Pogled iz Stoca

Pored svih ozbiljnih problema koje imaju Bošnjaci Stoca, od slabe zastupljenosti u strukturama vlasti pa do diskriminacije i čestih nemilih događaja kojima svjedočimo, pojavljuju se i novi, poput slučaja sa izgradnjom Harema. Tim novim problemima sami doprinosimo, odnosno doprinosi im neodgovorno ponašanje predstavnika Bošnjaka u vlasti i organizacijama koje imaju uticaj na procese odlučivanja. Kao politička aktivistkinja pokušavala sam napraviti institucionalni dijalog, evo i kad je ovaj slučaj Harema u pitanju. Jer imam nekog znanja o toj proceduri i željela sam ga podijeliti i ukazati na krupne propuste koje idu i na štetu procesa i na štetu države. Kontaktirala sam brojne adrese, ali su mi sva vrata bila zatvorena. Ne znam je li riječ o predrasudi što sam žensko ili što ne pripadam stranci ili strankama koje su zastupljene u vlasti u Stocu. Kako god, ta izolacija u odlučivanju dovodi do ozbiljnih grešaka i one mogu ostaviti dugoročne posljedice koje će poslije biti teško ispraviti.

Da krenemo redom. Poništenje dozvole za gradnju Harema uslijedilo je nakon potpisivanja peticije, podnošenja zahtjeva za inspekcijski nadzor i ukazivanja na niz nezakonitosti u samom postupku izdavanja. Predmetna lokacija predstavlja poljoprivredno zemljište visoke kategorije - oranicu u državnom vlasništvu, na kojem nije dozvoljena gradnja bez prethodne prenamjene zemljišta. Jasan stav po pitanju raspolaganja državnom imovinom - uključujući i poljoprivredno zemljište - zauzeli su Ustavni sud Bosne i Hercegovine i Vrhovni sud Federacije BiH, koji su potvrdili da jedinice lokalne samouprave nemaju pravo raspolaganja državnom imovinom dok se ne riješe imovinskopravni odnosi i izvrši zakonom predviđena prenamjena. Zašto do nje nije došlo? Odluku o dodjeli na korištenje zemljišta za izgradnju Harema Grad Stolac je donio 29. septembra 2023. godine, a 7. 6. 2024. izdata je građevinska dozvola za harem. Dakle, za sve potrebne aktivnosti imali smo cijelu godinu na raspolaganju i kao neko ko zna o čemu se radi, željela sam pomoći. Pokušala sam animirati Rijaset u dva navrata prošlog ljeta, da bi me krajem septembra obavijestili kako će se javiti. Nisu nikada. Slično sam prošla i u mostarskom Muftijstvu. Proljeća ove godine od Medžlisa IZ-a Stolac zatražila sam kopije dokumenata, komunicirala sam sa vijećnikom Nedžadom Čerkezom tražeći ih i od njega, no umjesto bilo kakvog interesiranja, dobila sam odbijenice, kao - ko sam ja da im pomažem iako sam član džemata i uredno plaćam članarinu. Pokušala sam i kod Amera Beće, efendije iz Stoca, ukazujući mu na nepravilnosti oko Harema koje se mogu, ali i moraju ispraviti, a on mi je kazao kako čak pet vjerskih službenika radi administrativne poslove potrebne za Harem. Kada je općinska služba zatražila terenske kopije i najavila posjetu lokaciji, pojavio se samo jedan - Mersed Šabanović, glavni imam, koji je meni još ranije prilično drsko kazao kako Harem nije moja briga. Koliko je (bila) njegova, danas je posve jasno svima.

Kako je biti Bošnjak/inja u Stocu, pokazat ću na nekoliko ilustrativnih primjera. Na javnom pozivu Federalnog ministarstva za raseljene osobe za prijem pripravnika, Grad Stolac je dobio tri mjesta, sve troje primljenih su Hrvati (nekoliko mjeseci poslije izbora). Predsjednik Gradskog vijeća Edim Šator (SDP) živi u Mostaru (prijavljen je uredno u Stocu), pa iako je član Savjeta za nauku Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke na budžet (usvojen 23. 12. 2024), nije reagirao uprkos činjenici da je isplata stipendija smanjena za 50.000 KM. Inicijativa NiP-a - usvojena prošle godine - bila je da svi studenti sa područja Stoca dobiju stipendiju, kako bi i djeca Bošnjaka bila zastupljenija. Predsjednik GV-a se nije ni okrenuo. Ali jeste glasao za produženje mandata Maji Marković, v. d. direktorici Javne ustanove Dječji vrtić Stolac, do okončanja natječajne procedure. Imenovan je i javni pravobranitelj - Matea Perić. Imenovana je i savjetodavna grupa za održivu energiju i borbu protiv klimatskih promjena, svi su članovi Hrvati. Imenovan je tim za izradu akcionog plana za održivu energiju i borbu protiv klimatskih promjena, također sve Hrvati. U Upravnom odboru Doma zdravlja Stolac tri člana su Hrvati; u UO JU Centar za socijalni rad Stolac pet članova su Hrvati, Nadzorni odbor JP Komunalno d. o. o. ima tri člana - sve su Hrvati.

Zadnjeg dana aprila ove godine na sjednici GV-a Stolac usvojeni su svi izvještaji javnih institucija - svi vijećnici bili su za, iako - recimo - u dječji vrtić idu samo djeca Hrvata, iako je narušen broj zaposlenih Bošnjaka u institucijama, iako su svi članovi upravnih odbora i direktori Hrvati, pa iako su svoju kampanju bošnjački vijećnici u GV-u Stolac bazirali upravo na zapošljavanju Bošnjaka, obećavali radna mjesta i pozicije direktora, a onda predali odbore HDZ-u. Nije bilo prigovora kao ni pitanja, a ni diskusije prilikom izlaganja finansijskih izvještaja. Oni imaju svoje agende, da ne kažem interese. Koliko se to podudara s interesima Stočana, prosudite sami. Evo opet primjera: stranka Narod i pravda Stolac je prošle godine sa gradonačelnikom usaglasila opciju da Grad Stolac aplicira na javni poziv Vlade FBiH sa projektom izgradnje vrtića, jer djeca Bošnjaka nemaju takvu ustanovu (rad na bosanskom programu). Komisiju koja je odlučivala činilo je pet članova, od čega su dva HDZ-ova i tri SDP-ova: projekat nije dobio novčanu podršku, što će reći da je SDP-ova većina u komisiji oborila jako važan projekat za Bošnjake Stoca. I onda stvarno nemam osnova da se čudim što su digli ruke u GV-u i produžili mandat trenutnoj v. d. direktorici vrtića, te usvojili finansijski izvještaj bez ikakvih pitanja i rasprave.

Moj je dojam - a voljela bih da griješim - kako se Stolac najradije koristi za dobru sarajevsku priliku, da ne kažem uhljebljenje. Pa se onda u te svrhe malo produciraju javne svađe, malo obračuni, malo zagrljaji. Imam i za to primjer. Kada je Nijaz Obradović predao mandat zbog nespojivosti funkcija (savjetnik je ministra u Vladi HNK-a Emila Balavca), mandat je dobio Luka Raguž, poznat kao organizator Thompsonovog koncerta u Stocu, zbog čega se javno s njim sukobio Nerin Dizdar. Što nam u konačnici nije puno pomoglo, a broj bošnjačkih vijećnika se smanjio. Luka Raguž je napustio HDZ, ali uprkos tom napuštanju njegova karijera nije stagnirala (što je, da se ne lažemo, HDZ pravilo kad ih neko ostavi), već je napredovao do direktora u Cestama. Ostao je upamćen i po večeri s gradonačelnikom prošlog decembra, netom nakon sramnog i uvredljivog natpisa Za dom spremni u srcu Stoca. Tad je - zanimljivo - samo SDA podnijela prijavu Policijskoj stanici, a predsjedavajući GV-a iz SDP-a to nije ni pomenuo na sjednici koja je uskoro zakazana, nije nas se sjetio ni naš Stočanin, federalni ministar, baš kao što niko iz vlasti nije ni pomislio da natpis ukloni. Vijećnici SDA i SDP-a su zajedničkim snagama krajem juna, iza džume, organizovali proteste kojima je prethodio sastanak u Uzinovićima. Ali problem nisu riješili, dokumenti i prethodni postupci čak ukazuju na vidljive ustupke HDZ-u, pa i to pojačava moj dojam da je na snazi stara arapska poslovica - psi laju, karavane prolaze. Stolac i Stočani ionako svoju muku muče.

(Autorica je politička aktivistica Naroda i pravde u Stocu)