Iz Kine s ljubavlju
Kineski predsjednik Xi Jinping će u svom inauguralnom govoru na summitu Šangajske organizacije za suradnju (SCO), koja okuplja lidere Rusije, Indije i drugih centralnoazijskih zemalja - zapadni mediji će ih pejorativno nazvati liderima neslobodnog svijeta - pozicionirati Kinu kao alternativnog globalnog lidera koji je u stanju ponuditi novu viziju zajedničke globalne budućnosti. Tako će kineski lider Xi Jinping, koji je u prethodnom desetljeću na domaćem planu u potpunosti konsolidirao političku moć i ekonomski modernizirao društvo - istovremeno je i objekt kritika zbog pojačane kontrole populacije, nadzora interneta i cenzure, odnosa prema ljudskim pravima i manjinama - svoje snage usmjeriti na razvoj alternativnih geopolitičkih modela koji su u stanju ponuditi čovječanstvu zajedničku budućnost. Njegov programski govor skica je novog multilateralizma i globalnog upravljanja koje ima za cilj zamijeniti krutu ideju granica - tog osnovnog političkog koncepta - s idejom prijateljske povezanosti, temeljene na zajedničkom povjerenju i suradnji. Kroz pet međusobno povezanih momenata Xi Jinping će artikulirati svoju poziciju: stavljanje razlika po strani, traženje obostrane koristi i win-win rezultata, razvoj otvorenosti i inkluzivnosti, napuštanje blokovske konfrontacije i bullyinga u međunarodnim odnosima te naglasak na efikasnosti i rezultatima, sukus je njegovog izlaganja. Kombinacija politike detanta ili relaksacije u međunarodnim odnosima, pragmatično usmjerenje buduće suradnje i razvoj političkih modela koji su svima prihvatljivi u srži je novog multilateralizma kojega je kineska strana vrlo smisleno i artikulirano iznijela.
Šangajska organizacija za suradnju (SCO) formalno nastaje 2001. godine, a već je devedesetih u manje formalnom formatu tzv. šangajske petorke radila na stvarima od zajedničkog regionalnog interesa, ponajviše u oblasti sigurnosti i ekonomije. S novim milenijem struktura organizacije će se dodatno institucionalizirati i profilirati: sigurnosna suradnja i borba protiv terorizma, separatizma i ekstremizma povezat će države partnere, ekonomska kooperacije će stabilizirati njihove regionalne dinamika, a kulturna i znanstvena razmjena uvijek je dobrodošao segment suradnje. Teritorijalno, zemlje SCO-a pokrivaju oko 25% svjetskog teritorija i gotovo 40% svjetske populacije. Radi se o teritorijalno velikim i populacijski gledano mnogoljudnim zemljama, u kojima uz Kinu i Rusiju ulogu važnijih partnera imaju Indija i Pakistan - nije zanemariva činjenica da ove četiri zemlje posjeduju nuklearno oružje - koje su članice postale tek 2017, a 2023. i 2024. godine će im se redom pridružiti Iran i Bjelorusija. Kada je u pitanju Šangajska organizacija za suradnju, kvalifikativa nije manjkalo: neki su ih nazivali “energetskim kartelom”, budući da posjeduju oko 1/5 svjetskih zaliha plina, drugi su ih etiketirali kao antiamerički savez, smatrajući ih svojevrsnim pandanom NATO-u s istoka. U široj javnosti su percipirani kao “autokratski klub” koji predvode lideri neslobodnih zemalja, koji su u svojim vlastitim političkim sustavima uveli potpuno iliberalne tendencije, nespojive s, kolokvijalno nazvanim, zapadnim, demokratskim načelima.
No, ako je suditi prema stavovima kineskog lidera Xi Jinpinga, njega percepcija zapadne javnosti i ne brine pretjerano. U svom mandatu Xi Jinping je provodio modernizaciju na kineski način: smatrao je kako je kineski model, taj hibridni spoj socijalizma i kapitalizma, državne kontrole i slobodnog tržišta, naprosto superiorniji od svakog sličnog zapadnog modela. Različite statistike su mu dijelom dale za pravo: prema podacima ITIF-a, poznatog thinktanka koji većinom analizira suodnos znanosti, tehnologije i javnih politika, još od 2020. Kina se pozicionirala među vodeće svjetske proizvođače u 7 od 10 obuhvaćenih naprednih industrija: tu su računala i elektronika, sveprisutne kemikalije, mehanizacija, strojevi i oprema, zatim motorna vozila, metali i električna oprema.
No, ako je ekonomski boom uistinu specifičnost kineskog modela, čini se kako je razvoj novih globalnih političkih modela koji bi preuzeli primat od onih zapadnog tipa ipak mnogo teža misija. Ali trojka sastavljena od lidera Kine, Rusije i Indije - Jinpinga, Putina i Morija - vrlo dobro koristi slične platforme kako bi ojačala svoje međunarodne pozicije u odnosu na SAD, ali i EU. Ako američka administracija prevođena predsjednikom Trumpom prijeti visokim carinama i sankcijama, zajednička pozicija ove geopolitičke trojke i partnera pokazuje novu strategiju borbe protiv onoga što kineski predsjednik Xi Jinping - zapadni mediji ga često simpatično nazivaju Mr. Xi - detektira kao hegemonizam i politike moći.
Iako lideri geopolitičke trojke i sami u svojim društvima nerijetko razvijaju hegemonizam i politiku moći, ponekad u formi tipičnog autoritarizma, ponekad u formi sveobuhvatne kontrole državnog aparata, njihove ideje zvuče, u određenoj mjeri, vrlo smisleno, ponekad i zavodljivo. Istovremeno, percepcija tri velike sile - Kine, Rusije i Indije - od većeg dijela zapadne javnosti najčešće je stereotipizirana i negativnijeg tipa, te ih se često promatra isključivo kao vojnu, ekonomsku, a čak i demografsku prijetnju.
No, tamo daleko, ako Euroaziju kao geopolitički koncept možemo smjestiti u neki nama udaljeniji svijet, tri lidera, razvijajući geopolitičke alternative zapadnim modelima, pokazuju kako negdje izvan naših uobičajenih kategorija, društvenih i političkih, postoji jedan svijet koji posjeduje vlastite zakonitosti i unutar njih ostvaruje funkcionalnost i prosperitet.