Razornost jedne politike

Na nedavno završenoj sjednici žalbenog vijeća Suda BiH u predmetu protiv Milorada Dodika i Miloša Lukića moglo se čuti, i to prvi put i samo zato što to treba Dodiku u tom slučaju, kako zakon Christiana Schmidta kojim je nametnuto da je krivično djelo ako se ne izvršavaju akti OHR-a nije objavljen u Službenom glasniku BiH prije nego što je Dodik potpisao neustavni ukaz o proglašenju Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Međutim, iznoseći ovu tvrdnju, branilac Milorada Dodika je propustio da kaže nekoliko bitnih činjenica, što je i razumljivo, jer mu one nikako ne odgovaraju.

Dakle, propustio je, recimo, da kaže kako je visoki predstavnik Paddy Ashdown, kada je za vrijeme svog mandata u oktobru 2002. godine nametnuo amandmane na Ustav Federacije BiH, odredio da stupaju na snagu odmah, bez obzira na to kada će biti objavljeni u Službenom glasniku Federacije BiH.

Ili, kada je Ashdown u julu 2002. Republici Srpskoj nametnuo Zakon o imunitetu, koji je i danas na snazi, nije Milorad Dodik ni riječ rekao protiv tog zakona, pa tako ni protiv odredbe tog zakona (član 9) prema kojoj taj zakon stupa na snagu odmah, bez obzira na to kada će biti objavljen u Službenom glasniku Republike Srpske.

Ili, kada je Ashdown 6. 10. 2002. godine nametnuo odluku kojom je Sredoja Novića, kao Dodikov kadar, imenovao za direktora SIPA, ni Dodik, a ni Sredoje se ne usprotiviše odredbi iz te odluke prema kojoj ona stupa na snagu odmah, bez obzira na to kada će biti objavljena u Službenom glasniku BiH.

Ako nisu tada bili protiv toga, i Dodik i njegov Sredoje imali su priliku za popravni 2005. godine. Naime, 7. juna 2005. Ashdown je opet nametnuo odluku kojom je ponovo naredio da Dodikov Sredoje Nović još jedan (četverogodišnji) mandat bude direktor SIPA. I opet je Ashdown i za tu svoju odluku naredio da stupa na snagu odmah, što znači bez obzira na to kada će biti objavljena u Službenom glasniku BiH.

Međutim, iako su imali priliku da se poprave makar taj put i kažu Ashdownu da umjesto odmah, Sredoje nastavi da direktoruje tek nakon što ta odluka bude objavljena u Službenom glasniku BiH, ne učiniše to ni tada kako Dodik, tako ni Sredoje. A i kako bi kad je to odluka koja ide njima dvojici u prilog.

Bili su ovo samo neki iz obilja primjera o tome da je OHR do sada mnogo puta nametao svoje ustavne, zakonske i druge akte u kojima je određivao da stupaju na snagu odmah, što znači da momentom njihovog nametanja odmah postaju važeći i djelotvorni, bez obzira na datum njihovog objavljivanja u domaćem službenom glasilu.

Takvo postupanje je potvrdio i Ustavni sud BiH. Naime, 23. marta 2023. godine Ustavni sud BiH je odlukom broj U-27/22 odlučio da su u skladu sa Ustavom BiH amandmani koje je u oktobru 2022. na Ustav Federacije BiH nametnuo Christian Schmidt, kao i da su u skladu sa Ustavom BiH izmjene i dopune Izbornog zakona BiH koje je Schmidt takođe nametnuo u oktobru 2022. godine.

I u tim slučajevima Schmidt je naredio da njegovi amandmani na Ustav Federacije BiH te izmjene i dopune Izbornog zakona BiH stupaju na snagu odmah, a ne po objavljivanju u odgovarajućem službenom glasniku, tako da je Ustavni sud BiH, odlučivši da su ti propisi Christiana Schmidta u skladu sa Ustavom BiH, odlučio i da je u skladu sa Ustavom BiH te Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama i kada je Schmidt odlučio da ti akti stupaju na snagu odmah.

Ni tada Dodik nije digao glas protiv toga, kao ni protiv činjenice da je za takvu odluku Ustavnog suda BiH glasao i Zlatko Knežević, sudija iz Republike Srpske koga je Dodikova skupštinska većina u Narodnoj skupštini imenovala na tu funkciju 2011. godine.

Nije to učinio Dodik, jer se tada nije radilo o njemu, što sasvim dovoljno govori o njegovoj razornoj politici čija suština se svodi na to da je dopušteno sve što njemu lično koristi u datom trenutku. Od toga kod njega postoji samo jedan izuzetak, a to su slučajevi kada nešto što je ranije dozvoljavao postaje štetno za njega i jedino za njega. Samo u takvim slučajevima, kakva je i nedavna sjednica žalbenog vijeća Suda BiH u predmetu protiv Milorada Dodika, on je spreman da pogazi ono što je nekada prihvatao, kada je njemu i igračima iz njegove SNSD reprezentacije tako odgovaralo.

Sve u svemu, pogubno je to i jadno politikantstvo.