Partizansko za UNESCO
Ima nešto istovremeno dirljivo, koliko i subverzivno u SDP-ovom prijedlogu o kandidiranju Bogdanovićevih partizanskih spomenika u Bosni i Hercegovini, s mostarskim Partizanskim grobljem kao ključnim spomenikom, za stavljanje na listu svjetske baštine pri UNESCO-u. Mogu sada neki i legitimno prigovoriti da je riječ o jeftinom predizbornom potezu, ali kamo sreće kad bi svi predizborni potezi imali ovakav ishod. A on je takav da je Parlamentarna skupština BiH usvojila prijedlog, koji će se pokušati osnažiti pridruživanjem i drugih postjugoslavenskih zemalja u ovu inicijativu. Treba li, pak, ikoga iznenaditi to što je HDZ jedini bio protiv, isključivo je retoričko pitanje kojem ću se vratiti na kraju.
E sad, istina je da je svakome iole senzibilnom, pa i kunsthistoričarski i arhitektonski obrazovanom jasno da Bogdanovićevi vanvremenski spomenici zaslužuju zaštitu UNESCO-a, tim prije što su i svojom namjenom komemoriranja antifašističke baštine dodatno, gotovo kozmički bitni. Posebno u današnjem vremenu. Međutim, također je svakom iole upućenom jasno kako to sa stavljanjem na listu UNESCO-a ne ide baš tako lako, pogotovo ako se ta baština ne čuva adekvatno, što je definitivno slučaj s Partizanskim grobljem u Mostaru. Uostalom, nije to bilo tako davno kad je Ivo Goldstein, kao veleposlanik Hrvatske u Parizu, podnio sličnu inicijativu, koja je obuhvaćala kandidaturu svih monumentalnih i modernističkih, a ne samo Bogdanovićevih partizanskih spomenika iz svih postjugoslavenskih republika, pa ideja ipak nije prošla. No, zajednička kandidatura sa stećcima jeste. Ima tu, naravno, i domaćih razloga i nedostatka političke volje kod nas da se afirmira partizanska baština. Ali ima i nerazumijevanja Europe za našu specifičnu masovnu partizansku borbu i, zapravo, Narodnooslobodilački rat, pod vodstvom komunista, koji ruši uspostavljeni mit o saveznicima i politički dogovor o jednakom odmaku od dva totalitarizma. A kad nešto ne možeš uklopiti u poželjni narativ, riješiš to tako da naprosto ignoriraš.
Dodatno, sve i kad bi to uspjelo, a opet su Mostar i njegov Stari grad najbolji primjer za to. Ali jednako tako i Trogir, Split, Dubrovnik ili Kotor, čak i kad nešto staviš na tu listu, ništa ne garantira da će ti spomenici i ambijenti zaista u stvarnosti dobiti ozbiljnu zaštitu. Bilo od onih koji bi sve skupa komercijalizirali, bilo od onih koji bi iz političkih razloga rušili.
Bila bi, naravno, velika stvar da čitava priča uspije, ali čak i ako ne uspije, dobro je da se partizanska baština, posebno Bogdanovićeva, drži u fokusu. U krajnjoj liniji bit će je onda, s jedne strane, puno teže rušiti, dok će, s druge, možda netko od novih generacija, koje o svemu tome ništa ne znaju, konačno i čuti za nju i za kompletnu partizansku priču.
I evo nas na kraju opet kod HDZ-a. Možemo mi o toj stranci pričati i ovo i ono, analizirati politiku njezinog lidera na svaki mogući način, tvrditi da se s njima moguće oko nekih stvari racionalno dogovoriti, što jeste činjenica. Ali, postoji nešto temeljno u HDZ-u što je jače i od ideje Herceg-Bosne i od njihovih materijalnih interesa i od priče o Mostaru kao stolnom hrvatskom gradu, pa i od koncepta legitimnog predstavljanja. A to je autentična, duboko ukorijenjena i na crkveni pogon konstantno hranjena mržnja prema partizanima i svemu vezanom uz antifašističku borbu. Ako postoji nešto što HDZ autentično jeste, to je onda baš to. Tzv. antiantifašizam, a u konačnici glorifikacija ustaštva i oplakivanje poraza iz 1945, koje se tek taktike radi provodi kroz viktimološki narativ o nevino pobijenim fratrima i vojnicima, samo zato jer nije baš zgodno reći da ideologiju NDH podržavaju.
I upravo zato, HDZ i Crkva će napraviti sve što je u njihovoj moći da Partizansko groblje sruše i uklone iz Mostara, a rade na tom od prvog dana nakon prvih višestranačkih izbora. I može i Europa Nostra platiti obnovu Partizanskog, može to napraviti i Vlada Federacije, može u krajnjoj liniji ono dobiti i zaštitu UNESCO-a. Ali to neće ništa efektivno značiti sve dok HDZ ne izgubi poluge moći u Mostaru, s kojima će uporno opstruirati sve takve inicijative i raditi sve da spomena na partizane nestane.