Dukić oštro kritikuje parlamentarce BiH zbog ogromnih primanja – 3,65 miliona KM za devet mjeseci 2025. godine – uprkos njihovom neradu, blokadama i skandalima u Parlamentu. On kroz sarkazam i poređenje s penzionerskim primanjima ističe moralnu i socijalnu nepravdu, naglašavajući koliko su privilegije političara udaljene od stvarnosti običnih građana./Benjamin Krnić
Foto: Benjamin Krnić/Oslobođenje

Neki grabe i kapom i šakom

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Zatekoh se u društvu nevelike grupe svojih vršnjaka i, uglavnom, istomišljenika, kad je o socijalnom statusu i svjetonazoru riječ, ponesenih raspravom o podacima koje je ovih dana objavio Faktor.ba – o pravoj hrpi od 3,65 miliona KM (više od 400.000 mjesečno), koliko su poslanici i delegati oba doma Parlamenta BiH uzeli za devet mjeseci 2025. godine. Uz naš konsenzusom usvojen stav o tome da se radi o – čast rijetkim izuzecima – epskom grabežu za mukotrpan nerad, blokade, provokacije, uvrede, primitivizam i ispade, zaključismo da to nije iznenađenje, niti novina, jer se uporno godinama ponavlja, ali nam nikako ne ide u (sijede) glave istrajavanje na tolikoj količini debelokoštva, neosjećaja za mjeru, pa i amorala, ako ćemo do kraja otvoreno, u socijalnim, političkim, ekonomskim i opštim (ne)prilikama koje stoički trpimo.

A evo i zašto taj zaključak: zvanični podaci Generalnog sektretarijata Parlamenta BiH (Generalni sekretarijata Vijeća ministara, sa Robertom Vidovićem na čelu, te podatke je uskratio) od januara do kraja septembra ove godine, malo koji parlamentarac je uzeo manje od 6.000 KM, ne hajući za to što to nije zarada, već školski primjer uzimanja, pogotovo u Domu naroda, koji je, u vaktu predsjedavanja Nikole Špirića i uz srdačnu pomoć HDZ-a, rijetko koju sjednicu završio, samo da izbjegne svoju i smjenu SNSD-ovih ministara; od 56 poslanika i delegata (izuzev Marinka Čavare, čiji račun je blokiran zbog “nagrade” američkom crnom listom), najbolje je prošao džep SDA-ovog poslanika Denijala Tulumovića, sa 108.831 (sve u KM-ovima), u šta ide i otpremnina od 34.776, a zatim slijede najplaćeniji HDZ-ovi Predrag Kožul sa 72.578 i Slavko Matić sa 70.187, SNSD-ovi Obren Petrović sa 69.048 i Ljubica Miljanović 69.287, te Šemsudin Mehmedović iz Naprijed sa 69.484. Ni delegati Doma naroda se ne mogu požaliti, pogotovo HDZ-ovi Dragan Čović sa 71.589 i Zdenko Ćosić sa 69.484, kao i SNSD-ov Nikola Špirić sa 70.632 KM.

Uz prosjek od 6.000 KM, parlamentarci imaju i po 900 KM paušala mjesečno, a ne manjka im ni topli obrok, naknada za prevoz i odvojeni život, pa prosječno izađu na 7.700 svakog mjeseca, plus brižan odnos i kroz julski regres za odmor od 631,50 KM. Ni to nije sve: 34 parlamentarca se nisu libila da uzmu dnevnice i troškove upotrebe vlastitog vozila, na šta ide dodatnih prosječno 2.000 KM za devet mjeseci, plus još toliko za gorivo. Omiljen izum, šta god to značilo, je “obilazak izborne baze”, za šta je delegat HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović uredno uzeo 3.600, HDZ-ovi poslanici Darijana Filipović, Predrag Kožul i Slavko Matić, te SNSD-ov delegat Radovan Kovačević po 2.000, kao i Zlatko Miletić 1.800, SDS-ov delegat Želimir Nešković 2.400, SNSD-ov Sredoje Nović 2.000, HDZ-ova Marina Pendeš 4.000, PDP-ov Nenad Vuković 2.400, obavezni Nikola Špirić sa 2.000 i HDZ-ovi Zdenko Ćosić i Dragan Čović sa po 3.600 KM.

Od ukupno 42, samo četiri poslanika nisu profesionalno zaposlena u Parlamentu, nemaju platu, ali im pripada razlika između onoga što dobijaju na radnom mjestu i onoga što bi imali kao profesionalci: NES-ov Jasmin Emrić ima razliku je 4.467, SNSD-ovi Miroslav Vujičić 3.084 i Milorad Kojić 4.533 i Milan Petković iz Ujedinjene srpske 4.457 KM. Uz to, sljeduje ih, naravno, i po 900 KM paušala svakog mjeseca.

Uspijevajući nekako progutati ovu gomilu brojki, uz prateće rizike po krvni pritisak i srčani ritam nekih od nas, članovi grupe u kojoj sam se zadesio, nisu se, međutim, zadržali samo na konstatovanju fakata. Jedan do nas je namah uporedio ove s ciframa koje nekako po inerciji idu s njima – iznosima penzija i položaju penzionera, konkretno u Federaciji. Prema zvaničnim podacima, za septembar je na tu stavku otišlo 314,5 miliona KM za 461.857 korisnika, kako birokratija bešćutno naziva penzionere. Najniža penzija je iznosila 599,28, zagarantovana 715,21, a najviša 2.996,40 KM. Jedan od učesnika ove naše debate nemoćno je, ali ne i pogrešno primijetio da očigledno državni parlamentarci prosječno mjesečno uzimaju 10 najnižih, 8 zagarantovanih i 2 najviše penzije u Federaciji, potkrepljujući to pitanjem “Znači li to da parlamentarci baš toliko državi više vrijede i na većoj su cijeni od penzionera”?

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Odgovor mu nismo dali, jer se on podrazumijeva, bode oči. A onda se, uz jedini izlaz u ironiji i sarkazmu, javio jedan od nas:

- Briga mi je, ljudi, kako oni, jadni, potroše tolike pare... Nije to lako, dobiješ brdo maraka, pa ne gledaš na cijene hrane, lijekova, režija... Koliko god da koštaju, pretekne ti, ostane nešto i za nekretnine ili štednju...

Na to niko od nas iz društva ništa rekao. Osim, nakon nekoliko minuta mučne tišine i neimanja snage za to da se išta kaže, što je jedan od nas nabrzinu, a bez problema, izračunao da većina parlamentaraca za četiri godine mandata ugrabi (i kapom i šakom) između 350.000 i 400.000 KM. Naplaćujući – iz naših džepova, ne zaboravimo! – svoj uspješan i plodan nerad i blamažu države i nas koji ih za to nismo birali.