Konklave

Sve je spremno za konklave na kojima će se izabrati novi papa, a koje započinju s današnjim datumom. Kao i svi slični događaji, i same konklave su obavijene velom tajne, što dodatno pojačava i onako naglašeni interes javnosti. Čak i oko same riječi konklave lingvisti ne uspijevaju postići dogovor: dio njih preferira termin u jednini (konklava), dok drugi, a i mi dijelimo takvo mišljenje, biraju termin u pluralu (konklave), koji više odgovara latinskom izvorniku, a i zvučnije su. Religijske teme su odavno prisutne u popularnoj kulturi i holivudskoj filmskoj produkciji: dok su sedamdesetih godina prošlog stoljeća dominirale teme egzorcizma i vječne borbe dobra i zla, devedesetih dominiraju apokaliptične tematike, a s novim milenijem fokus se usmjerava prema misterijama koje obavijaju same vjerske institucije. “Anđeli i demoni”, film ekraniziran po romanu Dana Browna, tematizirao je, uz ostalo, misterije i unutrašnje dinamike konklava i izbora pape, a slično je i s recentnim filmom naziva “Konklava”, koji naglasak stavlja na političke igre te identitetske i egzistencijalne dinamike samih kardinala.

Konklave su, daleko od očiju javnosti, oduvijek obavijene velom tajne i zavjetima šutnje te je stoga posve očekivano normalno da izazivaju nešto veći javni interes. Etimologija riječi konklave dolazi iz latinskog jezika (cum + clavus) i označava zatvorenu prostoriju - pod ključem - u kojoj se održava izbor za papu. Kada se davne 1268. godine birao papa, kardinali zbog raznih motiva - političkih, društvenih, interesnih i povezanih opstrukcija - nisu bili u stanju u razumnom roku izabrati papu, pa su ih mještani Viterba stavili pod ključ, želeći im tako pomoći pri odabiru i lišiti vanjskih utjecaja i interferencija. U godinama i stoljećima koji su slijedili navedena praksa je prepoznata kao smislena, te se i kodificirala u raznim vatikanskim dokumentima. Temeljna ideja u pozadini je bila smanjiti vanjski utjecaj i potaknuti unutrašnji dijalog između kardinala elektora na koje spada i izbor samoga pape. Vatikanske normative su često simulirale nešto kompleksnije scenarije, tako da se u slučaju mogućih opstrukcija uvodi restriktivniji kulinarski režim - prva tri dana im je bila zajamčena normalna ishrana, zatim je uslijedio jedan obrok dnevno, a ako i nakon toga papa nije izabran, kardinali su prisiljeni na post o kruhu i vodi. Danas se mediji zabavljaju menijima koji će biti servirani kardinalima, pa insajderske informacije govore o izbalansiranoj ishrani, s puno voća i povrća - vatikanisti ističu kako vremešnijim kardinalima gode voćni shakeovi - mahunarki, te zdravih ugljikohidrata i uvijek korisnih proteina.

Kardinalima je limitirana komunikacija s vanjskim svijetom ponajviše s ciljem da se izbjegnu vanjske interferencije. Svi će, osim kardinala elektora, koji će ostati iza zatvorenih vrata, napustiti prostore Sikstinske kapele - extra omnes, svi (ostali) van, latinski je termin za to, a konklave će se otvoriti javnosti kada novi papa bude izabran i kada bude proglašeno habemus papam, imamo (novog) papu.

Novi papa će biti izabran dvotrećinskim glasovima prisutnih kardinala - njihov broj je 133 - a njih 108 je kreirao sam papa Franjo, što pokazuje kako je u svojih dvanaest godina pontifikata, argentinski papa stvorio jednu potpuno novu arhitekturu kardinalskog zbora, a to su mu oponenti ponajviše i zamjerali. 58 kardinala dolazi iz Europe, 37 iz Amerike, Sjeverne ili Latinske, 20 ih je iz Azije, 15 iz Afrike, a 3 iz Oceanije. Dok je nekada većina kardinala dolazila iz Europe, sada ipak kardinali iz drugih dijelova svijeta predstavljaju brojčanu većinu, što svjedoči o kraju eurocentrične vizije Katoličke crkve. Kardinalski zbor je pluralan, a u njemu se vidi pečat pape Franje, što bi moglo osigurati kontinuitet budućeg pape s njegovim temeljnim idejama, iako razni vatikanisti ističu mnogi od njegovih kardinala se ne poznaju osobno pa bi navedeno moglo otežati pronalazak zajedničkog kandidata za papu. No, vatikanska institucionalna povijest mislila je i na to: kongregacije (okupljanja) kardinala ili predkonklavski susresti mjesta su na kojima se svi kardinali, elektori i drugi sastaju i u obliku dijaloške rasprave pokušavaju definirati profil koji bi novi papa trebao imati. Iako su informacije s predkonklavskih susreta limitirane, čini se kako postoji većinski konsenzus kardinalskog zbora o tome da budući papa mora nastaviti liniju pape Franje. Bilo da se radi o unutrašnjim stvarima same Crkve - ad intra - ili onim vanjskim - ad extra - čini se da postoji suglasje o tome da novi papa mora zadržati reformistički i disruptivni moment kojega je argentinski papa zagovarao. Radi se o progresivnom profilu pape koji bi nastavio s nultom tolerancijom na razne kritičke aspekte unutar same Crkve (seksualna zlostavljanja, iskorištavanje maloljetnika, financijska i druga netransparentnost) usmjerivši svoje javno djelovanje prema svjetskim periferijama i ljudima koji pate. S obzirom na karakter i javni dojam samog kandidata, čini se da kardinali preferiraju jednostavnost budućeg kandidata, bez nepotrebnih pompi, sa koncilijantnim sposobnostima, koji je u stanju sintetizirati različite pozicije na autentičan način, bilo na unutrašnjem ili vanjskom planu.

Iako je istinita talijanska izreka da “onaj koji uđe na konklave kao kandidat za papu, izađe kao kardinal” - chi entra al Conclave da Papa, ne esce Cardinale, ipak su se već profilirala razna imena koja se uklapaju u profil novog pape. Među talijanskim kardinalima to su Pietro Parolin, Matteo Zuppi i Pierbattista Pizzaballa. Zajedničko im je što zagovaraju inkluzivnije i mirnije društvene odnose, optiraju za jačanje multilateralizma, novog globalnog upravljanja, a i profilirali su se kao globalni medijatori. Čini se da su to osobine koje su potrebne suvremenom svijetu, a koje su u predkonklavskim susretima akcentirane kao poželjne osobine novog pape, vjerskog lidera, ali i moralnog autoriteta u suvremenom svijetu.