Đorđe Krajišnik, kolumna/Benjamin Krnić
Neke stvari se ipak pomjeraju/Benjamin Krnić

Ranjena zvijer i njena nemoć

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Ušli smo u period kad se politički rolerkoster zahuktao do svoje maksimalne brzine. Zvijer je ranjena, a kad je ona ranjena, osjeća se posebno ugroženom i, kao takva, goropadi se ne bi li u svom samrtnom hropcu povukla za sobom što više toga može. Dakle, presuda koju smo dočekali u slučaju gubernatora entiteta razotkrila nam je svu bijedu jednog totalitarnog uma, koji već dvadeset godina nameće svoju ličnost kao jedini relevantan organ koji ima pravo zastupati i misliti umjesto cijelog jednog naroda.

U svojoj prenatalnoj i kočijaškoj brbljivosti on je u ovim danima izgovorio cijeli niz mrzilačkih poruka, pokazujući koliko mu zapravo, ma kako se ufao da je hladan i odlučan, sve ovo stvara osjećaj paranoje i dovodi ga pred zid preko kojeg ne može da se prebaci. Džaba razne merdevine, džaba konopci i preskakala preko Drine, manevarski prostor mu se nedvojbeno sve više sužava. Otuda on ide za maksimalnom radikalizacijom prilika, nastojeći uvođenjem opšteg haosa radi spašavanja vlastite kože odvesti sve nas na neizvjestan put i u još mračniju stvarnost. Istina, on nije još uvijek ukazao na “autostrade pakla i stradanja”, ali bipolarnost njegovih stavova i količina emocija koju je unio u cijeli ovaj slučaj svojom suštinom neodoljivo podsjećaju na iste one poruke iz prošlosti devedesetih godina prošlog vijeka.

Sretna je ipak okolnost da on niti ima snagu, niti ima podršku da se odluči za ono što bi ovu zemlju iznova odvelo u glib krvi i čelika. Bez obzira na to, on će sada kroz različite odluke i zakonodavne začkoljice nastojati dodatno usložniti situaciju, zarobljavajući institucije entiteta do te mjere da će u stilu bjeloruskog satrapa pokušati sve one koji se suprotstavljaju njegovim zamislima izolovati, osuđivati i možda zatvarati. Jer njemu se čini da je sad svaki glas koji ne larma kako je on zamislio prijetnja, i pokušaće da se ostrašćenim svećenjem izbori za još koji udah u svom političkom životu.

Naravno, tu je, prije svega, priča o izdajnicima, čuvena floskula koja se upotrebljava kako bi se denuncirali svi koji nisu pravovjerni u odbrani gubernatora. Ne treba ići daleko u prošlost da bi se vidjelo kako, na koncu, završavaju oni koji se u nastojanju da spase vlastitu kožu ostrvljuju na one koji su mu okrenuli leđa. Prema informacijama iz grada na Vrbasu, već su mnogi iz njegovog okruženja bacili pojaseve za spašavanje sa broda ludaka, te je sve izvjesnije da će broj onih koji i bez pojasa skaču u nabujalu vodu biti još veći. Lojalnost je jedna stvar kada stvari kako-tako funkcionišu, ali kad se plovilo pretvara u olupinu koja tone, onda se bezglavo traži načina kako da svako ponaosob spasi vlastitu kožu.

Ma kako se komentarisalo ono što se dogodilo i ma kakve navijačke strasti se sada izbacivale kao žuč u javni prostor, očevidna je činjenica da se neke važne stvari pomjeraju i da nakon ovoga ništa neće biti isto. U kom će pravcu sve otići, rano je uopšte prognozirati, ali sudeći prema reakcijama običnog svijeta malo koga zanima, osim stranačkih ostrašćenih poslušnika, da se na bilo koji način izlaže opasnostima kako bi spasio lokalnog gubernatora. I to je ona najvažnija stvar. Naravno, ne treba potcijeniti različite vrste mračnjačkih želja koje premrežavaju ovaj prostor, međutim, ljudi su svjesni da života ima i van okvira navodne gubernatove nezamjenjivosti. Jer on nam sve vrijeme tvrdi da je poslije njega potop, a kad se jedna ličnost do te mjere napne da vjeruje da je zamijenila sve druge i da umjesto njega niko nije u stanju držati konce u svojim rukama, strovaljivanje u kanal i pad su ono što dolazi kao gorko osvješćivanje.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Istina, možda je ovo najbenignija stvar za koju je on trebao odgovarati, u dvije decenije njegovog svevlašća bilo je toliko ojađivanja naroda koji predstavlja da je najveća enigma kako je moguće da je taj narod ostao toliko inferioran na sve te udare na golu egzistenciju i potpunu njegovu degradaciju u ovoj zemlji (sjetimo se samo ubistva Davida Dragičevića). Neprestana upotreba straha i prijetnje, ucjene i galame od naroda je učinila bezličnu masu zombija koja je potpuno oguglala na sve što se dešava. Otuda, ignorancija koja sada dolazi iz istog tog puka pokazuje nam da gubernator sada žanje ono što je godinama unazad sijao. Treba ga, stoga, pustiti da se još jednom izdivlja, a potom mu zadati konačni udarac i poslati ga na deponiju prošlosti.