Ne zaboravite, mašta može svašta
Kako i koliko je preteško sanirati štetu nanijetu lijekovima za liječenje raka, znaju oni kojima i poslije godinu, dvije, tri... pet godina samo preko noći otpadnu nokti. Ili oni koji se bez kratkog predaha ne mogu popeti na drugi sprat jer je srce oštećeno kemoterapijama. Znaju i oni koji su popili cisternu sirutke da očiste jetru koja je uvijek masna, oteknuta, slabije radi i nisu uspjeli. Rovovske bitke biju i oni koji su dobili problem sa desnima, zubima, bubrezima, kožom... sa svime što su citostatici i hormonalna terapija nagrizli ganjajući ćelije raka po slabašnim, iscrpljenim tijelima.
Nemoguće je da u neko doba ne počnete maštati, sanjati, ali ne najnoviji model automobila, destinaciju za odmor, haljinu ili sandale, nego maštaš o novom, savremenom, pametnom lijeku. Onome koji će nasmrt ubiti rak, ali samo njega. A sačuvat će ostatak vašeg tijela i uma. Vrlo brzo nakon terapije izgledaš i osjećaš se kao da nikada nisi zakoračio na ovaj trnoviti put liječenja teške bolesti. Sigurniji si u uspjeh. Sigurniji si u preživljavanje, jer znaš da si poduzeo sve što imaš na raspolaganju i da si poduzeo na vrijeme.
Maštamo i da su oni koji donose i pišu odluke, zakone, pravilnike svjesni svakog napisanog slova, pa ih i primjenjuju.
Ali, od mašte se ne živi, ne preživljava i ne liječi. Stvarnost nas ošamari čim zakoračimo izvan tog, za nas u Bosni i Hercegovini, izmišljenog svijeta. Jer, posljednji put su novi lijekovi za onkološke pacijente u BiH odobreni prije sedam godina. Od tada do danas je na svjetsko tržište izašlo barem 777 novih lijekova. Ali, hiljade onkoloških pacijenata nisu bile dovoljan razlog našoj vlasti da natjeraju odgovorne da sjednu i barem jednom godišnje na listu uvedu nove lijekove.
I nije samo lista problem, problem su i lijekovi koji nisu na listi, koje bi pacijent sam kupovao i koje sami kupujemo van BiH jer procedura registracije u BiH traje, traje, traje....
I dok mjesecima čekamo na registraciju brojnih čarobnih lijekova, koji se upotrebljavaju na svjetskom tržištu godinama, koji daju odlične rezultate kod naših pacijenata koji od vlastitih sredstava odlaze u kliničke centre širom Evrope i primaju taj lijek, pa plaćaju let, apliciranje lijeka, lijek, prenoćište... nama na tržište, preko noći ulaze lijekovi koji nisu prošli adekvatne kontrole. Tako smo nedavno počašćeni informacijom da je u BiH ušao lijek iz Hong Konga koji nije odobren ni u Evropi ni u SAD-u, jer za razliku od EU, BiH može nabavljati i lijekove izvan evropskog tržišta. Šok, strah, nevjerica, panika nas svako malo ošamare i probude iz sna o normalnoj državi. Ne državi koja voli svoje građane, koja brine o svojim građanima, koja ih štiti i na koju se mogu osloniti, nego samo na normalnu državu.
Najtužnije je i što niko ništa ne pita onkologe, one koji su sa nama na prvoj liniji odbrane, koji su nam sidro i uže za koje se držimo kada se tlo pod nogama pomjeri, nestane. Ali, iako ih niko ništa ne pita, oni reaguju, upozoravaju, vape, vrište. Onkolozi tvrde da su studije pokazale da ovi lijekovi ne prolaze istu kontrolu proizvodnje, ne prolaze kliničke studije, u većini slučajeva nisu upoređivani sa originalnim lijekom ili biosimilarom. Onkolozi, zapravo, ne znaju šta dobijaju i čime liječe pacijente. I pacijenti su jasni i glasni da ne žele biti pokusni kunići, odnosno oni koji su zbog neadekvatnog i nepravovremenog liječenja ne samo prepušteni sami sebi nego evo sada smo i žrtvovani za nečije studije, rezultate, ulazak na tržište, širenje tržišta, posla, povećanje zarade. Ne želimo biti oni koje je vlast posljednjih 20 i više godina za ruku, uz osmijeh, lagano, bez srkleta, nervoze i sekiracije svojim nečinjenjem, nehtijenjem i neželjom dovela pred liticu, masovnu grobnicu i sada nas jedno po jedno guraju u ambis.
Mi nismo pokusni kunići, mi smo ljudi. Mi nismo eksperiment, mi smo nečija djeca, supružnici, roditelji, kolege, prijatelji. Iako nas zbog dijagnoze smatrate mrtvacima, pa vam je svejedno hoćete li nas i čime uopće liječiti, varate se. Mi smo živi, o itekako živi. Za svaki novi dan se držimo čvrsto, jako, i nogama i rukama i dušom i srcem, i maštom i snovima, i željom i nadom. Ne zaboravite, mašta može svašta.