Mutna voda u Domu naroda

Teško da postoji iko ko se sjeća da je Dom naroda Parlamenta BiH, kome neki tepaju sa gornji dom, u nekom od bivših mandata bio ono što mu ime govori i da je radio bez blokada, ucjena, zatezanja, dakle, bez hroničnog nerada. Oni koji, na neuspio šeretski način, to objašnjavaju činjenicom da je riječ o 15-članom timu delegata tri naroda, koje nije birao narod, već su ih instalirali stranački minderi, tačnije, lideri partija, ne nude nikakvu utjehu. Aktuelni sastav Doma to sirovo potvrđuje već dvije i po godine, a prošlosedmična 16, a prva redovna sjednica održana poslije novembra 2024. godine, baš je otišla u tačku: delegati se nisu dotakli nijedne od oko 50 planiranih tačaka dnevnog reda, na kraju čijeg spiska je bila smjena ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staše Košarca, ministra finansija i trezora BiH Srđana Amidžića i razrješenje čelnika Doma Nikole Špirića.

To je trojka SNSD-ovih kadrova, što je podatak koji je, očekivano, zagadio višesatnu svađu i prepucavanja, koje samo nepopravljivi puritanci zovu parlamentarnom raspravom. Obojile su je pažljivo pripremljene “nagazne mine” u verbalnoj demonstraciji ispada, čiji neskriven cilj je bio produbljivanje šančeva dva nepomirljiva tabora – SNSD-ovog i HDZ-ovog, čiji čvrst zagrljaj blokira čak i pomisao na raspravu o smjenama, s jedne, i osmorice delegata iz pet stranaka, koji su pisanim zahtjevom tražili da se to uradi prije predviđenih tačaka, s druge strane. Što je predsjedavajući Špirić, manirom iskusnog demagoga, nazvao pokušajem da se u “Dom uvede neustavno djelovanje”. Podebljaće to SNSD-ov Radovan Kovačević tvrdnjom da se žele eliminisati Srbi. Nakon tri sata prepucavanja, Špirić je osujetio izjašnjavanje o zahtjevu osam delegata, a Šefik Džaferović izjavio da se time “na najgrublji način vrijeđa Poslovnik i vrši zloupotreba”, pa zatražio pauzu, poslije koje je Špirić pokazao talenat za cinizam opaskom da “klub Bošnjaka, izgleda, broji osam članova”...

Pauze su opet bile prilika za dodatno ukopavanje u tvrdoglavost i nerazum. Sve do granice skoro psihopatsko-političkog izvitoperenja, koje nam je ilustrovao član Kolegija Doma Kemal Ademović, kad je svoju poziciju u Kolegiju Doma nazvao “dvojica se došaptavaju o trećem”, jer se Dragan Čović i Nikola Špirić na Kolegiju dogovaraju bez njega. Na toj tački sve je puklo. Ili, bolje rečeno, vratilo se u izopačenu normalu rada Doma, koja je sve drugo samo ne normala. To potvrđuje Špirićev pokušaj da bude duhovit prizemnom tvrdnjom – nakon što je osam delegata, čiji zahtjev je brutalno odbijen, napustilo sjednicu – da bošnjački klub više nije prisutan i da su Bošnjaci odveli ono što im treba. To je bio novi sramni pečat na još sramniju sjednicu. I nova potvrda da državni Dom naroda kipti od mutivoda i onih koji se satraše da zamute odnose, probleme, ukupno stanje u državi i, naročito, obavezu usvajanja zakona i bar privid rada, umjesto besprizorno naplaćenog nerada, blokada, gluposti i besmisla. Taj utisak će kompletirati HDZ-ova Marina Pendeš, optuživši Bošnjake da su protiv Izbornog zakona, a u “pastoralni” okvir uramiti njen stranački istomišljenik Zdenko Ćosić, pominjući izreku o seoskim psima, koji zalaju čim čuju da se jedan do njih oglasio lavežom, pri čemu nije – ili, ipak, jeste? – jasno na koga bi trebalo da se odnosi metafora psa.

Iz obilja očekivanih, ali reakcija na koje su akteri ove sramne slike odavno oguglali, na površinu je isplivalo ono što ne znaju samo oni koji neće da to znaju – dvojni pakt SNSD-a i HDZ-a BiH, koji je opet pokazao žilavost, istrajnost i nepoderivost. U dubokoj zabludi su bili oni koji su imali napad naivnosti, pa onomad povjerovali riječima Dragana Čovića o tome da ne podržava rušioce ustavnog poretka države. Kada se to čulo i na “istorijskom” kupreškom sastanku HDZ-a i trojke iz Republike Srpske, bilo je onih koji su kukuriknuli prije zore, misleći da je novi izgled državne vlasti gotova stvar. No, poslije jednog mostarskog doručka i nekoliko potonjih potvrda u državnom Parlamentu, naivnost je ishlapila, a lakoumlje iščezlo. Ne samo da dvojni pakt i personalna osovina opstaju, praćeni prividom HDZ-ove (Čovićeve) proeuropske dosljednosti, već imamo nove zorne dokaze da je to prazna priča i da je veza dvije stranke i dvojice poglavica – neraskidiva i interesno betonirana u skladu s epskim dva loša ubiše Miloša.

A onda na sve to dođe još jedna demonstracija mutnih voda u Domu naroda, pa je sve manje onih koji su iznenađeni. I koji, uz realan fijasko s planiranim i poželjnim istjerivanjem SNSD-a iz državne vlasti, zaključuju da ta stranka može biti savršeno mirna uz osigurač u vidu HDZ-a. Uz samo nešto malo prostora za odušak, poput riječi Pere Previšića, lidera Čapljinske neovisne stranke i člana Predsjedništva HNS-a, da je pogubno za hrvatski narod ono što Čović radi, zbog čega se on – Previšić, a ne Čović – kao Hrvat stidi.