Osnovi talibanskog režima Afganistana

Nedavna kolumna Pavla Mijovića pod naslovom “I talibani plaču”, u kojoj autor, između ostalog, ukazuje na to da “…novi talibanski režim… nije uspio donijeti ljudsku sigurnost svojim građanima” te ističe “…potkapacitiranost talibana za ozbiljno upravljanje državom” podstakla me je da napišem ovaj tekst, koji je kratko kazivanje o osnovima talibanskog režima Afganistana.

Islamski Emirat Afganistan, kako glasi zvaničan naziv ove države, jedina je država islamskog svijeta koja nema pisani ustav, ni kodifikovani ni nekodifikovani. U nedostatku pisanog ustava, o organizaciji i funkcionisanju vlasti u Afganistanu može se govoriti na osnovu onoga što su talibani uspostavili u praksi. Afganistan je pod vladavinom talibana ustrojen kao unitarna i strogo centralizovana država teokratskog oblika vladavine, koncentrisane u rukama vrhovnog vođe (emira) i njegovih klerikalnih savjetnika, za koje se upotrebljava kolektivni pojam i termin “vođstvo”. Dakle, sva državna vlast koncentrisana je u rukama vrhovnog vođe, ali on ne može vladati bez barem savjetnika, za čije postojanje se osnov nalazi u Kur’anu, kao najvažnijem izvoru vršenja pravne i političke vlasti u Afganistanu. Naime, Kur’an u suri 3, ajet 159. te u suri 42, ajet 38. propisuje obavezu savjetovanja u obavljanju javnih poslova. Ovi propisi iz Kur’ana su osnov za postojanje parlamenata u islamskom svijetu, tzv. svijetu islamskog konstitucionalizma. Međutim, kako u Islamskom Emiratu Afganistana ne postoji parlament, to je ova kur’anska obaveza savjetovanja u obavljanju javnih poslova ispunjena tako što vrhovni vođa Afganistana (emir) ima svoje savjetnike.

Cijeli sistem vladanja i organizacije države u Afganistanu je autokratski i zasnovan je na šerijatskom pravu. Šef države je vrhovni vođa (emir) u čijim rukama je, kako smo rekli, koncentrisana sva vlast. I to ne samo ona na državnom nivou nego i vlast u lokalnim zajednicama. Vrhovni vođa je i vrhovni komandant oružanih snaga i vrhovni vjerski vođa Afganistana. U tom svojstvu on imenuje i razrješava i sve članove Savjeta ministara (vlade) Afganistana, nosioce pravosudnih funkcija, članove generalštaba, kao i zvaničnike pokrajinskih organa vlasti.

Svoju funkciju emir obavlja doživotno, a na nju ga imenuje (i sa iste ga može smijeniti) Nacionalno vijeće uleme koje je najviša vjerska vlast u Afganistanu. Nacionalno vijeće uleme je odgovorno da sve politike izvršne vlasti budu u skladu sa šerijatskim pravom i može poništiti bilo koju odluku vlade. Vrhovni vođa Afganistana odobrava ili stavlja veto na nacrte bilo kojeg zakona usvojenog u formi nacrta u kabinetu ministara, nakon što je svaki takav nacrt prethodno provjeren od Ministarstva pravde i prekontrolisan od posebnog komiteta za kontrolu njegove usklađenosti sa šerijatskim pravom. Vrhovni vođa se u obavljanju svoje funkcije savjetuje sa savjetodavnim vijećem, koje čini 4-6 članova.

Pored vrhovnog vođe postoji i institucija njegovog zamjenika. Imenuje ga vrhovni vođa na neodređeno vrijeme, sa zadatkom da ga zamjenjuje kada vrhovni vođa nije sposoban ili iz drugih razloga nije u mogućnosti da obavlja svoju funkciju.

Savjet ministara (vlada) Afganistana čine premijer, zamjenik premijera i ministri. Sve njih imenuje (na neodređeni period) i razrješava vrhovni vođa (emir) Afganistana. Savjet ministara ima 26 ministarstava odgovornih, svako u svom djelokrugu, za pripremu nacrta zakona koji, kako je rečeno, zatim prolaze pregled u Ministarstvu pravde i provjeru od posebnog komiteta radi kontrole njihove usklađenosti sa šerijatskim pravom. Nakon toga zakoni u formi nacrta dolaze vrhovnom vođi koji ih donosi kao zakone ili može staviti veto na njih. Ministarstva u Savjetu ministara su odgovorna za izvršavanje i primjenu zakona i drugih propisa, kao i za stanje u odgovarajućoj oblasti iz svog resora.

Pravosuđe u Afganistanu čine Vrhovni sud Afganistana, Apelacioni sud, prvostepeni sudovi (organizovani na nivoima okruga), Vojni sud, vojni sudovi u određenim zonama i pokrajinski vojni sudovi. Vojni sudovi su nadležni za sve predmete, odnosno pitanja koja se odnose na osoblje Ministarstva odbrane, Ministarstva unutrašnjih poslova i Generalni obavještajno-bezbjednosni direktorat. Sve sudije imenuje i razrješava vrhovni vođa.

U Afganistanu ne postoji politička autonomija, a ni lokalna samouprava onako kako je mi shvatamo ovdje kod nas. Umjesto toga, postoje pokrajinski guverneri i pokrajinska vijeća uleme, koje imenuje i smjenjuje vrhovni vođa Afganistana. Pokrajinska vijeća uleme nadgledaju pokrajinskog guvernera i administrativnu službu na pokrajinskom nivou, daju savjete pokrajinskim vladama (čije članove imenuje vrhovni vođa) te ukidaju svaku lokalnu politiku ili propis koji je suprotan islamu. Pokrajinska vijeća uleme imaju od 15 do 24 člana, imenovana iz reda vjerske uleme i plemenskih vođa. Administracija u pokrajinama se nalazi pod pokrajinskim vijećem uleme, ali pokrajinski guverner ima nadležnost da nadgleda rad te administracije. Na nivou pokrajina postoje odgovarajuća pokrajinska odjeljenja (departmani) koja obavljaju svakodnevne lokalne upravne poslove i službu. Ovi departmani su pokrajinske organizacione jedinice odgovarajućeg ministarstva u Savjetu ministara Afganistana. Međutim, i rukovodioce tih departmana imenuje vrhovni vođa Afganistana. S obzirom na to da vrhovni vođa Afganistana imenuje i razrješava lokalna vijeća uleme, pokrajinske guvernere i rukovodioce lokalnih upravnih departmana, jasno je da mu je time omogućena sva vlast i na lokalnom nivou. Sve to današnji Afganistan čini krajnje autoritarnom i strogo centralizovanom državom, vjerovatno najcentralizovanijom na svijetu.