Pao budžet, a spale i maske

Izgleda da je nekima trebalo da i opozicioni poslanici iz Republike Srpske u Parlamentu BiH, tokom pripreme minule 28. hitne sjednice Predstavničkog doma, kritički kidišu na državni budžet za 2025. godinu, proizveden u Predsjedništvu BiH, pa da budu načisto sa bar dvije istine: da je sramotno i višestruko štetno to što ga ni u septembru nema - niti znamo kada ćemo i hoćemo li ga uopšte dobiti, te da se opet pokazalo kolika je zabluda onih koji još misle da se ključni stavovi opozicije iz RS-a prema državi Bosni i Hercegovini, njenim institucijama, simbolima, potrebama i sadržajima - razlikuju od drevne rušilačke politike i prakse vladajuće SNSD-ove oligarhije. Zato je dobrodošlo ono što su takvi javno kazali, uz malu dilemu u vezi s tim govore li u svoje ili u ime stranaka koje predstavljaju. Naprimjer, SDS-ov Mladen Bosić je ljuto protiv stavki o finansiranju ustanova (a ne institucija, kako se neznalački tvrdi) kulture od značaja za BiH, odbrane i Javnog RTV servisa, plus otimačina iz džepova 24.000 ljudi, čiji poslodavac je država.

Sama 28. sjednica, kao novo izdanje igraonice sa širokom lepezom političko-stranačko-personalnih niskih udaraca, bila je promašaj još u pripremi. Žestoko je osporen državni budžet pristigao iz Predsjedništva BiH, a uz to je državni ministar finansija i trezora Srđan Amidžić najavio “principijelno” odsustvo sa sjednice, pošto je, uz srklet uvrijeđenog pubertetlije, budžet nazvao neustavnim i nezakonitim. U Ustavu, kaže, nisu predviđene stavke koje je Predsjedništvo ponudilo, zaboravljajući da u Ustavu nema ni stavke o plaćanju epskog razbojništva s Viaductom, a ipak je uporno tražio plaćanje zajedničkim parama. U odsustvu ministra, na scenu je zabasao njegov zamjenik, SDP-ov Muhamed Hasanović. Njegov nastup je bio samo dolijevanje ulja na vatru protivnika budžeta, uz naglašenu pogubljenost (“Mislim da nema potrebe i nije racionalno da obrazlažem budžet”) i sa “šlagom” u vidu stava da je ono što je ponuđeno neprovodivo.

Tek to je raspalilo vatru, što je opozicija iz RS-a jedva dočekala. Čak se SNSD nije morao posebno ofanzivno truditi iako Sanja Vulić nije izdržala, kazavši “stid me što sam ovdje”. Zamjenik Hasanović je, stvarno, išao naruku dočekivanju budžeta na volej, u čemu ni ostatak opozicije - osobito SDA i DF - nije patio od nježnosti. Pa se DF-ov Zlatan Begić sjetio da je zamjenik ministra nekoliko dana ranije na sva zvona hvalio budžet, koji mu je sada neprovodiv, pitajući se da li je to isti čovjek... Nije se ustezao ni SDA-ov Safet Kešo, kome je nejasno zašto je, na traženje Sabine Ćudić (NS), zamjenik uopšte govorio, na šta je predsjedavajući Predstavničkog doma Marinko Čavara kontradiktornim ocijenio to što je Predsjedništvo BiH obavezalo Ministarstvo finansija da ispravi nedostatke.

Poslije ovog kroki-pregleda igraonice - da se vratim temi - opozicija iz RS-a je, zajedno s SNSD-ovim timom, zadovoljno protrljala ruke. Malo je zanemareno HDZ-ovo “mudro” držanje po strani i čekanje okončanja zapleta, pa da se opet skine kajmak. Ipak, suština bode oči: spale su još neke, dosad korištene maske. Odnosi se to na RS-ovu opoziciju i, pogotovo, na sve vlasnike iluzije, uključujući i one koji su početkom ove godine tipovali na nju, kao zamjenu za SNSD u državnoj vlasti i kao garanciju za to da, najzad, bude otkočen evropski put.

U brzini ili nemaru zanemarili su ono što je sada, bez onih maski, do bola jasno: opozicija iz RS-a se od tamošnje vlasti razlikuje samo u tome što želi biti na njenom mjestu, uzeti u ruke poluge moći, uticaja i odlučivanja. Armatura njenog političkog, idejnog i akcionog profila je ista, a ko u to ne vjeruje - neka je upita šta misli o agresiji na BiH iz 1992. godine, zašto negira genocid u Srebrenici, zašto se ne buni (naprotiv!) protiv veličanja ratnih zločinaca, zašto se u svojoj kritici i atacima na vlast RS-a tek tu i tamo sjeti države BiH, stavljajući naglasak na entitet i nudeći “u rukavicama” tezu da je RS država, a ne dio zemlje po imenu Bosna i Hercegovina, zašto...

Vrlo čitko protivljenje budžetu za 2025. zbog postojanja “neustavnih stavki” - a zapravo rušenja stubova države zvanih odbrana, kultura i informisanja - neodoljivo nameće generalni zaključak: ako dosad nisu, onda će se vrlo brzo oni koji tvrde da su probosanske snage morati suočiti s nužnošću pažljivije, opreznije i odmjerenije procjene i biranja onih s kojima bi da dijele stavove, opredjeljenja i ciljeve, ne srljajući u zagrljaj sa onima, koji - da se više ne lažemo - Bosnu i Hercegovinu i njenu evropsku budućnost i napredak ne stavljaju ispred nekih drugih interesa.

Kraće kazano: teško da se, poslije novog spadanja maski, baš sa svima u RS-ovoj opoziciji (vidjeti pod Draško Stanivuković) može računati na ono što se javno proklamuje, frazama uljepšava i demagogijom uokviruje. Što, doduše, ne znači da se to neće nabolje promijeniti u nekom bližem ili daljem bosanskohercegovačkom sutra.