ELDAR DIZDAREVIĆ: Ne piše nam se dobro, ma šta rekli političari

Bliže se opšti izbori u Bosni i Hercegovini, a izborna kampanja je zvanično počela 4. septembra. Sve političke opcije u svojim izjavama pozivaju se na “velike” ekonomske uspjehe za vrijeme svog mandata. Naprimjer, mi smo smanjili nezaposlenost, mi smo povećali bruto proizvod i tako dalje. I svi su zaista u pravu. Ali samo ako gledate pojedinačne slučajeve, naprimjer pojedinačne makroekonomske indikatore, i ne uvedete ih u širu sliku, na duži period.

A kada to učinite, onda se situacija - koja je generalno rečeno pozitivna - počne naglo mijenjati. Naprimjer, realni bruto proizvod u 2025. bio je 2,1 posto, a prognoza za 2026. iznosi 2 posto. Srednjoročne prognoze oko 3 posto. Nezaposlenost 12,2 posto (prema anketi). Rast zaposlenosti 1,2 posto. Javni dug relativno nizak. Bruto proizvod (BDP) per capita (po stanovniku) 10.382 dolara. Lijepo, zar ne?

E pa sad... jeste lijepo, ali samo ako pojedinačno gledate. Ako stavite u širi vremenski kontekst - nije. Ukratko rečeno, to glasi ovako: najveća opasnost za BiH nije da će doživjeti ekonomsku katastrofu, nego da će se narednih 10 do 15 godina zadržati status quo, odnosno da će bosanskohercegovačka ekonomija rasti 2 do 3 posto godišnje, dok u isto vrijeme stanovništvo i radna snaga opadaju.

Demografija je zapravo ogroman problem za BiH. Da pojednostavimo. BiH je u 2016. imala bruto proizvod per capita 4.929 dolara, a na kraju 2025. godine 10.382 dolara. To zaista izgleda impresivno, jer se BDP više nego uduplao. No, to ne znači puno. Prema Svjetskoj banci, stanovništvo u BiH je palo sa 3,47 miliona u 2016. na 3,14 miliona u 2025. Dakle, dio rasta BDP-a po stanovniku dolazi i zbog smanjenja broja stanovnika. Broj zaposlenih u BiH na kraju 2025. iznosio je 1,24 miliona, a broj nezaposlenih 173 hiljade.

Ali, taj broj nezaposlenih ne odgovara realnosti, jer je to samo broj ljudi prijavljen na biroe za zapošljavanje. To nije stvarni broj nezaposlenih. Broj zaposlenih povećan je 1,2 posto, a broj nezaposlenih smanjen 2,8 posto u odnosu na 2024. godinu, kažu zvanični podaci Agencije za statistiku BiH. Ali, iako BiH ima sve manje nezaposlenih, niko ne vodi računa o tome da nezaposlenost pada zato što (radno sposobni) ljudi odlaze iz zemlje.

Bh. tržište rada istovremeno je pogođeno emigracijom, starenjem stanovništva, smanjenjem radno sposobnog stanovništva i nedostatkom kvalificirane radne snage. To je zapravo jedna od najvećih prijetnji budućem rastu. A to znači da će u narednih nekoliko godina nezaposlenost nastaviti padati, a zaposlenost rasti - ali ne iz pozitivnih razloga. Prema procjenama nevladinih organizacija (poput Unije za održivi povratak i integracije), iz BiH je u posljednjih pet godina iselilo između 200.000 i 250.000 ljudi.

Procjenjuje se da se preko 70 do 80 posto svih iseljenja direktno ili indirektno vezuje za ekonomske razloge. Izvori Njemačkog saveznog ureda za statistiku (Destatis) i Eurostata potvrđuju da je BiH među vodećim zemljama u regiji po broju izdatih prvih radnih dozvola i boravišnih viza u zemljama Evropske unije na godišnjem nivou. A to nije nikakav ekonomski uspjeh. Dakle, kada čujete da se neka od političkih stranaka hvali kako su smanjili nezaposlenost i povećali zaposlenost - sjetite se ovoga.

A zašto ljudi odlaze? Zato što nemaju adekvatnog, dobro plaćenog posla ovdje uprkos “sjajnim” statističkim pokazateljima. Lijepo je što se BiH okreće turizmu, ali se od toga ne može živjeti. Industrijska proizvodnja u BiH je u 2026. u padu. Na nivou Federacije BiH podaci Federalnog zavoda za statistiku ukazuju na kumulativni pad od skoro 10 posto u odnosu na prethodni trogodišnji period.

A industrija je veoma važna za izvoz, zaposlenost, devizne prihode, proizvodnju i energetiku. Agencija za statistiku navodi pad industrijske proizvodnje od 2,8 posto na godišnjem nivou za mart 2026.

Osim toga, tu postoji još jedan veoma važan problem. Industrija u BiH je ekstremno vezana za Njemačku, Austriju, Hrvatsku, Italiju i Sloveniju. Ako njima usporava, to će se veoma brzo osjetiti u BiH. A njima usporava. Njemačka autoindustrija, nekadašnji ponos evropske privrede je pred raspadom. Nizom nerazumnih odluka Bruxellesa Evropa se svojevoljno odrekla jeftinog ruskog plina, što je dokusurilo njemačku autoindustriju.

Osim toga, konkurencija je sve jača - Kina sve radi brže, bolje i jeftinije. Evropa se pokušava zaštititi kompenzacijskim carinama na kineska električna vozila, ali svijet nije Evropa. Kineski električni automobili se prodaju “kao blesavi” širom svijeta, a bh. industrija je najvećim dijelom bila vezana za njemačku autoindustriju. Koliko je to važan problem, svjedoči činjenica da je jedan Volkswagen došao do samog ruba izdržljivosti.

Dakle, ni tu BiH nema nekih dobrih vijesti, plus što na ono što se dešava ne može nikako uticati. Mogli smo, recimo, uticati na proizvodnju struje i uglja. Bosna i Hercegovina ima dovoljno uglja za oko 250 do 260 godina pri sadašnjem obimu potrošnje. Ali, zbog famozne zelene agende samovoljno smo se odrekli našeg uglja za račun ničega, tako da nam proizvodnja i tu dramatično pada.

Kina se, recimo, hvali da ima uglja da proizvodi struju za narednih 20 godina (dr. Victor Gao), dok se ovdašnji političari hvale da smo se samovoljno odrekli uglja kojeg imamo za narednih 260 godina. Sa takvim mentalnim sklopom i ekonomijom koja stagnira na postojećem stanju ne piše nam se dobro, bez obzira na to što se razne političke opcije hvale velikim ekonomskim naprecima u periodu kada su one bili na vlasti. I svi su ti “veliki” ekonomski napreci zapravo tačni. Samo je problem što u širem kontekstu ne znače apsolutno ništa.