Putin neće dobiti rat u Ukrajini
Žilavost Ukrajine Da li je Putin na pragu da vojno dobije Ukrajinu nakon tri i po godine razarajućeg rata protiv legitimne vlade u Kijevu, koju je namjerio da obori ne pitajući za cijenu? Njegov cilj je da potpuno eliminiše sadašnji vojno-državni establišment predsjednika Zelenskog, koji se pokazao kao izrazito žilav protivnik i koji postaje iz dana u dan sve snažniji, prije svega uz evropsku vojnu pomoć. Zelenskom smeta neodlučan stav SAD-a iako to naravno ne izgovara. Uvođenjem domaće dugometne rakete Flamingo, koja ima domet 2.900 kilometara i koja od februara počinje da se serijski proizvodi, Ukrajina je stekla važno samopouzdanje i prednost pred ucjenjivačkim stavovima Amerike. Jer, sada može da ugrozi ključne ruske proizvodne pogone, pa i one koji su smješteni u udaljenim područjima Urala.
Dosad se Ukrajina oslanjala na oružje poput američkih raketnih sistema poznatih pod imenom ATACMS, a za potrebu protiv ciljeva u Rusiji. Ovo je davalo mogućnost kontrole ratnih ciljeva Ukrajine jer se pomenuto oružje moglo koristi samo uz odobrenje Pentagona. I ostale zemlje NATO-a su se bojale eskalacije sukoba s Rusijom, pa su također branile Ukrajini upotrebu ovog oružja za napade na ruskom teritoriju. Isključivo su dopuštale eksploataciju dugometnog oružja samo unutar Ukrajine. Tek u novembru prošle godine Bidenova administracija i zapadni saveznici su dozvolili upotrebu oružja ATACMS i britanskih sistema Storm Shadow po ciljevima na ruskom tlu. Flamingo je dobar znak za ukrajinsku stranu jer će postati nezavisnija od američkog uplitanja za upotrebu ovog moćnog oružja. Ovo je dalo važan impuls Ukrajincima koji su ostvarili veliki ratni zgoditak izbacivanjem naftovoda Družba nakon što su pogodili pumpnu stanicu Unecha, što je izazvalo ogorčenje u dvije članice EU sa proruskim stavovima, u Mađarskoj i Slovačkoj, koje koriste ruske energente. Ovaj kvar je u međuvremenu otklonjen, što ne znači da neće biti napada ukrajinske vojske na ovaj vitalni naftni kapacitet, kao i na druge privredne objekte u Rusiji.
Putin će paziti na crvene linije Rat se ne smiruje ni nakon Trumpove posredničke misije i sastanka sa Putinom u Anchorageu na Aljasci. Sada je očigledno, o tome sam pisao ranije tekstove, da je sadašnja američka administracija željela da se što prije završi ovaj rat i da se baci na nastavak trgovine sa Rusima. Neke sankcije su im u međuvremenu i ukinuli. Ali od tada se zapravo ništa nije desilo. Rusi su nastavili napade kada su pogodili diplomatsko predstavništva EU i Velike Britanije u Kijevu, za što su Amerikanci imali “razumijevanje”, jer su podsjetili na ukrajinske napade na naftovod Družba.
Rusi su u noći dogovora na Aljasci nastavili napadati ukrajinske civilne mete. Putin itekako zna za Trumpove slabosti, a i dobro procjenjuje američkog predsjednika. Zna da se radi o izrazitom egoisti i veoma taštom čovjeku. Bilo je jasno da će Putin podilaziti Trumpu u toku samih pregovora. Uspio je zadovoljiti njegov ego i tako je ruski previjani lisac praktično dobio sve, a Trumpa ostavio u uvjerenju da je Moskva spremna za pregovore. Američki predsjednik je počeo najavljivati i susret Putina i Zelenskog. Objektivnom posmatraču bilo je savršeno jasno da od toga nema ništa i da će Rusi stalno pronalaziti razloge za ometanje izravnog susreta sa Zelenskim.
Moskva želi pobjedu u ovome ratu što ih približava, smatraju, cilju obnove Sovjetskog saveza, što i ne taje. Uz sve to oni traže glavu predsjednika Zelenskog. Rusima je stalo da spriječe uvođenje sankcija, da kupe vrijeme i smanje bijes američkog predsjednika. Trump, koji je želio pošto-poto završiti ovaj za Ameriku nepotreban rat, ostao je nasamaren i nije dobio ništa. Uvjeren sam da će i pored svega Putin na kraju doći na pregovore. Na to će ga tjerati uvjerljivi razlozi, jer Rusija nije zemlja u kojoj cvjetaju ruže, nego država koja se suočava sa ekonomskim problemima. I pored ruskih izrazitih napora da zahvate prostor Ukrajine, ovaj poduhvat vuče i ogromne troškove. Jer, kada bi se i dogodilo da ruska vojska osvoji istok Ukrajine, za njegovu rehabilitaciju treba najmanje 300 milijardi dolara. Putin shvata i da je Trump predsjednik “kao stvoren za njega”. Više nikada neće imati takvog sagovornika u Bijeloj kući, jer Trump će definitivno završiti svoju karijeru za nešto više od tri godine. No, i Putin je izuzetno snažna politička ličnost. Trump traži samo jake sagovornike. Njega u političkom smislu “uzbuđuje” Putin, a ruski vladar dobro zna dokle može ići sa Trumpom, gdje su crvene linije i pazit će da ih slučajno ne nagazi. Oprezno će nastaviti igru s Trumpom i pokušati izvući maksimum ako mu ne pođe za rukom obnoviti veliku Rusiju kojoj se usprotivila Evropa.
Američka administracija koja razvija ekvivalent prema Putinu morala bi biti mnogo odlučnija i grublja. Amerikanci nikako ne bi trebalo da iskazuju preveliko respektovanje Moskve. Svako pokazivanje ravnopravnosti budi kod Rusa neopravdani osjećaj snage, što treba izbjegavati. Putin razumije samo jezik sile, on je slab na iskežene zube velikog protivnika i zbog toga mu ne treba ostavljati nikakve iluzije. Šta će se dogoditi sa Rusijom? Iskoristit ću naslov teksta: Putin neće dobiti rat u Ukrajini. Namjerno nisam rekao da će izgubiti rat koji je započeo. Jer, Rusija je snažna, velika država, na kojoj su zube polomili mnogi zavojevači. Samo razlika je u tome što su ovoga puta Rusi napadači na tuđi teritorij, pa je otpor domicilnog stanovništva mnogo snažniji. Tok ovog sukoba zavisit će od dalje opredijeljenosti Evrope da pomogne jednoj evropskoj zemlji koja je napadnuta, a ta pomoć ne dolazi iz sentimentalnih razloga, već isključivo zbog vlastitih interesa koji će biti ugroženi padne li Ukrajina. Na Ukrajini se testira i bosanskohercegovačka nezavisnost, jer bi njenim gubitkom bio otvoren ruski vojno-politički put ka južnim granicama Evropske unije, odnosno NATO-a. Zagreb bi bio udaljen samo 50 kilometara.