Kineski vojni uspon

Vojni analitičari, istraživači i obavještajci koji su godinama pretpostavljali ili nagađali o tome s čime raspolaže kineska armija (PLA), mogli su se 8. rujna izravno na vojnoj paradi na Trgu Tienanmen u Pekingu ili putem TV prijenosa uvjeriti u oružanu snagu Narodne Republike Kine i koliko je ona sposobna ne samo za održavanje geostrategijske ravnoteže sa Sjedinjenim Američkim Državama nego i za eventualni interkontinentalni rat.

U dugim kolonama, u besprijekornom stroju, dva sata paradirali su vojnici i vojnikinje, a pored mnogih oklopnih vozila predstavljeni su i hipersonični projektili, bespilotne letjelice nove generacije, strateški bombarderi i sistemi protuzračne obrane, kao i interkontinentalni balistički projektil DF-5C, s globalnim dometom koji do sada svijet nije imao prilike vidjeti. Također su prikazane nove formacije - Zračno-svemirske snage, Snage za kibernetički prostor i Snage za informacijsku potporu.

Zapravo, vojna parada kineske armije, najbrojnije na svijetu, organizirana nakon šest godina, bila je prilika za predsjednika Xi Jinpinga da pokaže vojnu snagu domaćoj javnosti i pošalje političku poruku Washingtonu, Japanu, Tajvanu i ostalim regionalnim susjedima. “Danas je čovječanstvo suočeno s izborom između mira ili rata, dijaloga ili sukoba, zajedničke koristi ili logike nulte sume”, poručio je Xi u govoru na paradi, dodajući da kineski narod “čvrsto stoji na pravoj strani povijesti”, kritizirajući “ponašanje nasilnika” određenih država, te upozorio da je Kina “nezaustavljiva”.

Od kada je Xi 2013. imenovan za kineskog predsjednika, finansiranje obrane je znatno poraslo, tako da ova zemlja raspolaže drugim najvećim obrambenim proračunom na svijetu, a ispred nje su samo SAD.

Nije tajna da Kina mnogo investira u vojsku, a tokom ovogodišnje sjednice Narodnog kongresa u Pekingu kineska vlada je predstavila prijedlog proračuna koji predviđa povećanje izdataka za 7,2 posto, na oko 1,78 bilijuna yuana (oko 231 milijardu eura, dok je, za usporedbu, u 2024. iznosio 215,5 milijardi eura).

Kineski proizvođači oružja istovremeno su i tehnološke platforme, instrumenti vanjske politike i činilac domaće stabilnosti. Kina već više od četiri decenije nije ratovala, ali njeno oružje se koristi u sukobima širom svijeta. Ta država je, s približno šest odsto globalnog tržišnog udjela, četvrti najveći izvoznik oružja, a dominantan dio izvoza čine azijska tržišta. Kineske kompanije plasiraju 77 odsto izvoza u regionu, dok je u Afriku usmjereno 14 odsto. U posljednjih pet godina one su izvozile oružje u 44 različite zemlje, pokazuju podaci instituta SIPRI, a posebno se ističe Pakistan, ključni regionalni saveznik Kine, kome se usmjerava gotovo dvije trećine njenog cjelokupnog obrambenog izvoza.

Smjenom nekih generala i reformama koje je Xi do sada proveo želi se osigurati lojalnost vojske kao krajnjeg jamca opstanka Partije i države u slučaju unutarnjih nemira, te stvoriti oružanu silu sposobnu za rat protiv najvećih svjetskih moćnika, uključujući Sjedinjene Američke Države.

Za razliku od svojih prethodnika koji su politički kapital ulagali u ekonomske reforme, Xi je najdramatičnije poteze usmjerio upravo prema vojsci. Zbog toga je Kineska armija najveća borbena snaga na svijetu, ona broji više od dva milijuna aktivnog osoblja, dok Amerikanci imaju oko 920 tisuća, a u kopnenim snagama PLA ima više od 915.000 aktivnih vojnika, dok SAD ima 486 tisuća. Kineska mornarica najveća je mornarica na svijetu, a njene podmornice imaju mogućnost lansiranja raketa s nuklearnim oružjem.

Zračne snage su također izrasle u najveće u azijsko-pacifičkoj regiji i treće su po veličini u svijetu, s više od 2.500 zrakoplova. Povijesna praksa pokazala je da će svako proizvedeno oružje kad-tad biti i upotrijebljeno. Jesu li Kinezi na to spremni? ”Pa ako ga proizvode i ako ga imaju - svakako da jesu”, smatra profesor dr. Marinko Ogorec. Kinezi, dakle, ubrzano jačaju vojsku do razine kakva nije viđena od Drugog svjetskog rata, nastojeći da, prema nekim mišljenjima, do 2027. budu spremni za invaziju na Tajvan, otočku državu na Pacifiku koju podržavaju Amerikanci. Kako se globalne tenzije povećavaju, posebno između Kine i SAD-a, prostor za kompromis se sužava, a ulog nije samo politička sudbina Tajvana već i odnosi u indopacifičkoj regiji, sloboda pomorskih puteva i tehnološki razvitak.

I na kraju, veliki broj analitičara smatra da Kina nije poslala poruku samo s vojne parade nego i sa prethodnog sastanka Šangajske skupine i sada ima ambiciju reorganizacije međunarodnih odnosa i slaganja nove sigurnosne i političke arhitekture, a uz sebe ima Rusiju, Indiju i Sjevernu Koreju, čiji je vrhovni vođa Kim Jong-un bio u Pekingu iako ne putuje u inozemstvo.