Plemić od Foče

Ima li merhametluka u trgovini, davno sam pitao Faruka u našim vrcavim razgovorima.

Ima, rekao bi.

Njegov životni put to dokazuje. Svi mi koji smo imali sreću za života da ga sretnemo, saznali smo to. Susret sa njim je bio nauk života. Faruk Avdagić je bio neko ko je svojim životnim putem, svojim angažmanom u ovom društvu, koje je gradio, s pravom zaslužio tu titulu plemenitosti.

Da, jer ovakvi životni putevi su putokazi naše Bosne. Živi dokazi da će je biti, jer to je ona naša mati i mi smo dio njene kulture koja nas je oplemenila da ne mrzimo u životu, a kroz njega hodimo. Davno je Faruk uplovio u svijet poslovanja, današnjeg okruženja u kojem smo, neumoljivog kapitala. Hrabro i vizionarski sa svojim partnerom Adžovićem osniva firmu Luk. Započinje i osniva firmu još u onom sistemu samoupravnih odnosa, kada se ono tadašnje društvo polako otvaralo individualnoj inicijativi. To je primjer kada naša individualnost za koju nas optužuju ima prednost, jer ne čeka individua da joj neko servira priliku, nego je sama stvara. Danas je to brend.

Analizirati taj poslovni put je primjer istrajnosti, poslovnosti, ali i ljudskosti, koje se Faruk nikad nije odrekao. Kao u onom gore postavljenom pitanju.

Biti u tom neumoljivom svijetu kapitala, opstajati na ovim našim prostorima, gdje u tom rigidnom okruženju kapitalizma u nastajanju biti domaća firma je hendikep, jer nigdje se nedorasli političari ne odnose do onih koji državu grade, koji je čine, kao kod nas. Gdje nije lako trajati.

Istrajao je Faruk i sa ponosom istrčao svoj životni krug. Uspjeh pojedinačni je jedna stepenica u usponu života, ali trajanje je dokaz da si se ispeo na vrh te stepenaste piramide od života. Faruk od plemenitih Avdagića dao se da izgradi svoju, našu Bosnu, a i sebe. Ostavio ponosnim svoju suprugu i djecu. Poslije rata nastavlja sa svojom firmom Luk, sada sa sinom svog starog partnera. Uvijek u partnerstvu, što je također rijetkost u biznisu. Dovode i postavljaju uslove za poslovanje evropske firme OBI, a kao derivat tog uspješnog uzleta nastaje sada već prepoznata firme Bagno i sigurno neke koje sam zaboravio. Biti partner takve odgovorne njemačke firme može samo neko sličnog poslovnog koda. To je krasilo Faruka. Velika poslovnost, ali i onaj osmijeh sa kojim je on to radio. Ja sam od njega dosta naučio, jer on je bio energija koja se ne zaboravlja. U poslu i razgovoru uvijek je prisutna ona urođena fočanska poslovnost, ali i jedna individualnost koja se pamti, koja te otopli ljudski i obogati. Ja to sada pišući ovaj pomen jednom velikom životu potvrđujem. Znam da je u svojoj kancelariji iza sebe na zidu držao moju skicu odnosa klijenta i arhitekte. U prvom redu se smije klijent, a tuguje arhitekt. U drugom se smije arhitekt. Najbolji red treći ujedno je i nauk, kada se smiju obojica. Ta moja skica jeste i relacija koju je gajio Faruk. On je širio pozitivu. Znam da su ga poslovni ljudi regije i Evrope cijenili. To je Bosna. On je to bio. Ovu državu prave ovakvi ljudi, a onda se ovi listopadni političari oslone nezasluženo na njihove uspjehe.

Ko je znao Faruka, znao je njegov osmijeh i pamtio njegove oči koje su igrale i provocirale te da misliš.

Sjećam se da me jednom iznenadio u birou. Bilo je osam ujutro, ljetno doba, vrućine kada se rano ustaje. Faruk dolazi, ali nosi na ramenu veliku, ogromnu lubenicu. Na pitanje otkud tako rano, uzvraća: Ko će tebe danas uloviti, a evo ti lubenica da se osladite!

Zar ima boljeg primjera njegove vrcavosti. Vrcati - glagol je koji znamo da nas podsjeća na med, a Faruk je činio od običnih ljudskih relacija upravo zaslađene trenutke. Sa njim si uvijek bio kao na nekoj pijaci života. Trgovanje mislima. Tjerao te da misliš. Nikad depresivan i oportun, nego uvijek u nekoj pozitivi. Ko je njega upoznao - dobio je.

Naša relacija je bila puna respekta. Znao je nacrtati šta bi on volio, pa da ga ocijenim.

“Više sam od tebe, Zec, dobio kečeva, nego u školi!” - šalio bi se on, a i ja, jer tako smo se igrali i gradili. Veliko zadovoljstvo i bogatstvo života je sresti ovakve prirode. Baš smo se poštovali. Tek odlaskom ovakvih energija vidiš da su ovakve persone međaši života. Susret sa njim te oplemeni i unaprijedi dan. Na njega naletjeti je kao na Dobrog, kako naš narod kaže. Dobri su oni perfekcionisti koji su bili sveti u srednjovjekovnoj Bosni i taj izraz je došao do nas.

Faruk je to bio - Dobri.