Ramo, Ramo, brate moj
Država koja ima jedan distrikt, dva entiteta, deset kantona, jedan narodni i jedan federalni parlament plus državni koji je podijeljen na dva doma, tročlano Predsjedništvo, dvije entitetske, jednu državnu i deset kantonalnih vlada, nekoliko stotina agencija, instituta i direkcija naprosto mora povremeno da popunjava kvotu zaposlenih na najodgovornijim mjestima neobičnim karakterima. Ponekad su koaliciona i stranačka kadrovska rješenja takva da čovjeku ne preostaje ništa drugo nego da se u čudu prekrsti.
Jedno od takvih rješenja je i ministar unutrašnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine Ramo Isak kojem iz dana u dan tuđa krv udara na oči. Ko je Ramo Isak? Ramo Isak je klasični pripadnik paravojne političke sekcije koja je uvijek spremna da na branik otadžbine položi meso zaslijepljene mase. Može Isak do sudnjega dana da ponavlja kako bi mu bilo drago da pogine za BiH, ali i najvećem je blećku jasno da bi Isak odletio u toplije krajeve i prije nego prvi metak dođe u cijev.
Čitajte kolumne Gorana Dakića:
Niko za ovih trideset godina u Bosni i Hercegovini nije samoga sebe toliko ozbiljno shvatao koliko Ramo Isak shvata samoga sebe. Njegova potreba da ama baš uvijek bude smrtno ozbiljan smiješna je taman koliko je smiješna i potreba Aleksandra Vulina da u određenim situacijama bude smrknut i zategnut do granice pucanja. Isak smatra da ministar unutrašnjih poslova uvijek mora biti u crnom i da mora biti okružen grupom nabildanih siledžija i nema tog boga koji bi ga ubijedio da su mu i kostimi i scena postavljeni za komediju, a ne za akcionu dramu.
Isakova politička biografija je “skromna”, baš kao i njegova imovina. Političku karijeru započeo je 2007. godine kao odbornik u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona i kao delegat u Federalnom parlamentu. Tada je bio član Bosanskohercegovačke patriotske stranke. Na istoj poziciji bio je i u mandatu od 2018. do 2022. godine, ali kao član Stranke demokratske aktivnosti (A-SDA). Između dva mandata u najvišem zakonodavnom entitetskom tijelu bio je dvije godine gradski odbornik u Zenici. Prošle godine osnovao je stranku Snaga naroda i izabran je za federalnog ministra unutrašnjih poslova.
Može se, dakle, reći da Isak pripada onim funkcionerima koji ne biraju stranku i ideologiju ukoliko je njihov konačni cilj - vlast. Njegov sin Arnel zastupnik je u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, a drugi babin mali, Rusmir, novi je direktor Kazneno-popravnog zavoda u Zenici. Ništa nije tako lijepo kao što je lijepo raditi sa državom. To zna svega nekoliko porodica u državi. Porodica Dodik, recimo. Ili familija Izetbegović. Sada, evo, i Isakovi. Boljeg poslodavca naprosto nema. Plate inženjerske, naknade astronomske, benzin i impulsi plaćeni, prva klasa obezbijeđena.
To je ono što bi se moglo reći o Isakovom političkom karakteru. A šta je s onim drugim parom cipela koje Isak nosi? Ko je i šta je Ramo Isak kada iz ministarskog odijela obuče laganu pamučnu trenerku i krene u teretanu da bilda jedine mišiće koji mu nisu zakržljali? Protiv njega su triput podizane optužnice zbog krivičnih djela. Dva puta je proglašen krivim za nasilničko ponašanje i ugrožavanje sigurnosti, dok je treću optužbu za nasilničko ponašanje protiv njega Opštinski sud u Zenici odbio zbog zastare. Zaista jedna fina, odmjerena, pristojna i nenametljiva osoba koja je sve te nasilničke vrline prenijela i sinovima.
Prijavljena imovina porodice Isak u imovinskom kartonu iz 2022. godine procijenjena je na oko 17 miliona KM. Naslijeđeno imanje sa kućama vrijedi 600.000 KM, a zemljište 30.000 KM. Isak je prijavio da njegova supruga ima kuću, stan, dva poslovna prostora i garaže, magacin i zemljište, ukupne vrijednosti 4,45 miliona KM, te dvije firme koje je procijenio na 10,5 miliona KM. Ramo Isak je naveo da njegovi sinovi imaju tri kuće i stan, vrijedne 1,38 miliona KM. I oni će sutra sve to ostaviti da bi spavali na kartonima u rovovima pazeći na četnike koji nadiru sa sjekirama i vilama? Hoće, hoće, samo dok odnese tetki lijek. Kao, recimo, Vulin.
