Od Mozambika do naših dana

Održane su još jedne (zatvorene) konsultacije o Bosni i Hercegovini u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija. Otvorio ih je Dmitry Polyanskiy, predstavnik Rusije, jer je njegova zemlja zatražila ovaj sastanak, da bi se - nakon što je okončan - obratio javnosti. Stavove Moskve znamo i Polyanskiy ih je uredno ponovio. A da bi se Vijeće sigurnosti - najbitnije tijelo UN-a i čuvar mira - sastalo, trebala je kriza. Živjeli smo je mjesecima, dok je Milorad Dodik hodao praćen svitom naoružane (para)policije, spremne početi rat ako SIPA postupi po nalogu Suda BiH i privede ga u sklopu istrage državnog Tužiteljstva zbog antiustavnog angažmana i pripreme secesionizma. Onda je osumnjičeni ispregovarao rješenje i pod okriljem noći, ruku pod ruku s direktorom OSABiH, ušetao u državni Sud, Tužiteljstvo ispričalo što ga traži, on kazao časni sude, ne ćutim se krivim, sutkinji se zakleo kako će se ubuduće odazivati na pozive i čiča-miča, gotova priča. Ekspresno je ukinuta potjernica, istraga traje, a lider SNSD-a je s leđa skinuo teret bjegunca od zakona, a i nadisao se sarajevskog zraka. Je li tad povjerovao kako će i drugostepena presuda po kojoj je dobio godinu zatvora i šest godina zabrane obnašanja političkih funkcija slično završiti, nije ni važno (ako jeste, onda je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić upravu kad kaže da je naivan), tek Apelacijsko vijeće Suda BiH potvrdilo je prvostepenu presudu i Dodik se našao u neobranom grožđu. Zato je krizu koja ugrožava mir valjalo nanovo podebljati, pa se posla dohvatio Igor Kalabuhov, ruski ambasador u Sarajevu, zaprijetio da je “opstanak BiH kao jedinstvene države na kocki”, jer je - veli - došao trenutak istine, a onda ga pogurala glasnogovornica Kremlja obećanjem kako će “Rusija koristiti sva sredstva koja su joj na raspolaganju da spriječi porast napetosti u BiH”?! Tako je stvoren razlog za konsultacije, koji je Kina, kao dokazani prijatelj Moskve, podržala, a koliko je Rusija ostala usamljena, nerado je obznanio i sam Polyanskiy, priznajući da je iza zatvorenih vrata bilo i oprečnih stavova.

Ambasador naše zemlje u UN-u dr. Zlatko Lagumdžija, koji je u New Yorku pratio konsultacije, posvjedočio je da se samo Rusija nije referirala na teritorijalni integritet i suverenitet BiH. Rusi su bili jedina članica Vijeća sigurnosti koja je negirala sudske presude, kazao je dr. Lagumdžija, uvjeren da je “pokušaj MBB osovine - Moskva, Beograd, Banja Luka - da po svaku cijenu, pa i kroz zloupotrebu Vijeća sigurnosti, krenu u spašavanje vojnika Dodika i ovaj put neslavno završio”. Lagumdžija ne spori da su Rusi ponovili Dodikovu mantru o OHR-u i visokom predstavniku, ali podsjeća na uzroke problema: kreatori srpskog sveta, kao nastavka projekata presuđenih u Haagu, već dvije godine intenzivno rade na secesionizmu i stvaraju krizu u BiH, protiv čega se naša zemlja bori upravo vladavinom prava i (blagovremenom) istinom, što u konkretnom slučaju znači dosljednu primjenu zakona i odluka CIK-a BiH, čiji su članovi jednoglasno Dodiku oduzeli mandat predsjednika RS-a. Osuđenik je - čulo se i u New Yorku - od Suda BiH već zatražio da mu kaznu zatvora preinači u novčanu (šta je njemu 36.000 KM?), a njegovi advokati ubrzano pišu Ustavnom sudu BiH, koji jedini može pravno intervenirati. Pri čemu i osuđenik i advokati drvljem i kamenjem zasipaju Ustavni sud BiH, naročito strane sudije, možda se i nadajući kako će ih svojim uvredama natjerati da mu izađu u susret.

No, nećemo se miješati u rad najviše sudske instance u BiH, pozabavit ćemo se Dodikovom haubicom, zaduženom za saniranje štete iz New Yorka: šefica Kluba poslanika SNSD-a u Parlamentu BiH Sanja Vulić, koja se proslavila izjavom da joj je Dodik Bog, u ime svog šefa i partije nalijepila je dr. Lagumdžiju, te se zadala dokazati kako Ruska Federacija, koja je jasno i dosljedno stala uz Republiku Srpsku, nije bila usamljena. A takozvano spašavanje vojnika Dodika postoji samo u glavama onih koji ne žele da shvate da se ovdje radi o principijelnoj borbi, kazala je za Srnui, napominjući - citiram - “da ni Kina, ni Brazil, ni Mozambik nisu podržali napade na legalno izabrane institucije Republike Srpske, niti su priznali legitimitet neizabranog visokog predstavnika, koji djeluje bez mandata Savjeta bezbjednosti”. Ni glasa o tome kako su to predstavnici Kine, Mozambika i Brazila u Vijeću sigurnosti osporili presudu Dodiku, ni slova o obavezama entiteta po Dejtonskom mirovnom sporazumu, ni imena ni prezimena makar jednog od predstavnika zemalja članica VS-a na koje se poziva. A kako će ih i biti? Kina jeste podržala ruski zahtjev za konsultacijama, ali nikada nije dovela u pitanje teritorijalni integritet i suverenitet BiH, ma šta o tome mislili Dodik i njegove verbalne artiljerije. S Mozambikom i Brazilom je malo kompliciranije. Savjet bezbjednosti ima 15 članica, od kojih je pet stalnih – Francuska, Velika Britanija, SAD, Kina i Rusija – a 10 se bira na period od dvije godine i to tako da se svake godine smjenjuje po pet članica. Od 1. januara 2025, Sloveniji, Alžiru, Gvajani, Južnoj Koreji i Sijera Leoneu pridružile su se Grčka, Danska, Pakistan, Panama i Somalija. Čak i Sanja Vulić zna brojati i čitati, pa osim ako vjeruje da je njezin Bog proširio Vijeće sigurnosti UN-a na 17 članica, pozivanje na Mozambik i Brazil su em čista laž, em ilustracija kako zamišlja (svjetsku) politiku, šta misli o biračima SNSD-a, ali i kompletnom srpskom svetu. Ona, dakle, duboko vjeruje da je u politici sve dozvoljeno, pa čak i izmišljati članice Vijeća sigurnosti. Još gore, ona duboko vjeruje da su birači SNSD-a i poklonici Milorada Dodika toliko neinformisani, da ne kažem zaglupljeni, da sve što im on i njegovi trbuhozborci izuste, prihvataju kao svetu knjigu, onu na kojoj Dodik, Vučić i Porfirije grade jezgro srpskog sveta s ove i one strane Drine. Naravno, svi oni koji su ovoj profesorici razredne nastave blagonaklono sugerirali da se vrati u školsku klupu, malo uveseljeni, a više zgroženi neznanjem i neinformiranošću državne poslanice i još šefice parlamentarnog kluba, mogu računati na odmazdu. Zagrmiće glas iz Laktaša, koji joj je i povjerio misiju dokazivanja da nije on kriv i osuđen, već da je na sonu presuda srpskom narodu i hrišćanskim vrijednostima.

I gle čuda: ni 24 sata kasnije, ukaza se Sanjin Bog i prosvijetli nas iz dubine svojih laktaških dvora. Ovo je obračun muslimana s kršćanima, reče i posegnu za novim referendumima. No, kako su se Srbi u RS-u već izjašnjavali na jednom, koji je preko noći postao anketa, a onaj o Sudu i Tužiteljstvu BiH naprasno je povučen, i Dodiku je jasno da valja ići dalje. Pitanje prihvataju li odluke Apelacijskog suda BiH mogla bi iskoristiti opozicija i praviti viceve o njemu, pa je Dodik sa sve RTRS-a najavio svoja očekivanja o “velikom da”, sugerirajući da će to biti izjašnjavanje o statusu entiteta. “Ovaj put ili će se RS dovoljno distancirati od Sarajeva... ili RS-a doista neće biti”, kazao je i zaključio da su problem muslimani i Josip Broz Tito, koji ih je u bivšoj SFRJ priznao kao naciju?! Nije stao na uvredama muslimana i muslimanki (opet je izvrijeđao sutkinju Senu Uzunović), već je glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH Milanka Kajganića nazvao gadom, a britanskog ministra vanjskih poslova Davida Lammyja crncem (valjda zato što London nije podržao Mozambik i Brazil u Vijeću sigurnosti?!) i zapravo potvrdio snagu nastupa pakistanskog predstavnika u UN-u koji je - prije koju noć u New Yorku - upravo na Dodikovom jeziku mržnje prema muslimanima u BiH, ukazao ko je stvarna prijetnja miru na Balkanu, podsjećajući da je na sličnoj retorici i planulo devedesetih. Njega ni Dodik ni Vulić ne spominju, ona valjda još pomalo miješa Pakistan i Mozambik, a on se sav okrenuo najavljenom susretu Donalda Trumpa i Vladimira Putina. Na kojem će se debatirati o njegovoj presudi, EU koja je postala ozbiljan problem, militarizaciji Njemačke, pa ako pretekne vremena, i o Ukrajini. Pod razno.