Perverzna igra nacionalista

Nisam htio da odgovaram Maxu Primorcu, hrvatskom desničaru, koji je neučtivo i nikako u stilu američke demokratske prakse odgovorio na moju kolumnu “Nacionalistički lobisti napadaju Bosnu i Hercegovinu” (17. 7. 2025) svojim kontratekstom u istom listu. Iako me je u uvodu okvalificirao kao komunističkog djelatnika, ja njemu neću reći da je on ustaški eksponent. Jer, to nije moj stil. Da podsjetim. U kolumni Oslobođenja uradio sam analizu hrvatske i srpske politike u BiH, gdje sam pisao o djelatnosti Maxa Primorca i srpskog lobiste Roda Blagojevicha, bivšeg guvernera Illinoisa, koji je završio osramoćen prodajom senatorskog mjesta u državi Illinois i za korupciju bio osuđen na 14 godina. Trump ga je početkom 2020. pomilovao. Ovaj dvojac po instrukcijama iz Zagreba i Beograda ima isti cilj: da radi na ukidanju OHR-a, eliminaciji stranih sudija iz Ustavnog suda i preustroju države u tri etnička rezervata.

Glavni hrvatski lobista je Max Primorac. Uostalom, Primorac to jasno ističe u svojim istupima, a posljednji put je govorio na saslušanju pred pododborom za Evropu (u Kongresu SAD-a). On na saslušanju (sa notom koju namjerno izostavljam, a prisutna je u Thompsonovim pjesmama), veli da “30 godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i milijardi dolara koje su uložile SAD, BiH je propala država”, u kojoj su odnosi, veli, zbog nepovjerenja njenih konstitutivnih naroda narušeni, ekonomija se raspada, država je u dugoročnoj krizi. Svim snagama Primorac se zalaže za treći hrvatski entitet i povezan je s nacionalističkim Zagrebom. Njegova viđenja slažu se u dlaku sa viđenjima srpske nacionalističke strane kada je u pitanju BiH. I pticama na grani jasno je da su ova dvojica nacionalista pod direktnim uticajem svojih matica i da rade na rastakanju dejtonske BiH.

Primorac podržava Trumpa jer smatra da će na taj način ubijediti američkog predsjednika u svoju pravnu kvalifikaciju, koju su Amerikanci kod sebe odbacili prije 250 godina, traži prestanak “političkog ponižavanja Hrvata”, čije predstavnike, veli, “biraju brojniji Bošnjaci”. Nije, međutim, rekao ništa novo što dosada nisu natrunili Čović, Cvitanović, Zovko i ostala bulumenta nabrijanih Hrvata koji u svojim krugovima psuju i od tave držak pokojnom Ashdownu i živom Petritschu. Ne sjećam se da su glasno prigovarali kada je Petritch smijenio Jelavića s dužnosti člana u Predsjedništvu BiH i vođstva u HDZ-u zbog pokušaja osnivanja hrvatske federalne jedinice u BiH (tzv. Herceg-Bosne), kojim je ugroženo ustavno uređenje države. Sada se projekat, koji je vodio Jelavić, otvoreno nagovještava pobjedničkim. Ovdje se dobro zna da se recentni šef razbijačkog orkestra nalazi u Zagrebu i da se zove Andrej Plenković. Zagreb je slavio kada je visoki predstavnik, pod direktnim pritiskom iz Banskih dvora, nametnuo antiliberalne izmjene Izbornog zakona i osigurao prerogative vlasti malenom HDZ-u BiH, koji danas kontrolira politički i svaki drugi život u BiH. Plenkovićeva vlada nije ni krila da na političkom povocu drži Schmidta, koji je predano radio na zahtjevima za toliko traženom jednakopravnošću u Federaciji BiH. Sada i on smeta. Ima li i jedne države u svijetu (ako postoji) u kojoj bi, recimo, njen gubernator (Schmidt) mogao suspendirati Ustav na jedan dan da bi omogućio pogodnosti jednoj partiji (HDZ-u), čime je - po nekima - učvrstio podjele umjesto da radi na stvaranju uslova za stvaranje inkluzivnog društva, za izgradnju moderne države BiH i obnove nekonfliktnog društva?

Pravda bez pravde. Ono što se dogodilo pred Evropskim sudom za ljudska prava također je tragično, mada, zapravo, nikad rasvijetljeno: Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava poništilo je prvostepenu presudu u predmetu Slaven Kovačević donesenu zbog diskriminacije pri izboru članova Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda BiH. Je li sve rezultat lobiranja službenog Zagreba, kako neki tvrde, koji je pojačao diplomatske pritiske i kampanju koristeći svoje prednosti članstva u zapadnim vojno-političkim savezima? Primorcu aktivno pomaže bivša ambasadorica BiH Željana Zovko (koja je od BiH namuzla velike pare), dok je u isto vrijeme bh. politika na izdisaju.

BiH se nalazi u vrlo opasnoj i teškoj situaciji, o čemu pišem u Oslobođenju više od pet godina. Vlast u Sarajevu, koju Hrvati i Srbi nazivaju Bošnjacima (iako nisu), sada se našla na vjetrometini. Bez obzira na to što će oni koji ne vole Aliju Izetbegovića kazati da govorim pristrasno o njemu, činjenica je da je prvi predsjednik znao pronaći ljude koji će raditi za BiH, a koji nisu nužno morali biti članovi SDA. Takvih je sve manje zbog naslijeđene bošnjačke politike da u diplomatiji igraju poslušni, a ne kompetentni. Ovo je trenutak kada bh. vlast mora reagirati promptno, jer kasno će biti ako nam stranci iz neprincipijelnih razloga odluče skrojiti sudbinu. Nagovještaji već odavno postoje. Jer je sada u međunarodnoj zajednici moderno ne zalagati se za očuvanje koncepta građanske države i sad su desničari naprosto izvrvjeli iz svojih mišijih rupa. Njemačka univerzitetska profesorica Marie-Janine Čalić nedavno je u magazinu Zeit napisala izrazito otrovan tekst o Sarajevu, koje se, kaže, pretvara u bošnjačko-muslimanski grad i da je njegov multireligijski karakter nestao. Ne treba zanemariti ni bošnjačke konvertitske snage, koje su pod uticajem srpskog Memoranduma 2 vidjele priliku da razvale BiH.

Koriste se sva sredstva za obmanjivanje ino-javnosti. Primorac se služi flagrantnim lažima. On traži “obnovu glasačkih prava Hrvata” koja su ugrožena zbog “bošnjačkog preglasavanja”. Iznosi tvrdnju da je broj Hrvata u BiH opao za 62% od 1991. godine. Podaci, međutim, kažu: Hrvata je 1991. bilo 760.852, a 2013. godine 544.780. Od 1991. do 2013. broj Hrvata u BiH je opao za 216.072 osobe, znači, manje ih je za oko 28,4% i nastavit će padati zbog iseljavanja (najviše u Hrvatsku i zemlje EU) i zbog negativnog prirodnog priraštaja. Tako je i sa ostalim narodima.

Od dolaska nove američke administracije Hrvati su (kao i Srbi) krenuli u pojačano lobiranje ne bi li okrenuli Trumpa protiv principa na kojima je sazdano američko društvo. Koriste sva sredstva pa i ordinarne laži. U desničarskoj štampi uporno se tvrdi kako u BiH Iran stvara “novi Hezbollah”, jer dobro znaju na šta su Amerikanci osjetljivi. Pišu tako o tobožnjem naoružavanju džihadista u borbi protiv katoličkih Hrvata i pravoslavnih Srba, kako Iran naoružava terorističke grupe i ostale pikanterije iz specijalnog rata. Iako znaju da BiH nema nikakvih veza sa Irancima, ovi nacionalistički proxiji smatraju korisnim pisati laži. Naša politika prema Iranu promijenila se od kasnih 1990-ih, kada je predsjednik Izetbegović posjetio Alija Hameneija u Teheranu. Sudjelovao sam u tim razgovorima kao savjetnik predsjednika BiH. U knjizi “Alija izbliza” napisao sam da je prilikom razgovora sa Alijem Hameneijem Izetbegović dobro birao svaku riječ, jer je bio pod pritiskom Amerikanaca oko statusa Irana u BiH, koji su od nas otvoreno tražili da “napustimo” Iran. Od tada smo se orijentirali na Zapad i SAD iako je u to vrijeme političkom scenom vladala SDA.

Sve što je Primorac natrunio Amerikancima, potpuna je obmana. Hrvatski nacionalisti grozničavo traže svoju priliku. Govore, pišu i agitiraju, indicije pretvaraju u “istine”. Pominju “mekušce” u američkoj politici - Bidena, Obamu i Clintona, i kažu da će “nacionalni interes Amerike biti mnogo bolje zaštićen kada se napuste neuspješna politička popuštanja Iranu koja su vodili raniji predsjednici i zamijeni novim strateškim partnerstvom sa “globalnim silama” Srbima, odnosno Hrvatima. Sugerira se Trumpu partnerstvo koje bi bilo ukorijenjeno na “zajedničkim judeo-kršćanskim vrijednostima i zajedničkim interesima koji čine temelj neraskidivog savezništva Amerike i Izraela”. Krenuli su od narativa Bijele kuće, podilaze Trumpu, a Srbi su isposlovali oslobađanje Dodika&comp. sa crne liste. Činjenica je da BiH mora tražiti svoje mjesto, prije svega u EU, koja, zapravo, ne zna kako riješiti 30-godišnju krizu. Imperativ je zato da BiH hitno potraži lobiste u inostranstvu, o čemu, bez da iko čuje, pišem i govorim već nekoliko godina.