Prevara na koncertu
Kada je na nedavnom koncertu Coldplaya kamera za poljupce, kiss cam, uhvatila sredovječni par koji je prvo uživao u ugodnim ritmovima britpopa da bi zatim usplahireno bježao od kamere - frontmen engleskog banda Chris Martin odmah je konstatirao da ili su “preljubnici ili su samo vrlo sramežljivi”. Ispostavilo se da je riječ o ovome prvome. Taj beskrajno komičan insert s koncerta u kojemu su glavni likovi Andy Byron, sad već bivši izvršni direktor Astronomera, firme jednoroga koja se bavi razvojem naprednih programskih rješenja, i Kristin Cabot, šefica ljudskih resursa istoimene firme, brzo će postati viralan i početi zabavljati javnost.
Prvo korištenje kamere za poljupce datira s početka osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je za vrijeme jedne baseball utakmice Los Angeles Dodgersa kamera u krupni plan stavila nekoliko parova od kojih se očekivao benigni poljubac. Sport je već tada počeo pomalo gubiti autentične sportske osobine i povezivati se s industrijom zabave, tako da je snimanje navijača u krupnom planu u pauzama doživljeno, uz sam sportski čin, gotovo kao vrhunac emocije na sportskim borilištima. Kako bi intenzivirali vezu između gledatelja i kluba, kamere su se počele opsesivno fokusirati na ljudske osobine, individualne i kolektivne, prisutne na tribinama. Kamere su tako ovjekovječile čitav dijapazon simpatičnih ljudskih ponašanja: djeca su prosipala kokice i zalijevala roditelje slatkim napicima, starijima su znale ispadati zubne proteze, sredovječni su često padali nespretno. Ljudski momenti na tribinama pokazivali su navijačku kreativnost, ali istovremeno i besmisao, komične trenutke, ali i one druge, koji spadaju među one manje društveno prihvatljive. Komunikacijski stručnjaci su mišljenja kako će upravo ovakav personalizirani, stimulativan i dinamičan sadržaj utjecati i na razvoj kratkih videozapisa - famoznih reelova - posebice na društvenim mrežama poput Instagrama i TikToka, koji su danas planetarno popularni. Uz brojne simpatične životne momente, koje su kamere često ovjekovječivale, najpopularniji sadržaj je često onaj koji je vezan za ponašanje koje, generalno uzeto, izaziva kontroverze ili spada u red društveno neprihvatljivog i tabuiziranog ponašanja.
Možda je upravo zbog tog razloga prevara uhvaćena na koncertu Coldplaya postala viralna. Prevara u braku jedna je od civilizacijskih tema koja je dugo stoljeća bila isprva drakonski kažnjavana, zatim tabuizirana, ali istovremeno i sveprisutna. Drevni Grci nisu idealizirali i romansirali brak, ali su smatrali da je preljub ozbiljan pravni zločin, zbog činjenice da remeti bazične ljudske odnose, a utječe i na društveni red. Stoga su preljubnicima namijenjene oštre kazne, a osuđeni su i na javnu sramotu. Na sličnom fonu je bio i antički Rim, poznat po promiskuitetnosti, ali je ipak kriminalizirao preljub i želio disciplinirati spolnost. Trebalo je čekati mnogo stoljeća da se preljub dekriminalizira - to se dogodilo u 20. stoljeću u razvijenim zemljama, za razliku od poneke azijske i afričke zemlje gdje je kriminalizacija još na snazi - a sankcije izvanbračnih aktivnosti su ostale prisutne u legislativi čak i pojedinih američkih saveznih država, uključujući i čednu državu Floridu, iako se predmetni zakon skoro pa i ne primjenjuje.
No, tabu teme, a prevara, sociološki gledano, spada u takve, ostale su izazivati podvojene javne reakcije. Ako se braku pristupi iz sociološke perspektive, taj tipičan ljudski fenomen je dugo stoljeća bio dominanto shvaćen u funkcionalnom ključu: reguliranje požude i rađanje djece smatralo se da predstavljaju temeljne ciljeve braka. Vođenje zajedničkog domaćinstva, radno-privatna partnerstva, međugeneracijske povezanosti, karakterizirali su brak ovako tradicionalno shvaćen. Unutar ovakve funkcionalne paradigme preljub je bio daleko od poželjnog, ali se u službu opstanka braka najčešće prešutno odobravao i tolerirao. Čak je i poneki teoretičar izvanbračne aktivnosti smatrao stabilizacijskim faktorom za vlastiti brak, naravno samo kada se radi o muškarcima. Na strani žena je bila eventualno lijepa književnost iako su muški autori najčešće kažnjavali preljubnice u svojim tekstovima.
No, s modernizacijom društva bračne radosti su se dodatno zakomplicirale. Jedan od najpoznatijih živućih sociologa 20. stoljeća Anthony Giddens znalački je primijetio kako je i tradicionalni brak doživio svoju metamorfozu: funkcionalnu paradigmu zamijenit će ideja “čistih odnosa”, bazirana temeljno na emocijama, afektu, osjećajima. Ova nova vizija bračne intimnosti i blizine te samog funkcioniranja braka lagano je susrela vlastite kontradikcije: emocije su relativno krhke i nestabilne, pa je to generiralo mnoge bračne brodolome, pojačano mnogim kontekstualnim okolnostima svojstvenim našem vremenu, transgeneracijska povezanost je zamijenjena obiteljskim jazom i otuđenjem. Nesavršenstvo svakog ljudskog odnosa - prevara tu može biti egzemplar - odjednom je postalo stvar za terapeute i life-coacheve.
Prevara srećom u većini društva više nije kriminalizirana, ali tema preljuba dodiruje brojne dimenzije ljudskog života: od onih etičkih vezanih za lojalnost, egzistencijalnih tema u kojima se dodiruje individualna sloboda i izdaja drugoga, emocionalna kompleksnost, te odnosi moći u partnerskim odnosima. Slučaj je htio da je na koncertu grupe Coldplay, čija je terapeutska pjesma “Fix me” opisala krhkost ljudskog postojanja i ispravljanje vlastitih grešaka, kamera ulovila prevaru, taj tabuizirani ljudski fenomen i zabavila veći dio svjetske javnosti. Akterima i članovima njihovih obitelji nije toliko do smijeha, čime se potvrđuje kako svaka ljudska radnja ima posljedice, dijelom za sebe, ali možda ponajviše za druge, vlastite bližnje.