Nevjestina noć

Prije sedam i pol stoljeća, u seldžučkoj prijestolnici Konji, ukopan je Muhammed. Istok poznaje običaje koji propisuju da se veliki umovi nazivaju počasnim imenima. U znak štovanja njihovih djela. Ugledno ime našeg junaka bilo je Dželaluddin Rumi, Hazreti Mevlana. Duhovni prvak, perzijski pjesnik i učenjak. Začetnik derviškog reda mevlevija i autor čudesne Mesnevije. Podijeljena je u šest džiltova sa dvadeset i šest hiljada stihova. Za nju se kaže da je “srž Kur’ana”. Puna je moralnih, filosofskih, mističkih i historijskih crtica. Diktirao ju je četrnaest godina. Zapisivao ju je Husamuddin. Za Rumija se kaže da Knjigu ima, a poslanik nije.

Preseljenje ovog mislioca 17. decembra 1273. obilježava se kao Nevjestina noć. Na perzijskom Šebi-arus. UNESCO je 1974. proglasio godinom Hazreti Mevlane. Također, na prijedlog Afganistana, Irana i Turske ista je organizacija i 2007. proglasila njegovom godinom. Od 1995. UNESCO je datum Mevlanine smrti uzeo kao spomendan.

U Turskoj se Šebi-arus obilježava od 1955. Najveličanstvenija je to ceremonija. Održava se u Konji. Tu je Dželaluddin Rumi živio i držao predavanja. U Sarajevu se Noć nevjeste obilježava od 1957. Prve materijale o načinu proslave donio je Abdurrahman Mehmed Bekče. Ondašnji savjetnik u Vrhovnom islamskom starješinstvu u Makedoniji.

U početku je sarajevsko obilježavanje proticalo u prepisanom gazelu Šebi-arus Mujage Merhemića. Napisan u pet stihova. Ušli su u bosansku književnost kroz roman “Derviš i smrt” Meše Selimovića. U gazelu je Dželaluddin Rumi opisao prelaz sa dunjaluka na ahiret. Smrt je vidio kao povratak svom porijeklu. Povratak Allahu. Nije to nestajanje, već putovanje ka Bogu.

Do 1970. koristio se Merhemićev prijepis gazela, da bi se onda preko iranskog veleposlanstva na hediju dobila knjiga Univerziteta u Teheranu Kulliyati Šems. Tu se nalazio kompletan spomenuti gazel s devet stihova.

Poslije čitanja Šebi-arusa nastupa izlaganje referata i učenje ilahija. Naposljetku se prouči hatma-dova pred duše umrlih mesnevihana: reisu-l-uleme Mehmeda Džemaluddina ef. Čauševića, hadži Mujage Merhemića, šejha Fejzullaha Hadžibajrića i hafiza Halida ef. Hadžimulića. Običaj hatma-dove je prvi put uveden 1968. Noć nevjeste je tada padala na isti datum s Lejletu-l-kadrom. Sve se završava zikrom.

Obilježavanje preseljenja Hazreti Mevlane se 1957. i 1958. održalo u domu hadži Mujage Merhemića. Ožujka 1959. on je umro. No, sljedeće dvije godine akademija je ipak održavana u njegovoj kući. Naredne tri godine Šebi-arus se obilježavao u džamiji Čokadži hadži Sulejman (Jedileri); 1964. u Nakšibendijskoj tekiji Nadmlini; od 1965. do 1967. u džamiji Vekil-harč hadži Mustafe (Hadžijska); 1968. u kući hafize Mula‑hanume; 1969. u Hadži Sinanovoj tekiji; 1970. opet u džamiji Jedileri. Osam sljedećih godina u Ferhadiji džamiji, da bi od 1979. do 1981. proslava bivala u Hadži Sinanovoj tekiji. U Kučuk-ćatib džamiji (Nadmlini) održavala se ceremonija u narednih devet godina. U džamiji Hadži Omera Žetice (Nakšibendijska tekija Potok) Nevjestina noć se održava od 1991. godine pa sve do današnjih dana.

Najstarije sjećanje na Dželaludina Rumija u šeher-Sarajevu datira od izgradnje Tekije na Bembaši. Podignuta je za potrebe mevlevija. Njenim rušenjem 1957. u znak sjećanja na ovog derviškog pira ostala je samo u nasljeđe Mesnevija. Preko nje i Šebi-arus.

Dervišku je kuću, kao i samo Sarajevo, podigao Isa-beg Ishaković. No, u Vakufnami bosanskog glavnog grada, a koju je sročio ovaj dobrotvor 1462. godine, ne pominje se izričito Mesnevija. Ukazuje se na nju u skopskom dokumentu istog vakifa, godinu kasnije. Zato je Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević Mesneviju prvobitno započeo kazivati u bembaškoj zaviji. Kasnije ju je prenio u kuću Merhemića. Mujaga je za te prilike napravio jednu prostoriju. Služila je kao dershana. Iznad vrata imala je napisan stih na perzijskom. Nije to bilo neuobičajno i za neke tekije: “Ko god ovdje dođe manjkav (u odgoju), ovdje će otkloniti taj nedostatak.”

Kada je Čaušević bio ustoličavan za reisu-l-ulemu 1914, šejh mevlevijskog tarikata Ruhi ef. Šehović, zajedno sa svojim dervišima, sudjelovao je u programu. Bilo je to priznanje bembaške tekije svome mesnevihanu. Onome koji ima pravo tumačiti Rumijevo kapitalno djelo. Kao podsjećanje na čin uvođenja osmanskog sultana za halifu, od glavnog mevlevijskog šejha, Čelebi-efendije iz Konje.

Kada je Husein Mejkeda, ambasador Irana u Jugoslaviji, posjetio bosansku prijestolnicu 1958, zijaretio je i hadži Mujagu Merhemića. Interesovao se diplomata za njegovanje iranistike u Bosni i Hercegovini. Pahlavijskom je veleposlanstvu docnije predata pjesma na perzijskom jeziku. Posvećena Šahinšahu. Spjevana povodom posjete Muhameda Reze Beogradu 1966. Spomenute su i veze Sarajeva i Irana preko klasične književnosti. Perzijski se jezik zapravo vezao za naš šeher upravo preko Hazreti Mevlane.