Leopardi s popustom

Otkako je 1. travnja 2009. ušla u NATO, Republika Hrvatska nije više ulagala u modernizaciju naoružanja i vojne opreme kao u posljednje tri godine, jer je od Francuza kupila 12 borbenih aviona Rafale, a s Nijemcima je sklopila ugovor o nabavci 50 tenkova Leopard 2AB koji bi trebali doći do 2028. Za sada službeno nije poznato koliko će koštati ovi tenkovi, ali procjene govore da cijena jednog iznosi između 25 i 30 milijuna eura, što znači da bi ukupna vrijednost ovog posla iznosila nešto više od milijarde eura. U ovoj kupovini Hrvatska je još dobro prošla budući da bi cijena, da nije bilo popusta, sigurno bila mnogo veća. Naime, dogovoreno je da Hrvatska isporuči Ukrajini 30 tenkova M-84 i 30 borbenih vozila pješaštva M-80, uključujući streljivo i pričuvne dijelove, a Kijev bi ta borbena sredstva platio Njemačkoj i za taj iznos bila bi umanjena cijena nabave Leoparda. Zanimljivo je da su tenkovi M-84 do 1990. proizvedeni u Jugoslaviji po ruskoj licenci (montirani u tvornici “Đuro Đaković” u Slavonskom Brodu) i većina je u vrlo dobrom stanju.

Leopard 2 je borbeni tenk njemačke kompanije Krauss-Maffei Wegmann, razvijen 1970, a u serijsku proizvodnju ušao je 1979. kao zamjena za stariji Leopard 1, koji je do tada bio glavni tenk njemačke vojske. Osim Njemačke, koristi ga još 10 europskih država i nekoliko neeuropskih. Iako je prvi primjerak Leoparda 2 proizveden prije više od trideset godina, on je i dalje standardni tenk NATO-a po kojem se ocjenjuju svi tenkovi u svijetu. Novi tenk Leopard 2A8 prvi put je predstavljen u svibnju prošle godine na vojnom sajmu u Češkoj i ima nekoliko važnih poboljšanja koja uključuju novi sistem zaštite posade. Riječ je o aktivnom sistemu samozaštite Trophy izraelske tvrtke Rafael, koji znatno povećava vjerojatnost preživljavanja na bojištu, jer je njegova učinkovitost, prema tvrdnjama proizvođača, veća od 90 posto. Po jedan radar nalazi se na prednjoj i stražnjoj strani kupole, a nakon detekcije prijetnje sistem samoobrane tenka ispaljuje gusti oblak eksplozivnih metalnih kuglica koje neutraliziraju prijetnju na sigurnoj udaljenosti od vozila. Leopard 2A8 ima najnoviju generaciju pasivnog višeslojnog kompozitnog modularnog oklopa - koji se sastoji od čelika, volframa, kompozitnog punjenja, pa čak i keramike. Na kupoli tenka nalazi se glavni top od 120 mm s glatkom cijevi. S težinom od 65 do 67 tona može svladati uspone do 60 posto, te rovove od tri metra, a ima mogućnosti prolaziti kroz vodene površine do dubine od jednog metra.

Kad je u pitanju borbeno iskustvo ovog tenka, obično se spominju ratovi u Afganistanu, Siriji i u Ukrajini, ali se, zbog specifičnosti bojišta, ne može dati generalna ocjena. U Afganistanu se pokazao kao korektan, ali nije bio ni testiran protiv jačih sredstava. U Siriji su već imali gubitke, ponajviše jer su ih Turci ostavljali na otvorenom području gdje su bili laka meta modernim raketama koje je Islamska država tada imala. Što se tiče rata u Ukrajini, nijedan tenk tamo nije dobro prošao, pa ni Leopard. Ukrajinci vole ovaj tenk, komotan je i posada preživljava pogotke, ali problem je u održavanju, načinu korištenja i u nedostatku eksplozivnog streljiva, koje je važno kad se djeluje protiv tzv. mekih meta. Ova zapažanja bit će korisna posadama Leoparda 2A8 na obuci u Tenkovskoj bojni Kune u Đakovu, koja je u sastavu Gardijske oklopno-mehanizirane brigade. Osim ove, u Hrvatskoj vojsci postoji i Gardijska mehanizirana brigada, a obje su glavne borbene formacije ove vojske.

I koliko god je važno nabaviti suvremene tenkove, isto toliko je bitno da se posade, a u svakom Leopardu 2AB su po četiri vojnika, kvalitetno obuče za sve vrste dejstava. U ovom trenutku dogovara se isporuka desetak zamjenskih tenkova Leopard koje će Hrvatska vojska na poligonu Gašinci kod Đakova koristiti za obuku do dolaska novih. Krajem 80-ih godina bio sam na ovom poligonu i gledao kako tenkovske posade uvježbavaju taktičke radnje u pripremi i realiziranju marša i izviđanja i izvođenja borbenih dejstava u susretu s protivnikom, uz integraciju vatrenih i taktičkih postupaka svih članova posade. Moj poznanik, umirovljeni general Armije BiH Mirsad Gutić, bio je oficir u tenkovskoj brigadi bivše JNA u Jastrebarskom kod Zagreba i njegovo vojno znanje i mirnodopsko iskustvo, kako je rekao, do izražaja je došlo u obrani od agresije na BiH. Pričao mi je o tome koliko su u obuci tenkovskih posada važna školska gađanja, a potom i taktičke vježbe i bojeva gađanja, jer se tako u praksi provjeravaju znanja i vještine u integraciji vatre i manevra na ovom složenom borbenom sredstvu.