Nova godina, stari problemi

Svaka padavina u Bosni i Hercegovini stanovništvu je stres, panika i zabrinutost. Ušli smo u novu godinu, ali staru po običaju nismo dobro pospremili. Nakon snijega i poledica, dolaze jugo, otapanje i poplave. Nakon poplava svi rade na saniranju štete i još se time hvale. Niko ne radi na prevenciji i rješenju problema.

Jedan januarski vikend 2026. godine u BiH ostaće upamćen po običnoj kiši, otapanju snijega i leda koji je prethodno trebao biti očišćen, a nije. Već nakon nekoliko sati od početka padavina upućuju se apeli i molbe za pomoć.

Zaglavljeni automobili, poplavljena zemljišta, kuće, a ovaj put i neke od glavnih saobraćajnica. Borba na svim frontovima. Odzvanjaju kišne kapi cestom, a ljudi više kao da nemaju snage govoriti.

Pokoji uzdah i pogled prema nebu, kao da se mole da kiša prestane padati. Ne može više pod kožu. Godinama se apeluje u istim dijelovima grada. Svi obećavaju, slikaju se, daju poneku šturu izjavu, potom nestanu.

Uz obilne padavine dolaze i drugi problemi, pa je tako ovaj put kompletna jedna općina ostala bez napajanja električnom energijom. Vogošća i njeni stanovnici bili su prisiljeni u mraku se boriti s poplavama, a potom se vratiti u hladne domove, jer sve je usko povezano. S nestankom struje većina nema ni grijanja.

Jedna od saobraćajnica koja povezuje ovu općinu sa gradom bila je blokirana nekoliko sati jer se izlila voda pa je cesta pretvorena u bazen s blatom, muljem i svim što su donijeli kiša, topljenje snijega i velike količine pijeska. Borba je trajala gotovo cijelu noć kako stanovništva, tako uposlenih u Civilnoj zaštiti, a u pomoć su stigli i vatrogasci.

Sutradan saniranje i zbrajanje štete. U Buča Potoku podvožnjak sa svakom padavina začepljen i neprohodan. To je tako već godinama. Pročitah negdje kako se mole nadležni da ovaj dio grada upišu na UNESCO-ovu listu zaštićenih, jer koliko plavi i niko ništa ne poduzima - red je da se barem na taj način zaštiti.

U Jablanici stanje kao u starim filmovima strave. Još nisu sanirane štete od prijašnjih poplava, još se ljudi nisu vratili svojim kućama ni oporavili od tragedije u kojoj su stradali njihovi najmiliji, komšije i prijatelji. Sutradan opet obećanje učinit ćemo sve da se ne ponovi i da se ljudima pomogne. Onda nastupa nekoliko dana tišine i pojeo vuk magarca.

Februar je pred nama, a ne zaboravimo da su nas dva puta do sada zadesile velike snježne padavine baš u tom mjesecu. Hoćemo li opet samo apelovati i ne poduzimati ništa? Hoćemo li opet samo zbrajati štetu nakon nesreće i moliti se da ne bude ljudskih žrtava? Ovaj put imali smo sreće, barem niko nije stradao, ali da smo opet zakazali, ne možemo poreći.