Kako do krova nad glavom?

Dom je malo carstvo, utočište i bijeg od brige i svakodnevnice. Dom je mjesto gdje živimo, odrastamo i gdje se volimo. Toplina doma dolazi od ljubavi koja ga ispunjava. Dom nije samo kuća ili stan, dakle, građevina. To je utočište koje grije i pruža osjećaj sigurnosti.

No, treba priznati da nisu ovo više vremena, od prije nekih 60 godina, kada se dobar dio stanovništa fokusirao na poljoprivrednu proizvodnju ili kada su ljudi u gradovima dobro živjeli od jedne plaće... Danas je sve isprogramirano, ubrzano. Postavljeni su rokovi koji se moraju ispoštovati što prije i na najbolji mogući način. Današnje traženje vlastitog doma je stres nad stresovima. Pritisak kojeg je malo ko pošteđen. Danas, kada uspijete imati vlastiti stan, on nije oaza mira, već oaza stresa jer uvečer, kada sve utihne i svjetla se pogase, razmišljate da li ćete moći platiti narednu ratu kredita, platiti režije, kupiti hranu, planirati odmor ili vikend.

Imati vlastiti stan u današnje vrijeme gotovo je pa nemoguća misija. Danas jedna plaća ne pokriva ni jedan kvadrat stana. Svima su puna usta mladih ljudi koji trebaju ostati u svojoj zemlji i graditi budućnost. Kada mladi dođu do uzrasta da trebaju zasnovati svoju porodicu ili se osamostaliti i odvojiti od roditelja, mogu se samo uhvatiti za glavu. Kako i na koji način?

Cijene stanova su vrtoglavo visoke. A samo se gradi i bombarduju nas sa svih strana o povoljnoj kupovini stana. Za mlade razne pogodnosti, povrat dijela novca, subvencioniranja, ma sve idilično, a kada se upustite u avanturu shvatite da vam mladost prođe u traženju i iznalaženju mogućnosti kako do vlastitog krova nad glavom. Nekada se išlo polako, pa moglo se i iznajmljivati koju godinu, dok se skupi bar za učešća. Danas je nemoguće i to. Da biste iznajmili garsonjeru, ne u centru, naravno, potrebno vam je 800, pa i više konvertibilnih maraka. Gdje su režije, hrana... a govorimo o mladim parovima koji planiraju porodicu. Krediti su, nažalost, jedina opcija. Naravno, ukoliko vam ga banka odobri, jer zaista je u igri velika suma novca. Na putu pronalaženja stana mnogi mladi odustanu, prepuste se stihiji života, pa šta bude. I tako prođe mladost...

Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, na području Kantona Sarajevo živi nešto više od 413.000 stanovnika. Među njima je oko 83.000 mladih u dobi od 15 do 20 godina. U strategiji prema mladima ovog kantona, za period od 2019. do 2023. godine, navedeno je da čak 72 odsto mladih živi u kući ili stanu svojih roditelja. Postoje krediti za mlade i subvencije za podršku stambenom zbrinjavanju mladih proteklih godina, ali ako sagledate šire, sve je to malo i gotovo smiješno. Najprije treba ispuniti sve uvjete, a malo je onih koji to zaista mogu. Novac koji vam subvencioniraju ne može pokriti ni da opremite barem jednu sobu. Gotovo polovina mladih je nezaposlena ili rade povremene i poslove kratkog daha. I iako nema preciznih podataka koliko je mladih napustilo zemlju proteklih godina, istraživanja pokazuju da o privremenom ili trajnom odlasku razmišlja svaka druga mlada osoba. Kako i ne bi. Oni, koji imaju sreće da su zaposleni, ne mogu otplaćivati kredit i mjesečno za ratu davati 800 ili 1.000 maraka. Pitanje svih pitanja je kako se osamostaliti i napustiti roditeljsku kuću, a pri tome biti sretan.

Iz Populacijskog fonda Ujedinjenih naroda upozoravaju da bi do 2070. godine u BiH moglo živjeti manje od 1,6 miliona stanovnika. Kad sve sagledamo, dobro se iko odluči zasnovati porodicu, proširiti je i ostati živjeti ovdje. Dok naši političari zaista čine sve da potkopaju, uruše državu i ostave je bez novca, mladi pakuju kofere. Možda će ih sunce tuđeg neba barem malo ugrijati, jer u njihovoj zemlji sigurno neće. Omladino draga, nek vam je Bog na pomoći.