATO-a i Rusije je na pomolu, poljski zračni prostor, a i onaj cijele Europe je ugrožen, ukratko. rat apokaliptičnih razmjera je trebao uslijediti na taj simetrični datum. Slučaj je htio da se autor ovih redaka baš na navedeni datum, tog sudbinskog jutra 9. rujna 2025. godine, zatekne na aerodromu u Krakovu, čekajući let za Sarajevo, preko glavnog grada Varšave. Dok je čitao medijska izvješća o tome kako je rat širih razmjera započeo, svjedočio je o tome da se zračni prijevoz odvijao relativno nesmetano, uz predostrožnu odgodu letova, koja je trajala nešto više od sat. Iako su medijska izvješća i aerodromska stvarnost bile različite, postajalo je jasnije zašto Poljska, od ruske agresije na Ukrajinu, ulaže oko 2,5% BDP-a u vojsku – želja je doći na 5% u godinama koje slijede - želeći postati zemlja s najvećom vojskom u Europskoj uniji, koja bi brojala između 300.000 i 500.000 vojnika.

Opasnost s istoka, iz Rusije, tema je koja je često prisutna ne samo u poljskoj politici već i u popularnoj kulturi: povijesna borba za nezavisnosti i otpor sovjetskom utjecaju i kontroli (pre)naglašeni su uslijed recentnog agresivnog djelovanja Rusije, a mnogi od tih narativa dobijaju i svoju političku formu, što je samo po sebi posve logično. Dok su se prijašnje generacije Poljaka plašile sovjetskih tenkova, suvremene generacije se plaše dominacije iz zraka. Kada je talijanski vojni teoretičar Giulio Douhet napisao, prije više od sto godina, 1921, knjigu “Il dominio dell’aria” (Dominacija u zraku), proročki je predvidio budućnost ratovanja i utjecao na brojne svjetske lidere, od Mussolinija i Hitlera do Churchilla i Eisenhowera. Ratovi budućnosti će, pisao je, ovisiti o strani koja kontrolira nebo i udara na vitalne ciljeve neprijatelja. Douhet je, lišen gotovo svake vojne etike, smatrao da su i civilni ciljevi legitimni, a njegove ideje će zaživjeti u vojnoj praksi 20. stoljeća. Strateški udari na neprijatelja, uništavanje infrastrukture i urbanih ciljeva te morala neprijateljske strane potpuno se uvriježilo u suvremenu vojnu praksu. Jedan od pionirskih gradova u kojemu su se ostvarile vojne ideje iz Douhetove kuhinje bio je grad Guernica u Španjolskoj, koji je doživio brutalnu destrukciju odozgo. Picasso je svu dramu stradanja kanalizirao na istoimenoj slici, pokazavši brutalnost i silu, mučeništvo i patnju civila, ali i poneku, možda marginalnu, zraku nade na istoimenom ulju na platnu.

Poljska je sa saveznicima promptno neutralizirala prijetnju iz zraka i na tome je stalo, pokazavši visok stupanj vojne sposobnosti i vrativši brzo red u zračnu džunglu. Obavještajni izvori su ostali podijeljeni – neki smatraju da je to ruska strategija straha i prijetnje, argumenata im dakako ne manjka, te svjesnog testiranja NATO-kapaciteta, dok neki, umjereniji, smatraju da se radi o tehničkoj grešci zbog nekonvencionalne putanje i određenih tehničkih specifikacija. I dva Donalda, predsjednik Trump i premijer Tusk, imaju divergentno mišljenje: za Trumpa se radi o mogućoj nenamjernoj grešci, a za Tuska nema sumnje da ruski agresor svjesno stoji iza toga. U političkom svijetu u kojemu živimo čini se da više nema mjesta za činjenice, već samo za interpretaciju, stoga će i u ovom kao i u drugim sličnim slučajevima ostati najmanje dvije istine. No, zraka nade – ako povučemo paralelu s Picassom – jeste da je sukob brzo deeskalirao i okončan, ali ostaje bojazan od neke buduće eskalacije, koja se u vremenu političkog i drugog nasilja, dezinformacija i straha u kojemu živimo, i ne čini više samo kao daleka mogućnost.