Regruti su poželjni vojnici
Kasarna Borogaj u Zagrebu, listopad 1990. godine, starješine i vojnici Hrvati, Slovenci, Makedonci, Bošnjaci i drugi nesrbi napuštaju JNA, a kapetan Zvonko se, prema pisanju Nacionala, obratio vojniku Vejsilu: “Zašto ti kao Bošnjak ne odeš iz ove vojske koja više nije ni jugoslovenska, ni narodna, već jednonacionalna, srpska”? Vejsil mu je ovako odgovorio: “U JNA sam tri mjeseca, i kad bih sada napustio kasarnu i vratio se u svoje selo kod Kladnja, seljani bi rekali ‘puščalo ga, nije za vojske’. Od tada bi me bio glas nesposobnog i u svom i susjednim selima teško bih našao djevojku s kojim bih se oženio”. Kapetan je rekao da se Vejsil s kolonom vojnika i oficira JNA iz Hrvatske, preko Mađarske, povukao u Srbiju da odsluži cijeli vojni rok i vrati se kući, sposoban za ženidbu. Vjerojatno je sličnih narativa, kao što je Vejsilov, bilo još.
Susjedi vraćaju vojni rok
Sjetio sam se ove priče da bih podvukao kako je u bivšoj Jugoslaviji bio prisutan kult služenja vojske i koliko se vodilo računa o tome da se mlada generacija osposobi za obranu zemlje. O tome sam jednom razgovarao sa generalom Jovanom Divjakom (1937-2021), čiji je veći dio vojne karijere bio posvećen obrazovanju starješinskog kadra JNA i koji mi je rekao da svaka uređena vojska mora voditi računa o vojnoj obvezi. Dodao je da to košta, ali su rezultati služenja vojske veliki kako za svakog regruta, tako i za državu, jer ima osposobljen kadar za rezervni sastav i sve izvanredne situacije.
OSBiH funkcionira na profesionalnoj osnovi/Damir Deljo
Kad je riječ o kultu vojske, ne bih rekao da tako nešto sada postoji u Hrvatskoj, a pretpostavljam da je manje toga i u Srbiji, ali obje susjedne države odlučile su uvesti obvezni vojni rok. U Srbiji redovni vojni rok počinje od rujna ove godine, a u Hrvatskoj od 1. siječnja 2026. U Srbiji će regruti u Somboru, Valjevu i Leskovcu služiti 75 dana, a u Hrvatskoj će obvezno temeljno vojno osposobljavanje trajati dva mjeseca i organizirat će se u Kninu, Slunju i Požegi.
Ročnici u Hrvatskoj mjesečno će dobijati plaću od 1.100 eura i imati prednost pri zapošljavanju u državnim i javnim službama, dok za regrute u Srbiji još nije objavljeno kolika će im biti primanja. Šta ročnik može naučiti za dva i po, odnosno dva mjeseca boravka u vojskama susjednih zemalja? U prvih 30 dana bila bi obuka za određenu vrstu gađanja, rukovanje osobnom zaštitnom opremom, izrada zaklona, sanitetska obuka i ukazivanje prve pomoći. Drugi mjesec predviđen je za taktičku obuku, a služenje vojske završilo bi se u logorskim i terenskim uvjetima.
Za sada je u 13 država u Europi vojni rok obvezan, i to u Bjelorusiji, Estoniji, Litvi, Finskoj, Švedskoj, Norveškoj, Danskoj, Ukrajini, Kipru, Švicarskoj, Grčkoj, Austriji i Turskoj. Ostale države manje-više o ovom pitanju sve intenzivnije polemiziraju. U Izraelu je vojna služba obvezna za sve, s tim da su muškarci dužni služiti vojni rok u trajanju od minimalno tri godine, dok za žene obavezna služba traje dvije godine. Tokom tih godina, vojnici prolaze kroz rigorozne fizičke i psihičke testove, učeći vojne vještine, taktičke manevre i sudjelujući u različitim operacijama, ovisno o specijalizaciji. Švicarci, premda skoro dva stoljeća nisu ratovali, i dalje imaju obvezan vojni rok za muškarce od 18 mjeseci koji nakon obuke mogu biti pozvani na vježbe najviše šest puta u narednih 10 godina. U 2013. godini referendum za ukidanje obaveznog služenja u Švicarskoj nije uspio, a protiv je glasalo čak 73 posto stanovništva. U Turskoj je vojni rok s 12 skraćen na šest mjeseci, dok Danska planira postupno povećati trajanje tog roka s četiri na 11 mjeseci, a služiće i žene.
BiH: mladi bi htjeli u vojsku
U Bosni Hercegovini od 2000. do 2005. bio je obvezni vojni rok od četiri mjeseca, koji se u Federaciji služio u šest centara (Čapljina, Bugojno, Bihać, Zenica, Goražde i Tuzla), a u Republici Srpskoj u dva, na Manjači i u Bileći. Posljednje godine ovog služenja vojske dogodili su se skandali u centrima na Manjači i Bileći, kad su se regruti Vojske RS-a na polaganju svečane obveze (vjerojatno prethodno instruirani) zakleli da će braniti suverenitet i neovisnost Republike Srpske, umjesto Bosne i Hercegovine, a simbole ove zemlje – grb, zastavu i himnu su izviždali i uzvicima grubo vrijeđali. Regruti su promptno otpušteni iz vojne službe, pojedine starješine disciplinski kažnjene, a tadašnjeg načelnika Generalštaba VRS-a, generala Novaka Đukića smijenili su zapovjednici EUFOR-a i NATO-stožera. Kao treća mjera izrečena je zabrana sudjelovanja i obraćanja ratnih veterana tijekom službenih vojnih ceremonija.
Za sada ne postoji inicijativa za ponovno uvođenje vojnog roka u BiH, budući da Oružane snage funkcioniraju na profesionalnoj osnovi, a služenje vojnog roka nije tema u zakonodavnim planovima. Iz Ministarstva obrane BiH kažu kako za uvođenje redovnog vojnog roka nema uvjeta, pri čemu se prvenstveno misli na finansije, jer Oružane snage BiH sa postojećim sredstvima iz državnog proračuna imaju osnovno i to samo za redovne aktivnosti. Međutim, istraživanje Centra za sigurnosne studije iz Sarajeva pokazalo je da 90 posto ispitanika podržava uvođenje obveznog vojnog roka u BiH. Čak 45 odsto anketiranih misli da je “vojni rok odličan metod za stjecanje discipline i radnih navika, a 26 odsto da mlada osoba treba biti spremna u slučaju sukoba”. Tek je 10 odsto ispitanih protiv uvođenja obveznog vojnog roka, 27 odsto smatra kako bi to trebao biti slobodan izbor, a 24 odsto da mladima treba obrazovanje, posao i stimulativna plaća, a ne oružje.