Odsjaj Grenlanda na imanju u Bakincima
Kad je, nedavno, Aleksandar Vučić punovažno objavio da - ako Sjedinjene Države zauzmu Grenland - Srbija neće u rat, činilo se da nema dalje, da je to vrhunac samodopadnosti i umišljene balkanske veličine. Ali, nije dugo trebalo da se uvjerimo kako uvijek ima gore. Uostalom, zna se ko ne može da odoli takmičenju sa srbijanskim predsjednikom: predsjednik. Tako, naime, Milorada Dodika listom oslovljavaju medijski djelatnici pod njegovom paskom. Ili, što bi sam rekao Mati Đakoviću: pa i ti me tako zoveš! Domaćin “Teleringa” nije krio sreću, njegova naklonost osuđeniku iz Laktaša nikada nije dovedena u pitanje, niti ju je on krio, no prošle sedmice je uspio zasjeniti samog sebe: ne zna, Mate, nijednu zemlju na svijetu u kojoj se izbori održavaju svaka dva mjeseca! Osim ove.
No, barem smo saznali koje su reklamne svrhe predsjedničkog nastupa. Strogo vodeći računa da se ne pomenu ni razlozi, a kamoli povodi ponavljanja prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske na 136 biračkih mjesta, u 17 gradova i opština, zakazanih za 8. februar, i gost i domaćin dali su sve od sebe da svekoliki puk uvjere kako je to neka izdajničko-sarajevska ujdurma, dio dvodecenijske agresije na Republiku Srpsku - toliko, naime, Dodik bespoštedno brani entitet pokraden još u Daytonu. Kad je Mirovni sporazum u američkoj vojnoj bazi Wright-Patterson potpisan, mi smo - reče Dodik - držali 67 posto, 63 posto teritorija, a oni su htjeli sa 49 posto da nas ponize! Zato se on - prisjetio se - od 2006. bori da ispravi nepravdu, a s obzirom na to da je domaćin insistirao na tom prelomnom trenutku, gost nam je objasnio: do prosvjetljenja je došlo na njegovom imanju u Bakincima, kada je otjerao tadašnjeg američkog ambasadora Bonda. Ali baš zato ovi danas, iz Trumpove administracije, njemu (?!) kažu - pustite taj Dayton, to nas ne zanima, nas zanimaju samo hrišćani!
Nije rekao s kim to on razgovara iz Trumpova okruženja, ali s obzirom na to da spominje Cliforda Bonda, koji je umro prije skoro dvije godine, pa mu ne može proturječiti, treba makar podsjetiti da je Bond u Sarajevu, u Ambasadi SAD-a, služio do 2004, što će reći da predsjednik ili laže o tako bitnom trenutku svoje karijere, u kome je shvatio da mu SAD više ne mogu biti apsolutni politički mentor, čime se hvalio u isto ono vrijeme u kojem je punim plućima isticao da ni časa nije proveo u Vojsci RS-a na čijem su čelu bili zločinci Karadžić i Mladić, koji se sami trebaju predati Haagu, jer su teret srpskom narodu ili pak laže o Bondu. A ko zna, možda je cijeli igrokaz i osmišljen da se Srbi ne dosjete da je baš u to doba on na relaciji Banja Luka - Beograd ganjao svoju ronhill karijeru, a Bond ima prezime koje tako dobro zvuči da naprosto traži da se pohvališ kako si baš njega mršnuo!
Ne znam hoće li se CIKBiH posvetiti Dodikovoj zloupotrebi entitetskog javnog servisa za kampanju - uprkos jasnoj zabrani da se vodi u ovom periodu - u kojoj nije propustio izjasniti se o kandidatu združene opozicije, iako je nastojao o profesoru Branku Blanuši govoriti kao o predsjedniku SDS-a, apostrofirajući krivicu izdajnika s dr. Mladenom Ivanićem na čelu, koji mu je - iz nekog razloga - kriv za sve one poteze koje su on i SNSD povlačili u vrhu vlasti Bosne i Hercegovine. Naravno, čuli smo opet da BiH treba srušiti, pa čak i da je za to sve spremno, postoje zakoni, novi ustav, sve ima da se odluka donese jedne noći i samo objavi: Doviđenja, prijatno. Da, morali su se povući neki potezi, morali su se povući i neki zakoni, ali to sve skupa nema veze, to se pod okriljem noći lako vrati, objašnjavao je predsjednik, koji je i Bošnjake muslimane toplo posavjetovao: bolje im je, uostalom, da sami sebi prave državu.
Vrijeme od Daytona je izgubljeno naprosto zato što je čitava Evropa Srbima radila o glavi i to - vjerovali ili ne - braneći komunizam! Ljigavci po Bruxellesu - kako Dodik konstantno časti vrh Evropske unije - krivi su za prihvatanje avnojevskih granica bivše Jugoslavije, to je njihov neoprostiv grijeh, no ono okrilje noći će poslužiti da se ostvare ciljevi od kojih on i SNSD ne odustaju: Republika Srpska će ostvariti svoje pravo na samoopredjeljenje, proglasit će otcjepljenje od Bosne i Hercegovine i obznanit će samostalnost. Nema tog visokog predstavnika koji to može spriječiti, nema te lažljive Evrope, niti istih takvih njezinih dužnosnika u Sarajevu (“šta hoće lažljivi Soreca, on samo piše kolumne”) koji njemu mogu stati na put i spriječiti da sve bude gotovo za 48 sati. Znam da nije u duhu sreće i veselja koji nam je namijenio “Telering”, no teško je ne prisjetiti se kako je i aprila 1992. sve trebalo biti gotovo za jedan vikend, kada su Srbi iz Sarajeva pozvani da se sklone na najviše 48 sati. Svjestan je toga i predsjednik, pa kad zlokobno najavi - BiH će puknut k’o balon jedne noći - brže-bolje se ispravi, ustvari - ispuhat će!
A da se zna, predsjednika ni taj bazični Dayton više ne zanima, sve je to završena priča. Gost je svog domaćina toliko oduševio da se morao prisjetiti kako je jedan, onaj zagrebački analitičar, inače vrlo kritičan (ime mu niko nije razabrao, bit će zato što nije ni spomenuto) napisao kako je upravo Milorad Dodik najveći i najsposobniji političar na Balkanu! I neka niko ne brine za Srpsku nakon Dodika, jer predsjednik planira jahati politikom još 15-20 godina, valjda dok se oporave sve firme i poslovi s crnih lista, dok se proknjiže i uknjiže one vile i viletine, milioni, avioni i kamioni iz sive zone operu, a i vrati koješta iz Rusije, ako Kremlj dozvoli. O Sloveniji i gost i domaćin govore s podsmijehom, kako bi drugačije i pričali o najrazvijenijoj zemlji na Balkanu, za koju MMF cijeni prošlogodišnji BDP po glavi 37.178 dolara i koja ovog januara ima prosječnu neto plaću 1.627 eura (bruto je oko 2.591 euro), kad valja Srbima obećati državnu pekaru, kao vrhunski domet razvoja i blagostanja u entitetu!
A i nije za narod da dobro živi, može se opustiti, može poželjeti da više zarađuje, može - gluho bilo - početi planirati i svoja putovanja, svoje bolje automobile (svaka porodica ima više od jednog, izbrojao Dodik), a ne samo na televizorima gledati kako predsjednik leta i vozika se o narodnom trošku, jer je policija RS-a procijenila da to tako treba. Predsjednika valja čuvati i finansirati njegove putešestvije, on će malo u Izrael, poslije malo kod Orbana, pozvan je i da se pridruži američkom molitvenom doručku (čak dva kongresmena su ga zvala!), ali još nije donio odluku, datumi mu se baš ne uklapaju. No, jedva čeka da Trump uzme Grenland, došla maca na danska vratanca, tumači predsjednik koji zna da su Trump i Putin već sve dogovorili jer se Amerikanci boje da se Putin ne dogovori sa Evropom. I za Ukrajinu su svakako krivi komunisti i njihovo nasljeđe, ali i to je gotova priča, o svijetu danas odlučuju ljudi koje predsjednik cijeni - Trump, Putin i Xi, no da nema zabuna - Putin je najveći, s njim se čak ni Dodik ne poredi. No, s Trumpom je uporediv: čim je vidio da je izuzeo SAD iz 35 međunarodnih institucija, i sam se osjetio oslobođenim jer to je znak za RS! Zato Mile jedva čeka da se Grenland riješi, pa da i on krene u konačno rješenje jer onda više nema ni Evrope ni priče o vladavini prava. Nije rekao da se uzda u vladavinu sile, a nije ni trebao. S Grenlandom - kao signalom - uspio je nadmašiti Vučića i reći nam da ni ono što Srbija neće, predsjednik - da bi to ostao - hoće i ne libi se. I to - pozivajući se na Trumpa. Ne vjerujem da se američki predsjednik zamara latinskim - prošlost ga, reče i Dodik, uopće ne zanima - pa ni onom čuvenom quod licet Iovi, non licet bovi, što je dozvoljeno Jupiteru - nije volu. Ali se Trump upravo tako ponaša i sebe vidi kao Jupitera. Volovi se javljaju sami.