Pomama za juniorima

Kada je, krajem marta, Bakir Izetbegović u programu FTV-a najavio neke opasne stvari u Banjoj Luci, likujući što Denis Bećirović i Elmedin Konaković za to ne znaju(?!), u dobrom dijelu javnosti - naročito na društvenim mrežama - kao da je upaljeno zeleno svjetlo za crne scenarije. U rasplamsalu debatu brže-bolje se uključio savjetnik Željka Komšića, kao advokat lidera SDA i mesija utješitelj, tumačeći nam kako opasnost neće imati elemente incidenta. K’o biva, neće biti mrtvih, neće početi rat, ali biće još rasprava o tome. Ko god je ostao pri zdravoj pameti, shvatio je da su banjalučki alarmi upaljeni u zajedničkom izbornom štabu kandidata za najviši vrh države: Izetbegović se, doduše, još premišlja i čeka stranku da ga umoli, a Slaven Kovačević je već najavljeni DF-ov adut protiv stranaka s hrvatskim predznakom, kako HDZ-a BiH, tako i združenih oponenata. Strasti su opale, bura se stišala, a onda je nastupila kontraofanziva iz Bakinaca: prvo su neki beskrajno dobro obaviješteni izvori lansirali vijest kako će se na banjalučkom aerodromu ukazati J. D. Vance, potpredsjednik SAD-a, koji će skoknuti iz Budimpešte da izgrli političke istomišljenike, da bi u konačnici aterirao avion sa Donaldom Trumpom, ali Juniorom.

I svi smo odahnuli! Opasnost je došla i prošla, Željka Cvijanović, SNSD-ova uzdanica u Predsjedništvu BiH, dohvatila se svojih influenserskih obaveza, pa je tvitala i tvitala o klevetničkom i mrziteljskom Sarajevu, a na Facebooku je slavu pokupio Marinko Umičević, član Glavnog odbora Dodikove partije, koji je sav ustreptao i uzbuđen nastupio na panelu sa visokim gostom. Podsjetio je na cipele koje je poslao Melaniji Trump, još u prvom mandatu njenog muža, kako bi argumentirao svoju tezu da je Republika Srpska dosta propatila zbog Trumpa, dok nije pobijedio, a onda se nastavila njegova lična muka: bio je, veli, pozvan na inguraciju u New Yorku, na koju nije otišao, jer mu je tadašnja ambasadorica SAD-a u BiH Maureen Cormack vizu uslovila odstupanjem s mjesta savjetnika Milorada Dodika. Kako on voli više svog predsjednika od njihove vize, ima dva pitanja: Juniorova gospođa sestra pravi cipele, a kako mi ovdje imamo jaku i dobru industriju, koja je prije rata puno i dobro radila za Ameriku, da Jr. malo vidi sa sestrom da se počnu praviti opet te cipele. I drugo: on je senator i RS ima senat, a ima i Amerika, pa da se malo senati povežu, da se vidi šta se ovdje dešava, jer ovdje su Iranci igrali nogomet s glavama srpskih vojnika. S obzirom na smijeh Juniorov, koji je uslijedio nakon Umičevićevog nastupa, nije posve sigurno ni da je čitav nastup preveden, jer teško je povjerovati da bi ikom bilo zabavno to nogometanje s lobanjama, vjerovatnije je da je Donalda Sina zabavila ekskluziva o preseljenju Bijele kuće iz Washingtona u New York. Domaći svijet je svakako pao na inguraciju, ne štedeći komentare o (ne)obrazovanosti i elokventnosti senatora, koji ne razlikuje udrugu građana od zakonodavnog tijela. Kako god, darodavatelj cipela Prvoj dami je nositelj gotovo svih priznanja i Banje Luke i RS-a.

Što se gosta tiče, u spektakl su se umiješali novinari. Pronašli su, naime, američke agencije koje nude angažiranje Trumpa Juniora za privatni događaj. Cijena, prava sitnica, naročito ako se uporedi sa silnim milionima isporučenim u džepove lobista. Dakle, zavisno od destinacije, živi aranžman košta između sto i 200.000 dolara, dok je online gostovanje znatno jeftinije - može se dobiti za 50 do 100.000 dolara. Neke su kolege potez pohvalile kao relativno razuman, s obzirom na to da Junior košta manje od Čole, a da ne govorimo o ozbiljnim folk-brendovima. A neke su pak posegle za usporedbu sa ciframa navodno isplaćenim za slikanje Dodika Seniora sa Vladimirom Putinom, računajući da ima smisla za iste pare Juniora još jednom dovesti i opet uštedjeti (15 minuta ruskog predsjednika po toj računici vrijedi 250.000 eura). Ali i tu je opet iskrsnuo problem, (zlo)pamtila poput našeg dopisnika iz Banje Luke podsjetila su da je Junior u dva navrata boravio u Beogradu, na privatnim događajima tamošnjeg predsjednika Aleksandra Vučića, pa je opet - skoro odmah nakon što je odletio svojim poslom - iz State Departmenta stigla depeša o sankcijama Naftnoj industriji Srbije. Jedino u čemu se sedma sila regionalno slaže, jeste poruka koju nije izrekao važni gost, već njegov domaćin. Igor Dodik, sin Milorada, pohvalio se javno kako je Donald Sin došao na njegov lični poziv i na prijateljskoj osnovi. Da je događanje privatne prirode, iako praćeno pojačanim sigurnosnim mjerama i obustavom saobraćaja, potvrdila je za RSE i Ambasada SAD-a u BiH, bez sumnje pomno osluškujući odjeke, no najstariji sin američkog predsjednika nastojao je izbjeći teške teme - RTRS je prenio njegova zapažanja o vještačkoj inteligenciji i kriptovalutama, većina medija izjave o demokraciji, koja se diljem svijeta koristi kao oružje kako bi napravila probleme, i Evropskoj uniji, o kojoj stalno sluša da je katastrofa, s napomenom da tu katastrofu treba popraviti - jer će situacija u EU uticati i na zapadne vrijednosti i na zapadnu civilizaciju.

Analitičari su, pak, fokusirani na jedno posve domaće pitanje: je li ovaj dolazak, zapravo, inguracija Dodika Juniora na čelo SNSD-a? Trumpova administracija je skinula sa crne liste čitav spektar Miloradovih najbližih suradnika - osim Nikole Špirića - i još širi krug rodbine i svojte, takozvanih povezanih lica u firmama koje su prepoznate kao uvezana korupcijska mreža finansirana iz budžeta i s tendera RS-a. Među njima su i kćerka i sin Milorada Dodika, Gorica i Igor. Dodik Junior je uznapredovao do organizacionog sekretara SNSD-a, no već dugo se pominje da je tata dinastijski raspoložen da partiju ostavi u nasljeđe sinu. S obzirom na to da je dio američkog tala bilo i kompletno povlačenje s funkcija Dodika Seniora, pa je ostao samo na prilično klimavoj poziciji partijskog lidera, što je - uz njegove epske nastupe - ponukalo čak i neke zahtjeve za povratak na crne liste, o novom šefu svega čime SNSD upravlja odavno se govori. I upravo se Junior pojavljuje kao očevo logično rješenje, no nije tajna da je roditeljska ljubav slijepa, pa vrh partije kojim Otac suvereno dirigira, najblaže rečeno, ne dijeli oduševljenje. Otuda je Donald Junior i bukvalno opcija s neba. Don Jr. je i u prvom očevom mandatu upravljao njegovom Trump Organizacijom, mijenjao ga i u Upravnom odboru reality TV showa i zdušno pratio njegovu političku kampanju i na izborima i u akcijama u kojima je sadašnji američki predsjednik nastojao poništiti rezultate. Svaka sličnost je namjerna, tumači se u Banjoj Luci, među onima koji više ne pitaju hoće li biti Igorove inguracije, već kad.

Elem, tu moje kolege vide i zatajenje tvitova gospođe Cvijanvović, čije je oduševljenje velikom posjetom prilično splasnulo, kao da ju je strefio hladni tuš. U Sarajevu, pak, Juniorom su se (poza)bavili isti oni koji su ga i najavljivali kao opasnost. Lider SDA se naglas zabrinuo za novce poreskih obveznika i još se zapitao što nama nije došao, a orkestrirana kampanja njemu naklonjenih botova odmah je oružje demokracije uperila u bošnjačkog člana Predsjedništva BiH dr. Bećirovića i državnog ministra spoljnih poslova Konakovića. U eter je ponovo lansiran otužni objed kako Dodik u Ameriku šalje pare, a mi Cvijet Srebrenice, iz istih onih uporišta koja ne kriju razočarenje što je sjećanje na genocid inaugurirano u UN-u. I dok Izetbegović likuje kako sve vidi i sve zna, glasovi razuma iz Banje Luke upravo njega podastiru kao krunski dokaz šta se dogodi partiji kada funkcija prvog pređe s oca na sina.