Kada osnovno postane luksuz

Dobro došli u novu 2026. godinu. Vjerujem da ste se odmorili, a potom vratili realnom životu. Ko zna šta nas sve čeka u ovoj godini. Neminovno je da ćemo sigurno svjedočiti natezanjima, prepirkama, odgađanjima sjednica naših vladajućih. Hoće li biti pomaka, to ne znamo. Hoće li biti nazadovanja, to se da naslutiti, ali o tom-potom. Mi u Bosni i Hercegovini ušli smo u izbornu godinu. To je zanimljivo, jer uzbuđenja nam sasvim sigurno neće manjkati. Sigurno je da ćemo se i malo smijati, plakati, biti ljuti i ogorčeni. Ipak, najvažnije je da ne budemo gladni i da preživimo još jednu godinu.

Po svemu sudeći, očekuju nas ozbiljni ekonomski izazovi. Svakim ulaskom u novu godinu imamo, što je prirodno, očekivanja. Novogodišnje čestitke u vidu uvećanih računa za električnu energiju od ove godine stižu stanovnicima entiteta Republika Srpska. U Federaciji BiH ta čestitka stigla je nešto ranije, prije ulaska u novu godinu. Bilo je to u septembru, pa se ovaj dio BiH već navikao. Zahvalni su žitelji FBiH što im odgovorni nisu priredili dodatni stres ulaska u novu godinu. Uz sve to, cijela BiH borila se sa poskupljenjima osnovnih životnih namirnica.

Po svemu sudeći, i u ovoj godini ta borba se nastavlja. Svaki ulazak u prodavnicu predstavlja novi drhtaj za potrošača, jer cijene na policama nikada nisu iste. Uvijek su artikli skuplji za pokoji fening, a fening po fening vulkanski udar na kućni budžet. Već se počelo prevrtati očima kada neko od ukućana prilazi frižideru. Penzionere u FBiH očekuje povećanje od 17,6%, a najavljen je i za mnoge simboličan rast minimalne plaće za 27 maraka. Uz sve ovo najavljeno je zaključavanje cijena za oko 60 proizvoda.

Rast cijena pogađa sve građane, posebno one s najnižim primanjima, uključujući i poljoprivrednike. Proizvođači pšenice suočeni su s nerazmjerom između cijene svog proizvoda i krajnje cijene prehrambenih artikala. Već dugo vremena u pekarama se kifle kupuju sve rjeđe, jer su, nažalost, postale luksuz za mnoge. No pritisak rasta cijena ne odnosi se samo na prehrambene artikle. Tu su higijena, kućne potrepštine, ogrjev, gorivo, školski pribor za one čija se djeca školuju. Inflacija je posljednjih godina veliki broj građana gurnula na rub siromaštva i nekako, barem za sada, nema vidljivog poboljšanja. U realnom sektoru plaće su posljednjih godina u najvećem dijelu iste, tako da i oni koji su imali solidna primanja sada dolaze u situaciju da se krpe. Već dugo vremena se upozorava da plaće i penzije ne prate rast troškova, dok sindikati zahtijevaju konkretne mjere vlasti kako bi se ublažio udar na životni standard.

No, kako na početku priče rekoh, u izbornoj smo godini, pa čisto sumnjam da će ova tema biti prioritet. Kada se otopi snijeg, svjedočit ćemo velikom asfaltiranju ulica, otvaranju ambulanti i objekata, kao i sređivanju ulične rasvjete. Sve po već ustaljenom rasporedu, onako kako smo navikli. Političari će nam se osmjehivati poručujući kako su oni ti pravi i kako im treba povjerenje građana i kako će nakon što budu izabrani nastupiti pravna država. Za to vrijeme malo ko će se od njih zapitati kako narod živi, šta jede, na šta se grije. Tako je to, sit gladnog i zdrav bolesnog ne razumije. Neizvjesno i oprezno smo ušli u novu godinu.

I tako, dok čekamo šta će nas sve zadesiti, u ovoj godini kupujemo samo osnovno, što, zapravo, i radimo posljednjih godina, umotajemo se u deke u zimskom periodu da smanjimo troškove grijanja. Ne izlazimo van domova bez prijeke potrebe i čekamo da se otopi snijeg. Dok se snijeg bude otapao, molimo se svi zajedno da ne bude žrtava i da ne budemo svjedoci još jednih ekstremnih poplava. Živjeli...