Međunarodni dan tolerancije

Bio jednom kralj koji je imao samo jedno oko i jednu nogu. Kralj je naredio svim slikarima u svom kraljevstvu da naslikaju prekrasan portret njega. Ali niko od njih nije mogao; kako su mogli naslikati lijepu sliku njega s defektom na jednom oku i jednoj nozi? Napokon, jedan od slikara rekao je da to može i naslikao je klasičnu sliku kralja. Njegova slika bila je odlična i iznenadila je sve. Naslikao je kralja u položaju u kojem cilja plijen; ciljajući s jednim zatvorenim okom i jednom savijenom nogom.

Biti tolerantan prema ljudima i svijetu znači upravo to: gledati na svijet kroz lijepu prizmu i tretirati ljude i svijet s tolerancijom, te pretvarati nedostatke u dobro. Godine 1996. Ujedinjeni narodi usvojili su da se 16. novembar imenuje i obilježava svake godine kao Međunarodni dan tolerancije.

Tolerancija znači dobro postupati s drugima, posebno kada postoje razlike u ukusu i pogledima. Tolerancija također znači tolerirati mišljenja drugih i slušati drugačije glasove, a u općoj definiciji znači priznavati uvjerenja i način života drugih čak i ako su suprotni našima. Države članice UNESCO-a, naglašavajući da je tolerancija nužan preduvjet za mir, individualne slobode te privredni i društveni rast, ukazale su na potrebu proširenja tolerancije kako bi se spriječili nasilje, ekstremizam i degeneracija društava. Članak 1. Povelje o načelima tolerancije navodi: Tolerancija nije isto što i popuštanje, poslušnost ili zatvaranje očiju. Tolerancija znači prihvaćanje činjenice da sva ljudska bića, unatoč svim razlikama u izgledu, položaju, jeziku, ponašanju i vrijednostima, imaju pravo živjeti u miru i biti onakva kakva jesu.

U drugom članku se neutralnost političkog, administrativnog i pravosudnog aparata smatra preduvjetom tolerancije i također uživanje ekonomskih i društvenih prilika bez diskriminacije od svakog pojedinca u društvu smatra se preduvjetom tolerancije.

U trećem članku naglašava se da je, s obzirom na karakteristike suvremenog doba (ekonomska globalizacija, komunikacije, suživot i međuovisnost), tolerancija potrebnija nego ikad, a netolerancija može postati globalna opasnost.

U četvrtom članku spominje se potreba obrazovanja i osposobljavanja za toleranciju, a u petom članku države članice UNESCO-a obavezale su se na promicanje tolerancije i nenasilja putem programa i organizacija na obrazovnoj, naučnoj, kulturnoj i komunikacijskoj razini. Kao što vidite, tolerancija je potreba suvremenog čovječanstva danas jer koliko god su se nauka, znanje i ljudska moć povećavali, tolerancija nije rasla paralelno.

U današnjem svijetu, nažalost, nasilje i rat su i dalje u porastu. Časni Poslanik (s.a.v.s.) je rekao: “Moj Gospodar mi je naredio da budem tolerantan prema ljudima”. Tolerancija je trajni koncept koji je bio i bit će u fokusu pažnje u svim vremenima. Nema rok trajanja, a rast društva i napredak ljudskih društava variraju ovisno o mjeri u kojoj se tolerancija u tom društvu poštuje. U društvima gdje postoji maksimalna tolerancija, fokus na male razlike se smanjuje, a naglasak je na dodirnim tačkama. Iz tog razloga društvo raste u napretku. U društvima gdje postoji minimalna tolerancija, građani su uvijek zaokupljeni sitnim pitanjima i potenciraju razlike, te se iz tog razloga rast društva zaustavlja.

Činjenica da Časni Poslanik (s.a.v.s.) kaže da mu je Bog naredio da bude tolerantan prema ljudima, znači da se poštuje ljudskost čovjeka i da niko nema pravo tlačiti i napadati čovječanstvo. Nažalost, danas u mnogim slučajevima svjedočimo da se ljudska prava ignoriraju, a nasilje i ekstremizam rezultat su nepoštivanja tolerancije u društvima.

Krug poštovanja drugih i tolerancije prema njima varira od najmanjih do najvećih pitanja. Kao što ljudi trebaju biti tolerantni u svom privatnom životu, tako trebaju biti tolerantni i u svom društvenom i političkom životu. Mir ljudskog života u potpunosti ovisi o poštivanju tolerancije.

Saadi Širazi, slatkorječivi pjesnik, kaže: Mir dvaju svjetova je tumačenje ove dvije riječi: S prijateljima, milost, s neprijateljima, tolerancija.

Svijet sada proživljava mnoge nedaće i unatoč razvoju nauke i znanja te unatoč moći čovječanstva da iskorištava resurse, moral, koji je temelj tolerancije, zanemaren je. Društvo sa naukom, a bez morala, poput brzog aviona je bez jasnog cilja i odredišta. Stoga, obraćanje pažnje na moralna načela i njihovo pridržavanje, čija je jedna od važnih manifestacija tolerancija, može donijeti sreću društvima.

(Autor je ambasador Irana u BiH)