Papa - born in the U.S.A.

Novi papa Lav XIV. rođeni je Amerikanac – prvi papa, da se poslužimo Springsteenovim kultnim albumom “born in the U.S.A.” - no, istovremeno, radi se o osobi u kojoj se susreću i druge identitetske odrednice, za koje danas dobar dio javnog mnijenja smatra da se radi o nespojivim kontrastima: dolazi iz obitelji s migrantskom tradicijom, francuskog, talijanskog i španjolskog porijekla, a živeći u Peruu desetljećima, postao je i naturalizirani državljanin te zemlje Andi i Amazonske prašume. Put ga je iz rodnog grada Chicaga – jednim od simbola američkog blagostanja - u kojemu je proveo mirno djetinjstvo u harmoničnoj obitelji s još dva brata doveo u Peru – jedan od simbola latinoameričke državne fragilnosti - u kojem je s domicilnim stanovništvom dijelio i radosti i nade. Za vrijeme pandemije koronavirusa, kada su se u gotovo svim državama loši institucionalni angažmani pokazali gotovo fatalnima za živote samih građana – tada se kao biskup Prevost angažira i potakao je spore institucije na brzo djelovanje, koje je urodilo razvojem postrojenja za proizvodnju medicinskog kisika, nužnih sastojaka protiv pandemije. Ljudi pamte solidarnost i konkretnu pomoć više nego pobožne klišeje, tako da je razumljivo da ga njegovi Peruvijanci gotovo unanimno predstavljaju kao karizmatičnu osobu, samozatajnu i ljubaznu, ali i vrlo odlučnu i konkretnu.

Iako se i kod njegovog izbora za papu pokazalo kako su mediji relativno loši prognozeri, ipak za bolje poznavatelje izbor kardinala Prevosta za papu Lava XIV. nije bio neočekivani čin. Na Univerzitetu Villanova, koji se nalazi u blizini Philadelphie, Prevost je, zanimljivo, diplomirao matematiku 1977. godine. Upravo je jedan profesor s istog univerziteta, Massimo Faggioli, oko prvomajskih praznika, a ususret budućoj konklavi, javno istaknuo kako je sada mnogo veća vjerojatnost da se izabere američki papa, a kao kandidata je istaknuo upravo Roberta Francisa Prevosta. Faggioli je argumentirao svoju tvrdnju riječima kako se radi o osobi koja je poprilično familijarna mnogima, budući da je Prevost bio prefekt Dikasterija za biskupe. Kroz tu vatikansku strukturu prolaze izbori za sve biskupe na svijetu, pa je Prevost bio upoznat s mnogima, a i mnogi s njim. Nekoliko dana prije ovog ekspertskog mišljenja, jedan od ideologa globalnog trampizma Steve Bannon je, u intervjuu s Piersom Morganom, istaknuo kako je kardinal Prevost u užem izboru za papu. Bivši Trumpov savjetnik Bannon je zabrinuto govorio kako se radi o osobi koja je ideološki najbliža papi Franji – tu mu je iz MAGA perspektive smetalo poprilično – a dalo se naslutiti da je i Prevostovo iskustvo u Latinskoj Americi dodatna vrijednost njegovoj kandidaturi za papu.

Iako na konklave Prevost nije ušao kao “papabile”, čini se da se već nakon prvih rundi glasovanja volja kardinala usmjerila prema njemu. Upravo su krajem prvog dana konklava u javni prostor puštene informacije kako kardinal Parolin još kotira kao favorit u svojevrsnom polepositionu, ali je talijanski Corriere della Sera već tada isticao da Prevost raste, naslutivši mogući ishod konklave. Talijanski povjesničar s neobično dobrim vezama unutar vatikanskih zidina Alberto Melloni nakon što je novi papa izabran, nije odolio podijeliti pokoju indiskreciju, te je u uvodniku napisao kako je sam papa Franjo kardinala Prevosta vidio kao svog nasljednika – doveo ga je u Rim i kreirao kardinalom 2023. godine - te je navedenu želju dijelio s najbližim suradnicima. Iako i sam Melloni ističe kako se radi o tvrdnjama koje nije nemoguće niti verificirati, ali niti falsificirati, čini se da je odlučujući trenutak bio kada je kardinal Prevost u jednom od krugova glasanja ostvario više od 1/3 glasova kardinala, što će vrlo brzo utjecati na krajnji ishod glasanja.

Prvi javni čin novog pape Lava XIV. bio je vrlo autentičan: izborom imena, a kasnije je i drugim javnim nastupima, potvrdio i pokazao osjetljivost prema društvenim problemima, riječi mira su bile prisutne u njegovom govoru, a čini se da je sam bio emocionalno dirnut, što pokazuje jedno zrelije razumijevanje moći, ne kao hladne i mehaničke konstrukcije, već one s ljudskim licem, karizmatične. Gradimo mostove, dijalogom i susretom – glavne su poruke iz njegovoj prvog javnog obraćanja kao pape, čija je važnost u suvremenim turbulentnim vremenima poprilično autoevidentna.

Za razliku od europskog kontinenta koji je gotovo oduvijek naglašeno obilježen identitetskim odrednicama, nacionalnim, državnim i vjerskim, američki kontinent s kojega dolazi novi papa Prevost, razvijao je pragmatične i funkcionalne mehanizme koji su uspijevali harmonizirati različite identitete između sebe. Upravo je američki pragmatizam gotovo paradigmatski primjer kako različiti identiteti mogu normalno funkcionirati. Novi papa Lav XIV. personificira različite identitetske odrednice koje su ga formirale: obitelj doseljenika u prosperitetnom američkom gradu, zatim napuštanje ugodne zone komfora i odlazak na periferije svjetskog razvoje, u Latinsku Ameriku, te s periferije u centar – caput mundi – Rim. Njegova osobna priča, koja je prožeta zanimljivim biografskim elementima dodatno je ojačana susretom s ljudskim različitostima koje je susretao na različitim geografskim ekvatorima i paralelama. Kada je svojedobno JD Vance napisao kako kršćani moraju prioritizirati ljubav prema svojim najbližima (a ne prema, primjerice, strancima i migrantima), tadašnji kardinal Prevost je na platformi X istaknuo kako je mlađahni američki potpredsjednik u krivu budući da u ljubavi, koja je jedan od temeljnih odnosa, individualnih i društvenih, ipak ne postoji rangiranje. Čini se, stoga, da će njegov pontifikat koji slijedi biti upravo fokusiran na humaniziranju društvenih dinamika i pravljenju mostova između obala koje se ponekad čine nespojivima.