Paket humanitarne pomoći
Prošle je sedmice, dan ili dva uoči još jednog istorijskog zasjedanja Narodne skupštine Republike Srpske, na društvenim mrežama osvanula fotografija nekakve rupetine ispred “ovog visokog doma”. Autor fotke, novinar i cinik bez premca Željko Svitlica, tražio je od vaskolikog “zapraćanstva” samo pogrešne odgovore na neizgovoreno pitanje: šta je u ovu rupu spušteno, šta je u ovoj raki sahranjeno? Čudo se odgovora namnožilo, i bijednih i duhovitih, ali najviše je onih u kojima se kaže kako je zemlja progutala odluke, zaključke i zakone nesrećnog parlamenta.
Je li to zaista tako? Naravno da nije. Još je i gore, ali ne vrijedi sada o tome. Narodna skupština Republike Srpske je povukla zakone koje je mjesec ranije usvojila, Službeni glasnik je objavio odluku kojom je Ana Trišić Babić imenovana za v. d. predsjednika Republike Srpske i sve izgleda onako kako zapravo i jeste: Dodik se ponovo nagodio, ali ovaj dogovor nikako ne treba posmatrati kao njegovu još jednu veliku političku pobjedu - ma šta o tome mislili i govorili Srđan Mazalica i Sanja Vulić - nego kao veličanstveni poraz u kojem je bivši predsjednik prodao sve što je moglo da se proda.
Posebne odluke Narodne skupštine Republike Srpske pozdravili su i State Department i Evropska unija, ali nije baš do kraja jasno čemu su zapravo nazdravili. Zar je ovoliko ponižavanje parlamenta vrijedno pozdravljanja? Zar je neustavno imenovanje vršioca dužnosti zaslužilo visoko podignutu čašu i aplauz? Narodna skupština Republike Srpske je ponižena, upljuvana i zgažena i samo će licemjerna i dvolična diplomatija pozdraviti sumanute poteze takvog parlamenta. Šta ima časno u glasanju poslanika vlasti? Šta je u njihovom ponašanju hrabro, šta je u njihovom djelovanju opravdano? Šta su oni to uradili da bi SAD i EU to pozdravili?
Pokazali su da su statisti u tuđoj monodrami. Pokazali su da ih se ne pita “ni đe se lug istresa”. Pokazali su da ne umiju ništa osim onoga kako im je rečeno. U petak prijepodne poslali su materijale rukovodstvu Narodne skupštine u kojima predlažu srpskog člana Predsjedništva BiH Željku Cvijanović za v. d. predsjednika Republike Srpske, ujutro su saznali da je njihov prijedlog odbačen i da će morati da glasaju za osobu koju velika većina poslanika i ne poznaje. To je vrijedno pozdrava, to je zaslužilo čestitke, to je politika budućnosti?
I State Department i Evropska unija pozdravljaju ono što je u Republici Srpskoj na snazi dvadeset godina - politiku jednoga čovjeka. Zakoni se godinama donose zbog njega, odluke, zaključci i deklaracije takođe, ništa novo pod suncem nema, sve je isto kako je bilo i prije deset godina, samo su sada interesi drugačiji. Koja je razlika između “posebnog” i “redovnog” ponašanja Narodne skupštine Republike Srpske? Koja je razlika između glasanja za Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH i glasasanja za ukidanje Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH? Nikakva. I jedno i drugo glasanje rezultat je (krupnog) dogovora i (niske) politike.
Dodik je, naravno, morao dati mnogo više nego što je dobio, a sve su prilike da je dobio mnogo. Sveo je sopstvenu političku jednačinu na prost faktor koji može da se opiše vektorom na čijem je jednom kraju preglasno srpsko junačenje, a na drugom nemoćno mjaukanje uštrojenog mačka. Američko insistiranje na njegovom uklanjanju ne podrazumijeva ulaganje u zapadne vrijednosti koje su ovdje narušene Dodikovom bezočnom politikom otimanja, nego investiranje u sopstvene interese. Dodik je možda uklonjen, ali sve ono što je on napravio i stvorio ostalo je i ostaće na snazi. To izgleda svima odgovara, jer je sa onima koji bespogovorno slušaju daleko lakše poslovati.