Jedna obmana ili zabluda

Najnoviji zahtjev Milorada Dodika, izjavljen od njegovog branioca, da počne iznova glavni pretres koji se u Sudu Bosne i Hercegovine vodi protiv Dodika, a to znači i da se svi dokazi koji su dosad već izvedeni ponovo izvedu, školski je primjer zahtjeva kojim se samo želi odugovlačenje postupka u ovom predmetu i ništa drugo. Nakon što je, nemarom i nezakonitim postupanjem suda, Dodiku omogućeno u devet navrata odgađanje glavnih pretresa zbog njegovih službenih putovanja, što je samo zbog toga oteglo suđenje za devet mjeseci, sada, kada se tek poslije svega toga sud dosjetio da kaže kako više neće odgađati suđenje zbog tog razloga, Dodik i njegov branilac traže suđenje ispočetka.

U tom zahtjevu Dodikov branilac je iznio dvije tvrdnje vezane za dvije odluke Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), ali je, sudeći po sadržaju koji su prenijeli mediji, u tom zahtjevu izostala suština, što ne treba da čudi, jer da su kojim slučajem napisani ti suštinski dijelovi odluka ESLJP-a, time bi otpao i predmetni zahtjev.

Naime, u zahtjevu se, kako su prenijeli mediji, poziva na odluku ESLJP-a broj 36357 iz 2007. godine, u predmetu Dušan Berić i drugi protiv BiH. Za nju se u zahtjevu iznosi da je ESLJP u tački 26. te odluke zauzeo stav da je: “Nakon rata u BiH Savjet bezbjednosti UN-a odobrio uvođenje međunarodnog upravnika za BiH (visoki predstavnik) od neformalne grupe zemalja koje su aktivno učestvovale u mirovnom procesu (Savjet za sprovođenje mira).” Iz ovoga branilac Dodika zatim tvrdi da je u toj odluci ESLJP navodno “iznio jasan stav o pravnim uslovima naimenovanja visokog predstavnika u BiH, koji obavezuje pravosudne organe u BiH, jer je BiH članica Savjeta Evrope”.

Drugim riječima, branilac Dodika ovim hoće da kaže da u odluci ESLJP-a piše nešto što ne piše, to jest da je time ESLJP navodno zauzeo stav da naimenovanje visokog predstavnika mora biti odobreno od Savjeta bezbjednosti UN-a.

Međutim, na nesreću Dodika i njegovog branioca, to naprosto nije stav ESLJP-a, jer to taj sud nije nigdje rekao, odnosno napisao, ni direktno ni indirektno.

Umjesto toga, ESLJP je u navedenoj odluci iznio sasvim drugačiji stav, sadržan u tački 27. navedene odluke, o kojem Dodikov branilac nije rekao ni riječ u svom zahtjevu.

Stoga, kada on to nije napisao, ja ću to učiniti iznoseći u nastavku stav koji nije moj (ja o tome mislim potpuno suprotno), nego je to stav ESLJP-a.

Dakle, taj sud je u tački 27. svoje odluke u predmetu Berić i drugi protiv BiH zauzeo stav da je Savjet bezbjednosti UN-a “imao pravo odobriti međunarodnu civilnu upravu u BiH i implementaciju te mjere povjeriti određenim državama članicama”.

Iz citiranog stava ESLJP-a je jasno da njime taj sud razlikuje pojam uprave od pojma upravnika, jer iznosi da je Savjet bezbjednosti UN-a “imao pravo odobriti međunarodnu civilnu upravu u BiH”, ali odmah zatim dodaje, što je izostavio Dodikov branilac u svom zahtjevu, da je, prema stavu ESLJP-a, implementacija te mjere (u šta spada i imenovanje upravnika) povjerena državama članicama PIC-a (PIC je Vijeće za provedbu mira u BiH, op. ur).

Imajući sve rečeno u vidu, očito je da je zahtjev da suđenje u krivičnom postupku protiv Milorada Dodika počne iznova, zasnovan na pokušaju ako ne obmane, onda sigurno na zabludi da je ESLJP navodno rekao nešto što nikada nije rekao - da ako nema rezolucije Savjeta bezbjednosti UN-a kojom se odobrava imenovanje visokog predstavnika, nema ni visokog predstavnika.

Jednako takav je i pokušaj obmane, ili zabluda, kada se u predmetnom zahtjevu piše da je u slučaju Sejdić i Finci protiv BiH navodno od ESLJP-a “petljanje (visokog predstavnika) u Ustav BiH proglašeno ilegalnim”.

Međutim, tako nešto ESLJP nije rekao ni na jednom mjestu u svojoj odluci u slučaju Sejdić i Finci iz 2009. godine. Umjesto toga, u toj odluci (tačka 17) ESLJP je samo iznio ne svoj, nego stav nekadašnjeg američkog državnog sekretara Christophera iz 1996. godine, za kojeg je ESLJP u svojoj odluci u slučaju Sejdić i Finci samo napisao kako je Christopher “smatrao da se ovlašćenja gospodina Bildta (tadašnjeg visokog predstavnika) po Aneksu 10 ne protežu na državni ustav”, te da je “zvanični stav visokog predstavnika (dakle, ne stav ESLJP-a) od tada uvijek takav da je državni ustav izvan njegovog uticaja”.