Od Drogbinog legendarnog poziva na mir do organizacije AFCON-a: Obala Slonovače je prešla dug put
Najveći momenat dosadašnje fudbalske historije, Obala Slonovače je doživjela 8. oktobra 2005. godine, kada je pobjedom nad Sudanom osigurala prvi plasman na Svjetsko prvenstvo u historiji.
Bio je to poetski momenat, stvari su se jednostavno posložile tako da ovaj datum i događaj iz više razloga ostane zauvijek upamćen u zemlji koja je u tom momentu bila razbijena građanskim ratom i praktično podijeljena na pobunjenički sjever i vladi lojalni jug. Obala Slonovače je trebala pobjedu nad Sudanom, a da istovremeno Kamerun ne uspije pobijediti Egipat. Drogba i društvo ispunili su svoj dio posla, lako su pobijedili Sudan, a rezultat u utakmici Kameruna i Egipta bio je 1:1. Igrači Obale Slonovače, okupljeni oko radioprijemnika, slušali su izvještaj iz Kameruna, kada je za domaćina u sudijskoj nadoknadi dosuđen jedanaesterac.
Drogbin legendarni poziv
Eventualnim golom Kamerunaca, Obala Slonovače ne bi se plasirala na turnir u Njemačkoj i ostao bi to još jedan tragičan događaj u novijoj historiji zemlje koja je ionako bila opterećena tragedijama. No, sudbina je htjela da tragediju ovaj put doživi Kamerun, a da tragičar bude Pierre Wome, koji je pogodio stativu u Yaoundeu, te tako Obalu Slonovače poslao na prvi Mundijal u historiji.
Didier Drogba, najveće ime u historiji fudbala Obale Slonovače, protiv Sudana nije dao gol. No, više nego iko drugi, postao je simbol najvećeg uspjeha u historiji svoje zemlje, zbog onoga što je uradio nakon što je postalo jasno da Obala Slonovače ide na prvenstvo.
"Muškarci i žene Obale Slonovače, sa sjevera, juga, centra i zapada zemlje, danas smo dokazali da svi stanovnici naše zemlje mogu koegzistirati i igrati zajedno sa jedinstvenim ciljem – plasmanom na Svjetsko prvenstvo. Obećali smo da će naše slavlje ujediniti cijelu naciju, a sada padamo na koljena i molimo vas sljedeće. Jedna zemlja u Africi koja je toliko bogata ne smije otići u rat i haos. Molimo vas na koljenima, spustite oružje i održite izbore", poručio je Drogba.
Drogbini reprezentativni saigrači su svi pali na koljena dok je držao govor, šaljući tako jasnu poruku o iskrenosti svojih molbi, a kasnije su ustali i zajedno pjevali da ne žele rat, te tražili od sukobljenih strana da spuste oružje.
Rat je zaista kratkotrajno stao zbog Svjetskog prvenstva i zbog Drogbe i drugih reprezentativaca Obale Slonovače, mada sukob nije riješen. Kao vrlo uticajna figura, Didier Drogba je 2007. godine insistirao da meč protiv Madagaskara bude odigran na pobunjeničkom sjeveru, u gradu Bouake, a nakon pobjede od 5:0, Drogba se družio sa zadovoljnim pobunjenicima, od kojih su neki pozirali za fotografije naoružani širokim osmijehom, ali i automatskim puškama. Čitav događaj smatran je velikim uspjehom u ujedinjenju sukobljenih strana pod jedinstvenim identitetom Obale Slonovače.
Nije Drogba čudotvorac, i njegova intervencija nakratko je zaustavila Prvi građanski rat u Obali Slonovače, koji međutim tada nije okončan, a nekoliko godina kasnije uslijedio je i drugi, doduše obimom nešto manje brutalan, ali svejedno vrlo destruktivan za ovu nekadašnju francusku koloniju.
Ta su vremena, međutim, dobrim dijelom iza Obale Slonovače. Nekadašnji vođa pobunjenika Alassane Outtara, podržan od strane najvećeg dijela svijeta kao stvarni pobjednik izbora 2010. godine protiv dotadašnjeg predsjednika Laurenta Gbagboa, sada drži neupitnu vlast i polako zaustavlja demokratske procese za koje se borio kada je bio žestoka opozicija Gbagbou. Međutim, iako je država još uvijek na ivici konflikta, sukob je puno više pretvoren u politički, bez obzira na povremene oružane incidente. Zemlja se ipak kreće naprijed, makar koraci bili i prespori u odnosu na one koje je zamišljao Didier Drogba 2005. godine.
Obala Slonovače se nedavno zadužila kod Međunarodnog monetarnog fonda u iznosu od tri i po milijarde dolara, a jedan od osnovnih razloga za ovo zaduženje je organizacija Afričkog kupa nacija, koji je u subotu započeo u ovoj zemlji.
Prema tvrdnjama vlade Obale Slonovače, preko milijardu dolara je investirano direktno u infrastrukturu vezanu za održavanje turnira, a dok brojni kritičari ovakvih odluka smatraju da megalomanski projekti ne priliče tako siromašnim zemljama, iz Obale Slonovače tvrde da ciljevi nisu direktan profit od samog turnira, koliko izmjena svjetske percepcije Obale Slonovače kao razrušene, podijeljene, siromašne i tužne i beznadežne zemlje. Naravno, još bitniji cilj od toga jeste vraćanje nade i osjećaja ponosa milionima stanovnika ove zemlje koji žive u siromaštvu da za njih i njihovu zemlju slijede bolji dani.
Pored izgradnje tri nova i obnove nacionalnog stadiona, izgrađene su širom zemlje desetine trening centara, obnovljeni su aerodromi i bolnice, kao i putna infrastruktura. Sve to ima za cilj da Obalu Slonovače pozicionira kao pionira u uvezivanju Zapadne Afrike i kao centar za održavanje brojnih sportskih događaja u budućnosti, afričkih ali i interkontinentalnih.
Obala Slonovače je jedna od najbrže rastućih ekonomija svijeta, što nije iznenađujuće uzme li se u obzir koliko je zemlja bila nerazvijena, ili preciznije rečeno, uništena kolonijalizmom i kasnije destruktivnim građanskim ratovima. Međutim, radi se o državi koja ima nevjerovatne resurse i čija su joj prirodna bogatstva u konačnici dala i ime. Nažalost, baš kao što su eksploatisana brojna druga bogatstva, tako su i populacije afričkih slonova eksploatacijom dovedene do minimuma, a u nekim zonama čak i do istrebljenja, pa Obala Slonovače danas ima tek negdje oko 500 slonova, mada procjene o njihovom broju variraju. Sve su, međutim, izuzetno pesimistične.
Vlasti su već preduzele brojne korake u nastojanju da spase slonove kao nacionalni simbol, ali ubrzana urbanizacija i deforestacija kao temelj za proširenje plantaža kakaa (Obala Slonovače je njegov najveći svjetski izvoznik), stavljaju čelnike zemlje u nezgodnu poziciju, jer moraju vagati između protekcije jednog od nacionalnih simbola, onoga što zemlji u neku ruku i daje identitet i ubrzavanja ekonomskog rasta, koji je zemlji potreban.
Zato se i održavanje Kupa nacija smatra određenim pomakom u dobrom pravcu, jer će proširiti portfolio onoga što Obala Slonovače može ponuditi i to neće biti više samo kakao i ilegalna slonovača.
Mijenjanje imidža
Resursima bogata zemlja upala je u pravu fudbalsku groznicu i prve impresije onih koji su posjetili Obalu Slonovače otkad je počeo turnir, ma sa kojeg kontinenta da dolaze, i više su nego pozitivne, a mnogi govore o iskustvu koje im zapadni svijet jednostavno ne može ponuditi.
Uspije li fudbal pozicionirati Obalu Slonovače na mapu kao zemlju vrijednu za posjetiti, bogate historije, ponosnih ljudi i nevjerovatnih prirodnih bogatstava, onda će to biti još jedan trijumf najvažnije sporedne stvari na svijetu, kako mu volimo tepati. O samom fudbalu smo, doduše, u ovom tekstu najmanje govorili, ali njegov uticaj je takav da ima i drugu dimenziju, puno značajniju od onoga što se dešava isključivo na terenu. Ima li boljeg primjera za to od Obale Slonovače?