Pripravnici i predsjednici u Ovalnom uredu
Ovalni ured, u kojemu su nedavno predsjednici Trump i Zelensky napravili pravu predstavu za cjelokupnu svjetsku javnost - jedinstveni politički reality show - najprepoznatljiviji je dio Bijele kuće. Ovalni ured je mjesto dramatičnih povijesnih događaja: u njemu je predsjednik Kennedy svojedobno rješavao kubansku raketnu krizu, Nixon je telefonirao posadi misije Apolla 11, a George W. Bush se, nakon tragičnog događaja 9/11, obratio javnosti. Ovalni ured, koji u aktualnom arhitektonskom obliku postoji od 1934. godine, simbol je ne samo dramatskih povijesnih događaja nego i izvršne moći američkog predsjednika, ne samo po obliku, dizajnu već i političkom sadržaju i porukama koje su emitirane iz prostora od svega 102 m2.
Uz ovu specifičnu političku funkciju, Ovalni ured je devedesetih godina zadobio novi vid javne popularnosti: Clinton-Levinsky afera, koju su istražitelji čak i predetaljno dokumentirali, a koja je dugo zabavljala javnost, odvijala se upravo u prostorima te najpoznatije predsjedničke prostorije. Njome sada suvereno vlada aktualni predsjednik Trump, koji je Ovalni ured kastomizirao, dodavši nekoliko vizualnih detalja - navodno i crveni gumb koji mu omogućava direktnu dostavu omiljenog pića, Coca-Cole. Trump, koji je sve samo ne konvencionalan predsjednik, svoju izvršnu moć mora pokazati na vizualno upečatljiv način, te je nakon brojnih izvršnih ukaza koje je potpisivao upravo tamo, u susretu s predsjednikom Zelenskym pokazao sebe onakvim kakvim jest: potpuno nekonvencionalan i direktan, često zabavan, pomalo brutalan uz poneku empatičnu epizodu, ali vrhunski majstor za javnu komunikaciju i oblikovanje javnog mnijenja.
Dva predsjednika, američki i ukrajinski, susrela su se kako bi ostvarila dogovor u vezi sa potencijalnom suradnjom vezanom za prirodne resurse, posebno rijetke minerale koji se koriste u vojnoj industriji, naprednoj tehnologiji, a i u obnovljivim izvorima energije. Ukrajina posjeduje velika nalazišta navedenih materijala, Sjedinjene Američke Države ih, s druge strane, trebaju, te je susret dvojice predsjednika trebao finalizirati dogovor od stratosferskih 500 milijardi američkih dolara. Ukrajina je zemlja neobično bogata prirodnim resursima, a loše ekonomsko stanje nekada, i dugotrajni rat sada, učinili su je ranjivom na strane apetite. Rusija, trenutnom kontrolom ukrajinskog teritorija, kontrolira istovremeno i bogata prirodna nalazišta, poznato je.
No, apetite prema ukrajinskim resursima, prirodnim i poljoprivrednim pokazivala je i Europska unija: kada je 2013. godine Ukrajina trebala potpisati Sporazum o pridruživanju s EU, ideja je bila da se premoste poteškoće u međusobnoj ekonomskoj suradnji preko liberalizacije trgovinskih i drugih veza. Vi nama resurse, prirodne i poljoprivredne, a mi vama poseban status koji će vam koristiti – pojednostavljeno, to je sukus spomenutog sporazuma. Javno mnijenje u Ukrajini bilo je za njega, predsjednik Janukovič u marionetskom odnosu u Rusijom - nije, te se, nakon što je poslušao diktat Moskve, povukao iz procesa. Zatim je uslijedio Euromajdan, prekretnica u suvremenoj povijesti Ukrajine. Janukovič je pobjegao, a sekvenca tragičnih događaja u kojoj su se izmjenjivali rat i mir, resursi, geopolitičke afilijacije i sigurnosne garancije tragični je moment recentne ukrajinske povijesti.
Susret Zelenskog i Trumpa većina svjetskih medija je interpretirala kao bullying jednog silnika, Trumpa, vrijeđanje čitavog ukrajinskog naroda i ruganje s velikom žrtvom. Previše je pojednostavljena to slika: Trump je uvažio ukrajinsku žrtvu više puta u razgovoru, istakao je i želju za mirom, po njegovoj mjeri, doduše, a dao je i Zelenskom priliku da verbalizira do u detalje svoju poziciju. Ponekad je njihov razgovor ličio na neuspješnu medijaciju bračnih partnera od socijalnog radnika, ponekad su se zajedno smijali i šalili. No, onda je eskaliralo, kao u svakom reality showu. Početak i kraj rata, Putin, sigurnosne garancije, nastavak pomoći - pokazali su se kao conversation-stopper između dvojice predsjednika, i tu se susret završio. Javnost je ostala zabrinuta, političari duboko potreseni, a predsjednici će kasnije reterirati, ublažavajući stavove.
Trump se, istina je, sa svojim ajutantima, prema predsjedniku Zelenskom ponašao kao prema čitavoj plejadi pripravnika s kojim se brutalno obračunavao u svom reality showu “Pripravnik”. Doza smijeha i bliskosti, doza realnosti i doza mišića karakterizirali su Trumpa u njegovom TV showu, a te osobine su ga učinile i politički popularnim. Njegov diskurs i odnos prema pripravnicima bez konvencionalnih pravila, daleko od prava i etike, brutalan i sirov, oduševljavao je svojedobno televizijsku javnost. Trump slične taktike naprosto koristi i u političkom životu. Prvi dojam javnosti bio je većinom negativan – smatralo se da je osovina Trump-Vance pretjerala i ponizila predsjednika zemlje u ratu, tretiravši ga kao običnog pripravnika. Kasnije će više novinara, među njima i Ivica Puljić s Al-Jazeere, istaknuti kako je čitav susret insceniran od aktualne američke administracije, ukazavši na scenski element samog susreta.
No, zaboravili su kako je za glumu potrebno dvoje, a karijera Zelenskog prije nego što je postao predsjednik, bila je glumačka i poprilično uspješna. Talentirani glumac, producent i redatelj Zelensky, s ekstenzivnim političkim iskustvom, nimalo naivan, dolaskom u Ovalni ured, prihvatio je političku igru i, čini se, ostvario nekoliko političkih poena. Probudio je senzibilitet raznih europskih lidera i porastao mu je javni rejting u domovini. Nekonvencionalni, ali smišljeni susret Trumpa i Zelenskog samo je javnosti dao direktni uvid u njihove pozicije koje su već otprije poznate. Ipak, u Ovalnom uredu generalno nema mjesta za pripravnike, a u političkim odnosima nema mjesta za naivne.