Osveta savremene žene

Već osmu godinu u Tuzli se održava Festival savremene žene, jedna zaista inspirativna i nadasve dobra priča: u danima Festivala, osmišljenog da podrži uspjehe kako u Bosni i Hercegovini i regiji, tako i cijelom svijetu - o čemu svjedoče gošće sa svih kontinenata - i motivira posebno mlade žene, cijeli grad živi drugačije. Pozorišne predstave, mjuzikli, koncerti, književni susreti i izložbe osmišljeni su kao proslava žene, a iz prve ruke svjedočim da se zaista radi o hvalevrijednim sadržajima: u petak uveče je, recimo, otvorena izložba fotografija Tomasa van Houtryveija, francuskog fotografa koji je svojim objektivom svjedočio razmjerama štete nastale u požaru koji je 2019. poharao katedralu Notre-Dame, a potom i njezinoj rekonstrukciji. Fondacija VII, u saradnji sa francuskom ambasadom i Francuskim institutom u našoj zemlji, organizirala je u Tuzli bosanskohercehovačku premijeru izložbe, pa su ambiciozne, kreativne, hrabre žene - okupljene oko Festivala, sa svojim domaćinima i gostima - dobile priliku da prve svjedoče ovim iznimnim fotkama.

Utemeljiteljica Festivala Edina Selesković također je umjetnica i to s impresivnim međunarodnim iskustvom, ova Bosanka je od 1991. živjela u SAD-u, diplomirala na poznatoj Corcoran School of Art u Washingtonu, a radila je u New Yorku i gostovala na više od 100 izložbi diljem svijeta. Dobitnica je i upečatljivih nagrada, ali je ipak odlučila da se vrati u svoju zemlju i mogućnosti suvremenog svijeta zamijeni borbom za njegov komad ovdje gdje ni visokog predstavnika Christiana Schmidta ne shvataju ozbiljno kada zatraži sustavno finansiranje sedam institucija kulture značajnih za sve nas. Edina se čak i u našim uvjetima neumorno bavi umjetnošću, a Festival je osmislila kao platformu otvorenog dijaloga koji će inspirirati mlade žene da kroz razne životne teme - od politike i ekonomije preko kulture, medija, biznisa do blogerki - dobiju inspiraciju da se izbore za sebe i svoju okolinu, da potaknu promjene u korist boljitka društva i zajednice. Savremena žena je ambiciozna, hrabra i svako napredno društvo svoj ugled, domete i razvoj duguje upravo prilici koju su iskoristile pripadnice ljepšeg spola i pomogle da se izbori za mir, napredak i otvorenost, kako prema mladim generacijama, tako i prema drugim i drugačijim.

Bosna i Hercegovina ne oskudijeva u savremenim ženama, naše su naučnice, liječnice, privrednice, sportašice, rediteljice, umjetnice, aktivistice, brojne i uspješne, svojim su dometima obilježile područja kojim se bave, mnoge osvojile evropske i svjetske vrhove. Zašto smo onda kao društvo i zemlja tu gdje jesmo? Trideset godina nakon Daytona mi se opet nalazimo u krizi najvećoj od rata, jedina smo država Zapadnog Balkana koja odbija Plan rasta, velikodušnu briselsku ponudu namijenjenu regiji, koja instantno obezbjeđuje poklon-bon od 70 miliona eura i još otvara mogućnost za dvije milijarde koje bi u narednom periodu - bez ikakvih dilema - pomogle da svi mi osjetimo tračak boljeg života, dobijemo kvalitetniju infrastrukturu, ceste, škole, obnovimo vodovode, razvijemo poslovne zone, privučemo investitore, otvorimo radna mjesta, povećamo potrošnju i obezbijedimo bolji život i sebi i svojim najbližim. I to sve u času dok su na čelu naše države, na najvažnijim njezinim pozicijama, dvije savremene žene: Željka Cvijanović i Borjana Krišto. Ako je Cvijanović dio tročlanog Predsjedništva i sami vrh partije čiji šef i ovih dana iz voljene Rusije pljuje na sve evropsko, kako objasniti da je upravo Krišto - kao prva žena na premijerskoj funkciji, jer Vijeće ministara jeste državna vlada - institucionalna prepreka bosanskohercegovačkom Planu rasta?

François Delmas, ambasador Francuske u našoj zemlji, u Tuzli je otvorio panel Povjerenje i mir, prvi u seriji koji ova ambasada i Francuski institut kane organizirati diljem Bosne i Hercegovine. Ideja je animirati domaći svijet da bolje razumije kako prednosti evropskih integracija tako i prepreke, Festival savremene žene nije slučajno odabran za početak ovih razgovora, a panelistice su, naravno, namjerno rasvijetlile ulogu gospođe Krišto u antievropskoj ofanzivi. Moram priznati, debata je bila vrlo živa, možda i zahvaljujući moderatoru Srđanu Puhalu, s kojim smo se šalile kako eto i ženski razgovor moderira muškarac, a on nam uzvratio da i nije najsvjetliji primjerak svoje populacije, no čini mi se da je važno što smo se - uprkos preozbiljnoj temi - svi mogli i nasmijati. Kao i uvijek, Jadranku Miličević, direktoricu i suosnivačicu Fondacije Cure, vrijedi čuti jer vrvi primjerima hrabrih žena, žrtava rata, koje su smogle snage da se ne samo izbore za vlastitu egzistenciju već i aktivizmom budu primjeri pomirenja kako u samoj zemlji, tako i u relacijama sa susjedima koji su nas napadali. Nema dileme, rekla je Jadranka, Žene u crnom će i ove godine biti podrška Srebreničankama kako za 11. juli, tako i poslije. Nadira Škaljić Mingasson, generalna direktorica Stitch22, istakla je neophodnost ekonomskog osnaživanja žena, na čemu i sama predano radi, a Ivani Marić i meni ostao je težak zadatak da Tuzlankama, ali i gošćama iz regije i svijeta, objasnimo političke vizije Borjane Krišto.

Ivana je bila posve jasna: nema tu nikakve filozofije, Krišto radi samo ono što lider HDZ-a Dragan Čović želi. I nije jedina, žene u bosanskohercegovačkim političkim elitama uspješne su isključivo kada slijepo slijede voljene vođe. To je i recept uspjeha, napredak na partijskoj ljestvici i na funkcijama u vlasti izvediv je - i za muškarce i za žene u BiH - ukoliko su odani pobočnici nacionalnih lidera. Besima Borić je, recimo, primjer koji pokazuje da i nominalno građanskim partijama nedostaje senzibiliteta i demokracije: kao političarka sa stavom, doživljava progone i od svojih kolega, koji pak ne kriju divljenje populističkim (ne)djelima Benjamine Karić. Možda je bivša gradonačelnica Sarajeva i najbolji primjer uspješne političarke u BiH: dok je tražila posao, bila je antifašista, kad je iz studentske službe dobacila do funkcije, odlučila je ostati u fotelji - mišljenja nema, budžetski novac troši po vlastitom nahođenju, s vremena na vrijeme kupi baklava i cvijeća i dijeli ih ulicom. I napreduje. Zašto bi Borjana Krišto bila drugačija kad je i sama karijeru HDZ-ovom zastavom vezala za Čovića? Zato će prva premijerka BiH ostati upamćena kao žena koja se protiv djece ove zemlje borila svim sredstvima za hatar svoga šefa i njegovih nacionalističkih saveznika. Da bi budžeti ostali njihove prćije, a evropska budućnost naš san. Nju i ne dotiče to što je žena, jer za razliku od svih drugih žena, ona se ne mora dokazivati okolini, kolegama, porodici, ne mora raditi dvostruko više da bi bila uspješna. Jedinica njezine uspješnosti je Čović.