Mile je malo nervozan

Sastanak lidera opozicionih partija iz Republike Srpske - SDS-a, PDP-a i Liste za pravdu i red - sa vrhom HDZ-a BiH na Kupresu, trajao je tri sata i, ako je suditi po izjavama aktera, svi su zadovoljni. Osim Milorada Dodika. Lider SNSD-a, bjegunac od Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, uz to još i ponosni osvajač prvostepene presude Suda BiH za nepoštivanje odluka visokog predstavnika u našoj zemlji, našao se pred nerješivom dilemom: ako ostane bez kadrova na državnom nivou - što se čini posve izvjesnim - kako dalje? Do sada se svim silama borio da saučestvuje u vlasti države kojoj i entitetskim zakonima pokušava oteti ingerencije, progoneći opozicionare i silom, ali šta sad? Ko će mu povjerovati da nije problem baš on, koga prati cijela svita do zuba naoružanih policajaca, čak i u Zvornik, gdje navodno važe samo oni propisi koje je osobno opečatio? I kako se uopće zalagati za opstanak u koaliciji koja treba BiH ubrzati trasirani put ka Evropskoj uniji, vratiti je u kolosijek zajedničkog napretka Zapadnog Balkana, kad je već toliko puta javno ustvrdio da je EU propali koncept, a BiH nemoguća država? Čemu onda grčevito hvatanje za fotelje u institucijama BiH?

Po nekim informacijama koje pristižu i iz SNSD-ovih krugova, nije samo Dragan Čović promijenio partnere. Obraćanje srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, nakon sastanaka u Bruxellesu, bilo je znakovito zaklinjanje u mir na Balkanu i mada Vučić niti jednom nije rekao ko u ovom času želi ratom zapaliti region, jasno je kao dan ko se prepoznao. Uostalom, srbijanski predsjednik je preko svog informer-megafona poslao nedvosmislenu poruku: tvrdnjom da je protiv Dodika već na snazi crvena (Interpolova) potjernica, opet mu je odgodio pristup Vladi i Skupštini u Beogradu, za čije se govornice Milorad već pripremio, onim svojim Nacrtom entitetskog ustava koji poentira pridruživanje RS-a - i vojno i teritorijalno - Srbiji?! Zna Vučić da je to kukavičje jaje, Dodikov plan da preko Drine delegira vlastitu odgovornost za jurišanje na suverenost i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Otuda mu i vidovitost: crvena potjernica je neminovan slijed događaja, s obzirom na to da je Dodikov separatizam postao evropska i svjetska činjenica. Iz onih istih, dobro obaviještenih SNSD-ovih krugova, zadnjih je dana procurila i ideja o Dodikovom koraku unazad, navodnoj spremnosti da Tužiteljstvu BiH da izjavu, ali u Banjoj Luci? Koja je razlika, ako već bolesno insistira na zabrani djelovanja Tužiteljstva BiH na teritoriji manjeg bosanskohercegovačkog entiteta?

Treba priznati da ovaj vid k’o fol deeskalacije krize prilično liči na predsjednika RS-a, sjećamo se ranijih drama i spašavanja vojnika Dodika, poput iznenadnog dolaska Catherine Ashton ili angažmana Angeline Eichhorst, koje su se zdušno trudile da minimiziraju njegovo sustavno opstruiranje euroatlantskih integracija naše zemlje. Ne treba biti naivan, ima za Dodika i sada razumijevanja u nekim briselskim krugovima, koji dobacuju i do Sarajeva, bilo je i posljednjih dana ambicija da se halali pravosuđe u korist politike, no koješta se promijenilo, a najvažnije je zapravo da je sam Dodik otišao toliko daleko da je i Moskvi i Budimpešti sve jasnije da on ne manipulira samo sa Zapadom već laže i Istok.

Ali, kad smo već kod političkih pogađanja, ostanimo uz njegov probni balon Nenada Stevandića, predsjednika Narodne skupštine i još jednog lica sa potjernica. Kada je ovaj siledžija skupštinske govornice, čiju će karijeru bez sumnje zapečatiti javni zaključak kako opoziciju u NSRS-u treba pobiti, odlučio izaći s ponudom visokom predstavniku Christianu Schmidtu da zajednički povuku (sporne) zakone, javnost je to doživjela kao još jednu tačku njegovog zabavljačkog repertoara. Usuđujem se ustvrditi da je Stevandić bio krajnje ozbiljan koliko god vulgarizirao baš sve principe. Ogoljeno, on, zapravo, kaže: gospodine Schmidt, povucite zakon koji atak na Dayton i mir tretira krivičnim djelom, poništite presudu Dodiku, ako treba, čak će i platiti onih 20.000 dolara (naravno, ne iz svog džepa) koliko košta godina zatvora, a mi ćemo zauzvrat pobacati sve čime smo zamajavali i narod i poslanike i balkansku i svjetsku javnost, i pritom ćemo vam oprostiti i što ste Nijemac i zaboraviti sve uvrede kojima Vas je častio kako predsjednik RS-a, tako i njegove marionete?!

Čak i Miletov probni balon zna da je to danas nemoguća misija, ali šta će, dobio je zadatak da pokuša. To najbolje potvrđuje sinhronizirano - uz to i ozbiljno - citiranje Stevandića u svim glasilima koje uređuje porodica s crne američke liste. Miletov javni servis odmah je potom krenuo u napad na sarajevske medije: vjerovali ili ne, optužuje nas da šutimo o konsultacijama iza zatvorenih vrata Savjeta bezbjednosti UN-a o stanju u Bosni i Hercegovini?! Ne samo da ne šutimo nego je čak i SDA-ov Edin Ramić čuo i pročitao šta se dešavalo u New Yorku (jasno je iz intervjua Bakira Izetbegovića za TV Igman da SDA više nema dvojbi: protiv Dodika se ne vode politički, već pravosudni procesi). RTRS još slavodobitno tvrdi kako nova administracija, što je voljena Dodikova fraza kada nabaci crveni kačket, ne podržava visokog predstavnika, no neće da kaže da su prisutne zemlje u Savjetu bezbjednosti skoro pa s gnušanjem odbile da umjesto o krizi u BiH, izazvanoj spremnošću vrha SNSD-a da povede rat da bi Dodik sačuvao entitetski budžet za vlastite račune, razgovaraju o roku trajanja OHR-a. I ne pominju uopće izraženu podršku upravo SAD-a Misiji EUFOR-a u BiH, kao što se i ne osvrću na jedinstven stav ogromne većine zemalja članica miru, poštivanje vladavine prava, Ustava BiH i Dejtonskog sporazuma, uz naglašenu podršku teritorijalnom integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine. Dr. Zlatko Lagumdžija, naš ambasador u UN-u, zbog toga je i najavio vrijeme raspleta, uvjeren da Dodik i njegovi maratonci trče posljednji krug.

Pa, kad smo već kod kultnog filma, valja primijetiti da je Mile malo nervozan. Njegove akcije su u padu, i kod kuće i u gostima. Prije dvije sedmice, kada se prvi put o BiH razgovaralo na konsultacijama u UN-u, domaći separatista je mahao Vladimirom Putinom, najavljujući cijelom svijetu da će se 19. ovog mjeseca ponovo sastati. Bila bi to 27. kafa s ruskim predsjednikom, od koga duže od decenije traži kako podršku, tako i vjekovno bratstvo, koje dokazuju motorizirani vukovi i pare. I punih usta se hvali da sve i dobija. Zauzvrat, u ime Rusije - bar nam tako priča - zaustavlja euroatlantske integracije u ovom dijelu svijeta, opstruira napredak BiH i ne krije ljubav prema majčici kojoj bi, koliko sutra, sve dao. No, onda, iz vedra neba, resurse i entitetska bogatstva ponudi omrznutom SAD-u i još se pohvali kako je vrijednost od 100 milijardi dolara (ne kaže ko je napravio procjenu) spreman isporučiti na jednom susretu s Trumpom?! I Kalabuhov je zanijemio.

Ne znam, zaista, je li se Dodik s ruskim bratom konsultirao, da li su te konsultacije ili zaista (preča) Putinova posla stornirali let u Moskvu, pa čak i telefonske veze, u konačnici je svejedno, jer ovaj potez lidera SNSD-a, ustvari, pokazuje koliko malo drži i do Moskve i do Washingtona. Prve je spreman odbaciti tako da čitav entitet ustupi Americi, drugima pak saopćava kako je uvjeren da se naklonost Bijele kuće kupuje parama. Koliko je i siguran u to, pokazuje njegova najnovija ponuda sa stranica Politike - želi otkupiti Ambasadu SAD-a u BiH za buduću ambasadu RS-a?! I još je jednom potvrdio svoj separatizam i napade na mir. A, zaista, samo neko bez ikakvih kompasa može povjerovati da će se Rusija i SAD otimati oko njega. Bit će da je slično razmišljao i kada je - prije neko veče - u direktnom TV prenosu, izvrijeđao Hrvate u BiH. I praktično natjerao Čovića da ga i on pusti niz vodu.