Može li UN opstati?
Predsjednik SAD-a Donald Trump ističe da je njegov cilj “Amerika prije svega”, što mnogi u svijetu tumače kao dokaz njegove kampanje za rušenje poslijeratne međunarodne arhitekture i njeno zamjenjivanje novim institucijama u kojima dominira on. Ipak, Trump, ma kako bio moćan, svakako nije jedini uzrok rušenja svjetskog poretka, ali je njegov najjasniji simptom, lider koji bez zazora govori ono što su drugi pokušavali da prikriju, da je era univerzalnih pravila završena.
U tom kontekstu Trumpu su, po svemu sudeći, suvišni Ujedinjeni narodi koji prema Povelji potpisanoj je 26. lipnja 1945. imaju šest glavnih organa, a Amerika je jedino ostala u Vijeću sigurnosti u kojem, zajedno s Kinom, Rusijom, Francuskom i Ujedinjenim Kraljevstvom ima status stalne članice i pravo veta. Napustili su Vijeće za ljudska prava, Ekonomsko i socijalno vijeće (ECOSOC), Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO), Svjetski program za hranu (WFP), UNESCO, UNICEF i druge agencije. Na taj način Sjedinjene Države su, kao najveći donator, smanjile finansiranje tog globalnog tijela, odbivši ispuniti obvezna plaćanja u redoviti i mirovni proračun.
Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres ovih dana uputio je pismo veleposlanicima u UN-u kojim je upozorio da je Svjetska organizacija u vrlo teškoj financijskoj situaciji i dodao: “Kriza se produbljuje, prijeti realizaciji programa i dovodi nas u opasnost od financijskog kolapsa, a situacija će se u skoroj budućnosti dodatno pogoršati. Sada je bitno: Ili sve države članice ispunjavaju svoje obveze plaćanja u cijelosti i na vrijeme - ili članice moraju temeljito revidirati financijska pravila UN-a”.
Inače, Ujedinjeni narodi financiraju se novcem kojeg svaka od članica uplati da bi bila dio UN-a, članarina se u proračunu određuje prema posebnim ekonomskim mjerilima, a jedno od njih je BDP članice, te prosječna primanja po građaninu. Veliki dio proračuna UN-a koristi se za financiranje mirovnih misija, te za sigurnost, s tim da je dio za misije odvojen od središnjeg proračuna Organizacije koji se koristi za strukturna pitanja i financiranje drugih agencije UN-a. Tako proračun za mirovne misije na Kipru, u Libanonu, Kongu, Liberiji, Sudanu, Obali Slonovače i Istočnom Timoru, prema nekim izvorima, iznosi oko šest milijardi dolara.
Treba podsjetiti da su Ujedinjeni narodi Trumpa prvobitno zadužili da osnuje Odbor za mir za Pojas Gaze, ali se više ne spominje da je djelokrug rada tog odbora ograničen samo na sukob na Bliskom istoku, nego ima širi spektar. Takvim odborom predsjednik SAD-a ne samo da jednostrano proširuje usko definiran mandat UN-a nego poduzima i korake koji bi dugoročno mogli potkopati UN i međunarodni poredak zasnovan na Povelji UN-a. Upravo to izaziva zabrinutost lidera mnogih država, koje su odbile prijedlog da se pridruže Odboru za mir.
Na Ekonomskom forumu u Davosu, Trump je pokušao ublažiti takve bojazni rekavši: “Kada se ovo tijelo (misli se na Odbor za mir; op. aut) u potpunosti formira, možemo uraditi gotovo sve što želimo. I to ćemo činiti u suradnji s Ujedinjenim narodima”. Dva dana ranije, u Washingtonu, gotovo sa žaljenjem priznao je novinarima da bi Odbor za mir potencijalno u nekom trenutku mogao zamijeniti UN. To je, međutim, opisao više kao mogući ishod, nego kao cilj: “Veliki sam obožavatelj potencijala UN-a, ali ta organizacija nikada niije dostigla svoj puni potencijal”.
Američki predsjednik može o Ujedinjenim narodima misliti šta hoće, ali mnogi relevantni analitičari smatraju da bi svijet izgledao puno drugačije da nema Svjetske organizacije. Činjenica je da su Ujedinjeni narodi u proteklih više od 80 godina, i pored toga što se neke važne rezolucije Vijeća sigurnosti nisu do kraja implementirale, dali ogroman doprinos u posredovanju između zaraćenih strana i sa svojim mirovnim snagama, u nekim periodima, nadzirali provođenje mirovnih sporazuma. Nestanak ove međunarodne organizacije značio bi gubitak ključnog foruma za diplomaciju, humanitarnu pomoć i razvoj, što bi, pored ostalog, dovelo do manje pomoći za siromašne i ranjive skupine na svim meridijanima.